Bruno Šantek - brutek

četvrtak, 31.05.2007.

NIKADA VIŠE

(2000.)

umrijet ću
i kada me sahrane bit ću leš
i onda me više neće biti
nikada više
nigdje
ni u jednom znaku
u nikakvom tragu
u ničijim mislima
čak ni u zaboravu
ni u mržnji ostavljene žene
i briga me za to
nije mi stalo
jer ni sada mi nije bolje
ni sada me nema više
- 12:23 - Komentari (1) - Isprintaj - #

utorak, 29.05.2007.

NEIZBJEŽNO............ (zzuc)

(2007.)

i kuda, i kako, s ovom tugom u sebi
dok suze polako krče put ka zemlji
i samo praznina je ostala vječna
ni piva ni vina, ni jedna pjesma
baš ničega nema što bi me smelo
da duša cijela ne napusti tijelo
i ode tamo gdje boli nema
gdje dobro znamo što nam se sprema
u svemirske daljine kad misli krenu
i sve tuge se čine male u tom trenu
kad udahne nas nešto iz tog prostranstva
i zagrli vješto poput starog poznanstva
pa sve nek bude tako tiho i nježno
nek misli lude putuju u neizbježno
u tu prazninu što sad novi dom je moj
ne kvareći tišinu što daruje mi spokoj
ni doviđenja, ni zbogom, tek osmijehe ostavljam
a sjećanja nosim sa sobom, i s čežnjom vas čekam

- 08:28 - Komentari (2) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 28.05.2007.

ČUJEŠ LI ?

(1995.)

smrtni je čas tako blizu
već kuca na vrata, zar ne čuješ ?
ko ponoćni gost uz zadah alkohola
ne želiš ga pustiti, a brinut ćeš kad ode
to nisi ti, to nije san koji sanjaš
ali, zar je uopće važno
smrt ionako ne treba razlog
i nije bitno ni gdje si ni s kim si
ni da li ti novo odijelo dobro stoji
i ne pita tko je lud a tko je se boji
samo dođe i uzme te
a mene koji se nudim – mene ne odabire

satrti želim sve gradove svijeta
krivac biti za sve ratove i boli
ko zločinca nek me progone svi
baš me briga, samo želim umrijeti
čuješ li ?
samo želim otići
pomozi mi
približi mi obale da vidim kraj
da dotaknem kopno te vječite patnje
umoran od valova i sit od svega
pomozi mi samo da ostanem bez ičega
klečim i molim
ionako će sutra biti svejedno
ionako će sutra mene prašina skriti
i neće me biti
kako divan san !javascript:%20void(0);
čuješ li ?
pomozi mi....

osjećam nemir i predviđam kraj
smrtni je čas opet tako blizu
ovaj put neka bude i posljednji
ne mogu više čekati
ne želim više disati
pomozi mi
čuješ li?
- 10:01 - Komentari (3) - Isprintaj - #

nedjelja, 27.05.2007.

DRESIRANI PAS

(1997.)

pogledaj me glasniče
dolje na poljima zora sviće
ne vidi se, magla je
odluči se dok nije prekasno
je li moje vrijeme ili ne
hoćeš li me vratiti ili ću ostati
meni sad svejedno je
otporan sam na udarce i ne boli me
nemam se čemu vratiti ali briga me
ako treba još mojih suza dat ću i posljednje
kao dresirani pas naučio sam sve
ipak, možda me netko još želi naučiti nove trikove
kako zatvorenih očiju preko ulice
hoćeš li mi sada nešto novo pokazati
meni svejedno je
dolje je prava ludnica
ne vidi se, magla je
požuri sa tom odlukom
hoćeš li me uzeti pod svoj račun
možda zaradiš nove bodove
ili ti se sviđa moja uloga
možda si ljubitelj sapunica
reci glasniče, da ili ne
meni baš svejedno je
ako kažeš sjedni – sjest ću
ako kažeš donesi – evo ti
ako želiš nešto novo – pokaži mi
kao dresirani pas slušam naredbe
odluči se dok nije prekasno
magla diže se...
- 11:39 - Komentari (0) - Isprintaj - #

subota, 26.05.2007.

