Bruno Šantek - brutek

subota, 30.06.2007.

OBRANA SLOBODE

(2001.)

posljednji dani obrane slobode
dok odvode roblje umova na polja pamuka
dok vežu ruke ishlapljelim vodama
i zrak truju riječima punim mržnje
hoće li tu što ostati sutra
hoće li jutro dozivati noć da se vrati
i prije no što se probude nove nade
hoće li zavjesa na ovu predstavu pasti
sve me te boje već previše plaše
jer previše smrti leži u njima
i iznošen pokrov već smisao gubi
kad svi su sa svakim u svemu svačiji
a još tražim svoj kutak da stanem
da slobodu svoju spasim od sebe
dok loši mi dani još lošije zovu
naučeni da samo loše puteve slijede
- 10:42 - Komentari (0) - Isprintaj - #

četvrtak, 28.06.2007.

ŠETNJA

(2005.)

po tko zna koji put hodamo tim stazama
držeći se za ruke baš kao nekada
tek malo je svjetla s udaljenih reklama
samo da znamo da u srcu smo grada

ljubimo se krišom ispod našeg drveta
gledamo kroz grane ljude u daljini
buka sa ulica ovdje nam ne smeta
tu možemo se sakriti u svojoj tišini

lagano kročimo iz tog našeg raja
iz parka, pa kroz prolaze dobro nam znane
stubama starim koje ko da vječno traju
na njima i za nas vrijeme na tren stane

svaki bat koraka osmijehe nam mami
i sjećanja na nas, nevine i mlade
dok stari nas grad grli u varljivoj tami
i kao sjenke tek upija na svoje fasade

bježimo od svjetla ne želeći svjedoke
mi dvoje smo ljudi što ponovo su djeca
i mada između nas već brane su visoke
sad opet smo skupa pod svjetlom mjeseca

stajemo nad gradom hraneći si dušu
baš kao nekad, samo grad, ti i ja
i sve bivše riječi, svi poljupci tu su
u ovoj tmini što samo za nas sija

znam da smo svakim korakom sve bliži kraju
opet svak na svoju stranu svijeta će otići
ali i kad nismo skupa naši koraci ne staju
i tragom bivše ljubavi oni vječno će ići
- 10:27 - Komentari (0) - Isprintaj - #

utorak, 26.06.2007.

GRANICE TIJELA

(2005.)

isprepletenih udova poput biljaka
prstima tražimo sve granice tijela
kradući i posljednji dio zraka
koji nije sagorio od naših želja

pletemo mreže novih spajanja
ulovljeni u njih ne želimo pobjeći
sve jedno uz drugo tako prijanja
tijela sve znaju, ne trebamo riječi

a ipak nam pokoji šapat pobjegne
tek da još više se vatre razgore
da strast nas iznutra još jače stegne
i u sebe proguta baš kao more

plutam tim morem do sigurne luke
ne žureći tamo jer znam da ću stići
dok nam se u tami isprepliću ruke
sa svakim trzajem novi val će se dići

i gubim kompas na pučini toj
ali se ne bojim jer nisam izgubljen
briga me gdje sam sve dok sam tvoj
i u toj našoj mreži dok sam zarobljen

gubimo pojam o svemu oko nas
ni vrijeme ni mjesto nam nije važno
jedno u drugom smo pronašli spas
sve izvan toga je prljavo i lažno

spojenih usana mi gutamo svijet
i gradimo ponovo sve gradove i sela
dok tmina tišinom čuva naš let
u kojem smo preletjeli sve granice tijela
- 23:09 - Komentari (0) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 25.06.2007.

SAFARI

(2005.)

sanjaš da trčiš poljima
sanjaš da ploviš morima
a onda te sustižu valovi
grizu te morski psi
i ti toneš

sanjaš da letiš visinama
sanjaš da spuštaš se dinama
a onda te sustižu potjere
lovci na trofejne nagrade
i ti padaš

sanjaš snijeg na planinama
sanjaš cvjetove u dolinama
a onda te presretnu lavovi
to je sad njihov safari
i ti gineš

ne, to zapravo nije san
nije to film koji gledaš iz fotelje
to stvarni je svijet oko tebe
to su opasne igre
tu nema bljeska blica
metci su pravi, baš kao i zvijeri
ti si njihova lovina po mjeri
i dok toneš, padaš, gineš
pitaš se kako sad tako
od kada je otvoren ovaj safari
da zvijeri su lovci a lovina ljudi
a duboko u sebi odgovor znaš
tako je zapravo i trebalo biti...
- 11:17 - Komentari (2) - Isprintaj - #

subota, 23.06.2007.

