Bruno Šantek - brutek

ponedjeljak, 23.07.2007.

ROBOTI

(2005.)

hodam ulicom – sve puno robota
ruka na uhu i priča poznata:
„tu sam, dolazim, još pet minuta“
„evo me, polazim, ne budi ljuta“
a ja samo šutim i hodam
sve puteve predobro znam
a ipak u svakom koraku uživam
kao da sanjam neki svoj san
u gužvi tih robota ostajem sam
i sva ta zvonjava i sve te sirene
ništa od toga nije za mene
jednolična glazba nije moj izbor
jer svi tu govore ko da su zbor:
„ joj, super, pričat ćeš mi sve“
„ jesi li čula nove tračeve“
svi hodaju i govore, kao u prazno
i sve manje toga meni je jasno
hodam gradom tražeći mir
a milijuni glasova gutaju svemir
sve više roboti a sve manje ljudi
samo naivac ko ja se tome čudi
dok hodam gradom i uživam
kao da sanjam neki svoj san
ja barem se ne sramim što sam sam...

- 21:33 - Komentari (1) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

< srpanj, 2007 >
P U S Č P S N
            1
2 3 4 5 6 7 8
9 10 11 12 13 14 15
16 17 18 19 20 21 22
23 24 25 26 27 28 29
30 31          

Ovo je...

  • ...stanje svijesti i povijesti,
    iliti - što sve čovjek čini u ludilu


    *zapisane misli su moje*

Linkovi

Blogovi

Pjesme

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se