U SUTONU

(2005.)

sve se je skupilo u tom sutonu
i sunce, i oblaci, i nadolazeća tmina
mrvice i lokva mlijeka na stolu
i jecaji koje je gutala tišina

ni riječi za pozdrav, ni zbogom, ni adio
tek ritam koraka i asfalt pod njima
i čestice prašine koje i ja sam dio
što se dižu za tobom poput dima

romantične slike su iz druge priče
taj suton nije ni nalik tome
tek crvenilom lica na njega liče
s otiscima prstiju na obrazu mome

a krivnja je moja tek iskrenost bila
da ne volim više ni samog sebe
ta istina jače te je pogodila
no da sam rekao da ne volim tebe

u sutonu tome sad samo je sjenka
jedna, sama, tek sliku da kvari
a ti si negdje kao jutro daleka
za tebe sam sada tek ljubavnik stari

- 11:35 - Komentari (1) - Isprintaj - #

petak, 25.05.2007.

GLUMICA

(1995.)

planine se rušile, rijeke se izlijevale
polja se gorjela a šume su pjevale
neke tužne pjesme, nekih tužnih ptica
gradovi su sivjeli s ljudima sivih lica

godine su letjele a dani prijetili
prijatelji lagali a poslije mi se svetili
sve tuge se zbrajale a sreće ni za lijek
i da nisi došla ti trajalo bi zauvijek

i svaki put sa tobom kao da je zadnji
bojim se nestat ćeš u maglama sa danom
a nemirni su snovi tvoje ljubavi gladni
žude za tvojom kožom pod mojim dlanom

ti voliš jesen i voliš maglena jutra
kažeš i da voliš mene ali kako da vjerujem
jer ti jedno si danas a sasvim drugo sutra
te silne uloge ja više ne razlikujem

što li se krije iza te maske glumice
kakvu mi ulogu ovog trena prodaješ
slijepe ulice ili priču sa naslovnice
ili me samo novim krvnicima predaješ

što li je gluma u ovoj našoj priči
svaki put sa tobom kao da je posljednji
svaka riječ već viđenoj laži sliči
hoćeš li me ljubiti ili ćeš me izdati?
- 11:57 - Komentari (1) - Isprintaj - #

srijeda, 23.05.2007.

PRIČA O NESTANKU

(1995.)

prekriži me, precrtaj me, nema me
kao u staroj priči o nestanku
kao u crnoj baladi o vrtlogu
tu je doista kraj
tu više ne postoji dalje
samo ostanak nekih dugova
tisuće nesvršenih poslova
ali....savršeno vrijeme ne postoji
ni mjesto u ovoj slijepoj ulici
tek poneka lica, prepreplašena da plaču
bljedilo i znoj umjesto suza i obraza
stisak i toplina, snaga za još
a da li ja još dalje zaista želim
da sa smrću svoj život dijelim
i rob da budem samome sebi
ne hvala, radije ne bi

samo me pusti da odem
izbriši me, spremi me, nema me
nek se ohladi drhtavo tijelo
nek se isprazne isprazne misli
kao u vakuumu, kao u svemiru
crne rupe umjesto zvijezda
tu više zaista ničega nema
tu tišina je glasna i mrak boli
tu je doista kraj
kada se i posljednje nade istope
kada me suze na put isprate
kada blijedi pogledi slome kameno lice
recite mi gdje je zrak
ja ne želim
ja ne mogu
neću
i rob da budem samome sebi
ne hvala, radije ne bi

- 11:10 - Komentari (2) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 21.05.2007.