U MRAKU SAM

(1997.)

u mraku sam
izgužvan od poniženja
umoran
tonem do dna
svih loših barova u gradu
i u mraku tom
ne pronalazim kut za sebe
previše se vide lica
previše da zaboravim
hladan je stan
neispavan od loših snova
nesretan
gušim se
mirisi tvoji još su tu
i u zraku tom
ne pronalazim bijeg od tebe
previše još te ima
previše da ne volim
tražim dan
ispijen od loših pića
mamuran
gdje sam tu ja
tražim se u praznom izlogu
ali sve je lom
ludilo me vraća na tebe
previše je starih slika
previše da ne vidim
u mraku sam
iscrpljen od tvoga svjetla
nesretan
u šaci nemira
tražeći bar kraj za sebe
previše je dobro bilo
previše da ne žalim

- 10:27 - Komentari (1) - Isprintaj - #

četvrtak, 21.06.2007.

NADVISITI SEBE

(2000.)

želio bih postati najveći pjesnik
ali uzalud
nikada nitko neće nadvisiti sebe
ni neruda ni lorca
ni jesenjin ni puškin
nitko od njih nije bio bolji od njih samih
najljepše pjesme nisu napisali
najljepše ljubavi nisu ljubili
najljepši zrak nisu disali
najveći san nisu opisali
ni dylan ni bayron
ni baudelaire ni prevert
nitko nije našao zlato u duši
najljepše usne nisu cjelivali
najljepše ruke nisu držali
najljepši dan nisu doživjeli
najjači vrhunac nisu zapisali
ni ja ni ti
ni oni ni svi
uzalud
nikada nitko neće nadvisiti sebe
- 09:59 - Komentari (2) - Isprintaj - #

utorak, 19.06.2007.

MISLIO SAM

(2000.)

mislio sam da sam jak u svojoj nezrelosti
ali sjenke su me prestigle
svitanja mi više ništa ne znače
a večeri više ništa ne donose
samotni koraci ubijaju tišinu usnulog grada
to samo ja kročim kroz promrzlu tminu
to samo ja znam za svoju prazninu
nema drugih razloga
nema drugih nadanja
sve je zatvoreno u krugu bez vraćanja
vatre su predaleko da me ugriju
vatre su preslabe da me spase predamnom
led iznutra postao je previše tvrd
oštrice me režu iznutra
krvarim ali to je samo dio moje povijesti
samo tanki šlag na kolač moje propasti
nekome to tako slatko izgleda
svim onim predivnim bićima
koje je moja sujeta povrijedila
svim onim divnim ženama punim ljubavi
svim onim prijateljima osuđenim na čekanja
valjda su već shvatili da više nikada neću doći
valjda već znaju da nestale su moje moći
da ih shvatim bez pitanja
da ih volim bez obzira
mislio sam da ću moći ali lagao sam
samog sebe i sve one koji su još dio mene
ako im to sada išta znači
ako im je još stalo dok ovo čitaju
jer mene sad sigurno više nema
a mislio sam da ni ovoliko neću doživjeti
- 10:20 - Komentari (3) - Isprintaj - #

nedjelja, 17.06.2007.

NOĆAS

(1987.)

stegni me svojim oštrim očima
kao škorpioni koji spavaju u meni
kao lice anđela
zadrži me noćas
samo noćas me zadrži
po poljednji put – noćas...
probudi vraga u meni i uzmi što želiš
uzmi moj ponos i moju snagu
uzmi sve jer meni neće trebati
jer, noćas ću umrijeti
po posljednji put – noćas...
uzmi sve ako želiš
uzmi me kao predjelo ili desert, ako želiš
gledaj me kao prolaznika, skitnicu, pticu
jer noćas ću umrijeti
po posljednji put – noćas...
probudi pjesnika u meni
uzmi moje stihove
moje moći da postanem nevidljiv
meni više nije stalo
nije važno postojiš li
uzmi i ne pitaj me za ime
jer, mene neće biti
i nije mi stalo
jer noćas ću umrijeti
po posljednji put – noćas...
skini me s postolja
gledaj me kao životinju
noćas ću biti sve što poželiš
nije važno ni dali si sretna
jer mene neće biti
i zato se predajem
po prvi put - noćas...
- 10:12 - Komentari (0) - Isprintaj - #

petak, 15.06.2007.

