Bruno Šantek - brutek

ponedjeljak, 05.11.2007.

PONOR

(1988.)

bila je mlada kao proljeće
topla kao ljeto
vlažna kao jesen
drhtava kao zima
a sada samo oblaci prolaze
ovim tmurnim gradom i nestaju
kao i ona
godine lumpuju u glavi
vino me ubija u pojam
bože, smiluj se
pusti me da vrištim
čak i kraljevi su pobjegli
kad im je bilo dosta svega
što nebih i ja
iz ovog ludila
iz ovog kraljevstva izroda
bože, smiluj se
daj mi snage da plačem
postojiš li
razumiješ li
gledam zamagljene prozore
u svakom od njih vidim nju
pratim kišne kapi
i ona pada sa njima
a onda kapi gube se
kao i ona
ovo je ponor u kojem ne mogu upaliti svjetlo
ni ukrasti zrak usnulom vjetru
nema nikog da me zaštiti
pa kad su otišli svi
bože, ostavi me i ti

- 21:06 - Komentari (0) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

< studeni, 2007 >
P U S Č P S N
      1 2 3 4
5 6 7 8 9 10 11
12 13 14 15 16 17 18
19 20 21 22 23 24 25
26 27 28 29 30    

Ovo je...

  • ...stanje svijesti i povijesti,
    iliti - što sve čovjek čini u ludilu


    *zapisane misli su moje*

Linkovi

Blogovi

Pjesme

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se