ODJEDNOM

(2005.)

odjednom, poželjeh nevidljiv biti
i gledati svijet očima oblaka
tiho se potom u njena njedra skriti
i kliziti dolje dodira laka

što se to zbiva duboko u meni
dok strane usne hladno ljubim
tek toliko da budem blizu ženi
a dovoljno daleko da ništa ne gubim

odjednom, vidjeh svijet pod sobom
i dahom jednim sagradih mu kule
bez topova i mača borih se s njom
tek su se iznutra oluje čule

što li se to pokreće u meni
te karavane koje me vode ka zori
dodiri moji u njoj su utopljeni
i moja snaga sa njenom gori

odjednom, osjetih moć da letim
da se izdignem i budem jak kao prije
i s tugom se onda na kraju sjetim
da ona mi baš ništa više od strasti nije

što je sad sve ostalo od mene
tek pokoji trag u neznanoj ženi
čak nismo ni stvarni, samo smo sjene
i sa prvim ćemo svjetlom biti uništeni

- 10:23 - Komentari (2) - Isprintaj - #

nedjelja, 20.05.2007.

ČIST

(1999.)

sve se je srušilo u tišinu
bez ijednog praska nadolazećih oluja
bez ijednog srama bivših grijeha
samo smo potonuli u tminu
bez riječi koje je trebalo reći
kao još jedna nedovršena simfonija
i nema načina da se spasim
naleti vjetra sve su češći
i magle se više ni preko dana ne povlače
hladnoća se je zavukla duboko
mnogo dublje no što možeš osjetiti
savijene grane pucaju od težine snijega
i moje ruke lagano se lome
moje riječi više ni mene ne zavaravaju
niti ikoga drugog ima da ga lažem
nije teško živjeti čisto na mom mjestu
i blato dna presušilo je na mojim stopalima
ni zli ljudi više me ne traže
nikoga tko bi me mogao uvrijediti
ničega što bi me ponizilo
nikoga da me zavede
sve je potonulo u dubinu
ispod snijega, ispod zemlje
ispod kože oklopa moga
bez ijedne zrake sunca
bez uzdaha tvoga nakon poljupca
samo mjehurići putuju u visinu
oprani od svih mojih bjesnila
ne, nije teško biti čist na mom mjestu

- 10:28 - Komentari (1) - Isprintaj - #

petak, 18.05.2007.

POSLJEDNJEG DANA

(1997.)

koga ćeš trebati
koga ćeš tražiti
posljednjeg dana
kada objave strašne vijesti
kada najave potope
kada svi se već spreme za pokope
i kad se komete približe
kada se crveni gumb već pritisne
da li ćeš me nazvati
hoćeš li mi tada reći sve
ili ćeš čekati naše nove živote

što li ćeš željeti
što ćeš htjeti raditi
posljednjeg dana
kada svi poslovi budu uzalud
kada svi snovi budu posljednji
kada more presahne
kada se sruše planine
hoćeš li me pozvati
sakriti u svoje odaje i ljubiti
ili ćeš me samo gledati
hoćemo li šutjeti ili vrištati
goli kao na dvoboju, jedno pred drugim
ili se sklopljenih očiju voljeti
ili ćeš me zaboraviti

koga ćeš čekati
koga ćeš poželjeti
posljednjeg dana
kada čekanje će biti trošenje vremena
a svaka želja kao posljednja
svaka strast kao nagrada
kada kažu da je gotovo
još samo danas u vašem gradu
kada se šareni oblaci pojave
kada krenu velike poplave
hoćeš li me se sjetiti
hoćeš li me tražiti
ili si zaboravila
koliko smo već puta skupa dočekali kraj
- 10:29 - Komentari (2) - Isprintaj - #

srijeda, 16.05.2007.

VODENA TIŠINA

(2005. - hvala erin)

zaronih u more kraj sive stijene
i voda me odmah prekri tišinom
tu stvori se novi svijet za mene
i unatoč svježini bi'h prožet toplinom

koraknuh ka dnu ko da dio sam vode
samo kucanje srca me iznutra stiže
i odjednom se od tišine novi zvuci rode
sa zrakom svjetla, iz mjehurića što se diže

a more me silno povlači u dubinu
nisam lovina teška i prepuštam se samo
tonući lagano u tu vodenu tišinu
kao da sam oduvijek pripadao tamo

misli su odjednom ispražnjene od svega
bez potrebe da se protiv ičega borim
napokon pronađoh način savršena bijega
kako da iz ničeg novi svijet stvorim

stvorovi me morski gledaju u strahu
jer toliko već ljudi im samo naudit želi
a ja živim sa njima na jednome dahu
baš kao da tako živim život cijeli

ne želim se više vratiti gore
dok gubi se i posljednje svjetlo s visina
stapam se s tamom i postajem more
postajem šapat sred vodenih tišina
- 09:56 - Komentari (3) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 14.05.2007.