RAT U SUTONU

(2005.)

evo vam ga na
popušite, vi luzeri i naivci
vi glupani i primitivci
pucam u vas lavinom riječi
svo istinsko zlo istiskujem iz sebe
gade mi se sve vaše face
sve vaše njonjave riječi
i osmijesi koji se uz njih slažu
svo prljavo rublje bacit ću pred svijet
pa nek se vidi sav vaš jad
pa nek se zna da sam gad
samo da ne izroni moja bijeda
samo da nitko baš mene ne gleda
zato stavljam masku da se ne vidim
i odavno već izbjegavam ogledala
nemam se snage pogledati u oči
ali što se to vas ionako tiče
ja sam car i ja sam gol
ali samo ja imam licencu za takav urlik
i svima ću reći to isto
sve dok mi podanici budu lizali dupe
i naivci mi se uvlačili
a znamo da će takvih uvijek biti
koji se iza tuđeg zla pokušavaju skriti
zaboravite sve moje istine i boli
sve što sam ikad podijelio sa vama
sva moja uvlačenja u vašu intimu
slinjenje, kešenje, prodavanje magle
ne priznajem ništa od toga
možete mi reći da sam dvoličan
da sam podvojen poput klauna
ali ja baš sebi sam sličan
i kutija mojih sranja sad je zaista puna
pa sve to bacam vama u lice
da se gušite tim očajničkim jadom
da vas pritisnem tim svojim bijesom
što samo jeka praznine čini moj dom
što nisam ono što bih želio biti
što samo se iza laži još mogu skriti
i da vas uvučem u ovaj svoj rat
koji u svačijem sutonu se vodi
a samo je meni i mrak pao na oči
briga me koliko će vas još za mnom poći
meni je ionako važan samo moj carski ja
makar bio i gol do kraja
samo se naguzite i obrišite slinu s usana
evo vam ga na
- 11:54 - Komentari (2) - Isprintaj - #

utorak, 12.06.2007.

ODSIJECITE

(2005.)

odsijecite ove ruke što grle samo prazninu
ne trebam ih
i spalite svaku riječ koju su napisale
svaki stih
zatvorite mi oči pa nek bude tmina
ne trebam svjetlo
premalo je ljepote oko mene
ništa više nije sveto
uništite mi bubnjiće da ne čujem
ne želim čuti
premalo je istine u svakoj novoj riječi
bolje da se šuti
zato mi i jezik odsijecite, vi zlobni ljudi
da ne progovorim
sve što imam reći nije za ovaj svijet
jer zalud se borim
i noge mi odsijecite, ne želim nikuda ići
i nemam više kuda
ne želim bježati, ni nove snove tražiti
ne vjerujem u čuda
i misli mi možete vrlo lako sasjeći
i njih ću vam dati
baš svaku od njih, ne želim ništa od toga
samo želim stati
a dušu ne tražite, niti vam tu mogu pomoći
jer nje već odavno nema
i sve što će na kraju od mene ostati
za njom na put se sprema
- 13:06 - Komentari (1) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 11.06.2007.

TRAGOVI U TAMI

(2005.)

pokidanih misli ja gubim tragove
svih naših priča, svih naših lutanja
prestižući zvuk rušim sve zakone
ne razaznajem više muk od šaputanja

koračam tom stazom što u tmini nestaje
prateći stope bivših vlastitih bjegova
pa gdje počinje bijes a ljubav prestaje
u ovoj mojoj duši punoj utega

kroz igru sjena na neki način me pratiš
iako sve dalja, sve veća ostaje sjenka
ali poput sunca i ti se odjednom gasiš
a mene sad samo hladnoća tame čeka

svi bubnjevi divljine zovu me iz glave
ni sam sebe ne čujem od tolike buke
dok stopala teška od pokisle trave
pokušavaju stići u prazno bačene ruke

koračam tim putem što nikuda ne vodi
kad ni jedne luke tu nema na kraju
i zalud sad svi moji snovi o slobodi
kad nisam zarobljen u tvome zagrljaju

i stanem na tren, na mjestu se okrećem
ko kompas koji izgubi jednu stranu svijeta
ko utopljenik na suhom opet posrćem
dok duša je ko lopov u tami razapeta

izgubljenih tragova ostajem bez misli
samo me praznina još čini čovjekom
ja nemam kuda kada uz mene nisi
jer tamo gdje te nema, to nije moj dom
- 10:40 - Komentari (1) - Isprintaj - #

subota, 09.06.2007.

DOĐI

(1994.)

dođi, samo budi tu i budi moja
dođi samo na tren a onda ostani
ne mora biti zauvijek niti samo za sad
nek traje dok bude valjalo
dok gomila magle je pred očima
budi svjetlo za kojim ću poći
vatra koja će me grijati
kada hladni svijet sve drugo ugasi

dođi, samo me pogledaj i bit će dobro
dodirni me, znat ćeš kad mi to treba
ostavi me na tren nasamo u mraku
pa me ponovo svojim svjetlom zagrli
poželi me kao što nikoga nisi
daj mi ono što si čuvala za mene
pusti da vjerujem u sve što kažeš
laži me barem da sam nešto posebno

dođi, pomozi mi da ispunim tvoje snove
vrijediš tog truda i vjeruj mi
nisam veliki ljubavnik, ni princ, ni čarobnjak
ali želim ti dati sve što mogu
ne traži među nama jeftine bajke
riječi i šeme nisu uopće bitne
da li te volim i da li me voliš
zar nam treba granica za naša lutanja?

dođi, ovo između nas je novi svijet
ni malen ni najveći, samo naš
ne spremaj kofere, ne čitaj karte
samo kreni, tijela će se sama pronaći
dok iz magle i mraka čuju se uzdasi
želim te zaštiti od hladnoće i bola
možda baš zato što od svega toga
noćas i meni neko sklonište treba
- 21:45 - Komentari (1) - Isprintaj - #

petak, 08.06.2007.

ISPRED MOGA PROZORA

(1994.)

ne, ne želim to gledati
ispred moga prozora plešu sjene
još jedan valcer za nas
plešu samo grane i vjetrovi
a gdje si ti?

tisuće godina unatrag
seobe, bitke, pohodi
i godine što dolaze
vidim atomske ratove i pošasti
svi su se vrtlozi u meni skupili
a trebaš mi samo ti

i dok kiša i dalje miluje stakla
i ogoljele grane ispred moga prozora
kao da odmahuju odbjeglom lišću
sjenke koje trče žureći na vlak, ili u smrt
na tren odmaknute zavjese znatiželjnika
zvuk jauka blata pod teškim kotačima
i vrisak moje samoće kroz kapi
a gdje si ti?

ne, ne želim tu pjesmu
tako me prokleto podsjeća na tebe
ti si ta koja obožava jesen
svaki stih tvoj novi je pokret
svaki zvuk tvoj usnuli osmijeh
toliko boli bez tebe
i toliko tebe u meni
i jedna sjenka ispred moga prozora
jer tu sam samo ja
a još je toliko svjetla i odsjaja
toliko mjesta ispred moga prozora
da ga bar još jedna sjenka ispuni
a gdje si ti?
- 18:34 - Komentari (2) - Isprintaj - #

četvrtak, 07.06.2007.

NASIPI

(2005.)

opet kao da me progone
sve loše stvari odjednom su me sustigle
i zalud tražim prave razloge
tek; vode su ponovo nasipe probile

a dugo sam gradio te bedeme
i dobro se skrivao od svih oluja
al teško je utopiti baš sve probleme
u tim vodama nepredvidljivih struja

ne vrijede ništa ni straže ni zvona
kad više ionako nemam kud pobjeći
pa ni sirene iznutra, bez glasa i tona
znaju da nema svrhe na to trošiti riječi

i mirno sad ležim i oblake gledam
dok se prijeteći nadvijaju iznad mene
s tek toliko snage da se napokon predam
prije no što zlokobni val u proboj krene

ne vidim ništa, ma koliko se okretao
to samo su sjenke koje me stižu
ne vrijedi ni to što sveg sam se odrekao
i posljednje mostove oko mene dižu

ostat ću tek otok bez ikakva traga
čak ni svjetionik na njemu neće sjati
bez ikoga da u meni doroni do blaga
a tako bih volio sve to nekome dati

opet su samo tamne vode ostale
svud oko mene, svuda u meni
i sve moje bitke odjednom su stale
kad svi su nasipi sada potopljeni
- 11:33 - Komentari (3) - Isprintaj - #

srijeda, 06.06.2007.

GRANICE

(2005.)

rušimo granice svih svojih svjetova
a svakim novim korakom opet nova granica
pa gdje onda pobjeći od svih tih zidova
ili pronaći ovdje slobodu bez lanaca

i misli mi ponekad žele blokirati
bukom svijeta koji nas iznutra proždire
svaka nova vijest kaže da moramo stati
jer iza slijedeće granice ponor se nazire

bježimo od svjetla ali ipak nas sustiže
kao da i polovi gube svoje linije
tu velike poplave, tamo požar se uzdiže
još samo je umrijeti sve jeftinije

sputani prošlošću vlastitih zlodjela
pa makar neki bili i čiste savjesti
na dobre i loše više nema podjela
svi ćemo na kraju sami sebe pojesti

pa kako onda pobjeći od svih granica
kad ni sami ne znamo tko smo u biti
i ja sam umoran od svojih iznošenih lica
ne postoji mjesto gdje bih se mogao skriti

ograničenih umova svi polako padamo
u jame koje smo za druge kopali
uzalud bijes i uzalud se nadamo
i bolji od nas već su duboko propali

gdje pronaći slobodu koja nema granice
blokirati sputanost i sputati blokade
pa pustiti dušu preko takve ravnice
da dobri ljudi od nje novi svijet grade...
- 13:28 - Komentari (1) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 04.06.2007.

TVOJ EGO

(1997.)

bum! i gotovo
djevojčica leti visoko
tvoj ego je prasnuo
sve moje nije ti dovoljno
sve moje samo je prolazno
bilo je dovoljno dok je trajalo
ni dobro ni odlično
samo za zabavu tvojih hirova
dok druga predstava ne započne
dok bolji sluga ne stigne
a ti puzi jadniče
briga me za tebe
tako ti je to u bitku čovjeka
sad si dobar, sad više ne valja
bum! i gotovo
svijet je u trenu nestao
tvoj ego me raznio
ni trag gdje sam stajao
ni trag svega što sam stvarao
nije dovoljno to što sam potonuo
za tvoju utjehu treba još
ti hraniš se mojim jadom
dok nova hrana ne stigne
na jelovnik tvoje požude
pa nek bude mrak
svjetlo mi ne treba
tako je to nakon ljubavi
ni jednog pozdrava a toliko prezira
što je tu zasluga a što pokora
tebi krila a meni olovo
bum! i gotovo
- 22:18 - Komentari (2) - Isprintaj - #

nedjelja, 03.06.2007.

KLIK

(2005.)

znam da me čekaš
i znaš da neću doći
tolika daljina nas dijeli
al ipak oblačiš najljepšu haljinu večeras
i obećanja ispod nje
što skrivaju blago
stavljaš svoj najdraži miris
onaj kojeg i tvoji jastuci vole
pokoju naznaku šminke stavljaš na lice
da ne pomislim da ne držiš do sebe
i prepuštaš nas mašti noćnih sati
tek riječju ti ljubim vrat
i lagano dotičem usne
pa onda mirišem kosu
i sklapam oči, bolje da te vidim
ti slovima šalješ mi uzdah
i puniš mi pluća novom snagom
dok jeka tog uzdaha mi miluje uši
a ja ti šapatom dražim kožu
vlažim usne da ostavim trag
niz tvoj vrat, pa još niže
dok prsti mi slušaju tvoje tijelo
što im govori, kuda ih vodi
milujuć svilu tvoje topline
pa mi otvaraš sve puteve do sebe
tek pokretom prsta, tek jednim klikom
kad bi baš uvijek tako lako bilo
kad bi se uvijek tako lijepo snilo
da nema te daljine koja nas dijeli
tek samo mašta prožeta žudnjom
al svlačim ti haljinu bez obzira na sve to
što obećanja su sakrivena iza tmine
možda jednom i do tvog blaga skliznem...
- 10:31 - Komentari (4) - Isprintaj - #

petak, 01.06.2007.

TIJELO

(2005.)

dodirom lakim grudi ti budim
oluje u njima se lagano dižu
usnama vlažnim ih bezbrojno ljubim
i bubnjevi divljine s olujama stižu

uzdah po uzdah me čine sve jačim
i drhtaji koji se u novima gube
malo po malo te krpice svlačim
sad samo smo tijela koja se ljube

poneki usklik ti pobjegne niz usne
i riječi koje se gube sred daha
dok valovi tvoji se odbijaju o mene
i trzaji veći no oni od straha

sagradismo glazbu od igre tijela
od lupanja srca, od šapata strasti
i snaga se moja do vrha uspela
da opet bi do dna mogla pasti

a izvan tog svijeta samo tišina
ne postoji ništa što bi nas smelo
ni urlik sirena, ni vatre s visina
mi duše smo koje su postale tijelo
- 10:24 - Komentari (0) - Isprintaj - #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

< lipanj, 2007 >
P U S Č P S N
        1 2 3
4 5 6 7 8 9 10
11 12 13 14 15 16 17
18 19 20 21 22 23 24
25 26 27 28 29 30  

Ovo je...

  • ...stanje svijesti i povijesti,
    iliti - što sve čovjek čini u ludilu

    *zapisane misli su moje*

Linkovi

  • Loading

Pjesme