VIJESTI S DRUGIH ZVIJEZDA

(1997.)

ukratko, rekli su: ti nisi za ovaj svijet
shvati to jednom zauvijek
riječ po riječ nauči to napamet
ti samo si greškom čovjek

tvoja duša još luta svemirom
čekaj da kočije dođu po tebe
suoči se s vlastitim nemirom
sačuvaj revolucije za sebe

stani sa strane da ne smetaš
gledaj u nebo i prati te puteve
ti jednom od njih pripadaš
ako te prije ne zaborave

strpi se, doći će valjda i tvoj red
poruke s drugih zvijezda dugo putuju
vrati se, ti ne možeš naprijed
o tvojoj sudbini tamo gore odlučuju

ukratko, rekli su: ovdje ti nemaš šanse
kad ćeš već jednom to naučiti
progutaj taj ponos i predaj se
i prestani sam sebe gušiti

samo si prolaznik na ovoj planeti
zato ne kradi drugima čak niti zrak
čekaj da tvoja te se zvijezda sjeti
ako i ona već nije postala mrak

pusti naše da prođu kraj tebe
a ti samo sanjaj te svoje snove
zadrži te priče o slobodi za sebe
da te prije neba zemlja ne pozove

čudne su vijesti s drugih zvijezda
nitko ne zna što iza njih se krije
a tvoja duša još odozgo te gleda
i sigurno ti se ko i mi smije
- 11:07 - Komentari (3) - Isprintaj - #

subota, 12.05.2007.

SMISAO

(2005.)

smisao mog postojanja je biti besmislen
umjetan, lažan, potpuno nevažan
u vrtlogu vlastitih snova izgubljen
promašen stih na podu izgužvan

ne, ne tražim alibi, ni nadu, ni spas
samo sve to već dugo nosim u sebi
i moram napokon sve reći na glas
da me iznutra to izjelo nebi

ja sam pjesnik, umjetnik, bolesnik
tvoj odani princ, vitez, sluga
nekada svetac a sada izopčenik
što plaća kazne zbog starog duga

ne, ne tražim ni milost, ni omču, ni lijek
ni dugu, ni strast, ni naznaku sreće
na ovome svijetu prolaznik sam tek
iza kojeg baš ništa ostati neće

smisao mog života je život bez smisla
bez ljubavi , sna, bez istinskog ja
sva tama svijeta u meni se stisla
i umjesto svjetla sad u meni sja

ja samo sam klaun, glumac, marioneta
tvoja omiljena igračka koja dosadi u trenu
samo mali sam dio izgubljenog svijeta
koji se je od bljeska pretvorio u sjenu

ne tražim ni oprost, ni zbogom, ni hvala
moju je sudbinu već netko drugi napisao
pa usred sveg ovog kaosa i karnevala
sve što zaista jesam više nema smisao
- 10:10 - Komentari (4) - Isprintaj - #

četvrtak, 10.05.2007.

ČAROBNJAK IZ OZA

(2005.)

isprazne riječi povezah u rime
govorih ti sve što čuti si htjela
a ne znam ni tvoje pravo ime
sve se to krije iza virtualnog vela

mogu ti reći baš sve što želim
da sam jak, lijep, boem, atleta
da bogatstvo skupa sa šeicima dijelim
da veliki sam putnik malenoga svijeta

i stvorih za tebe priče i bajke
tu ja sam princ ko nekada davno
al svijet od čipa nam postavlja zamke
sve što bi željeli – to nije stvarno

a sve će na kraju ko u stvarnosti biti
netko će drugi postati ti drag
ovdje me je još lakše zaboraviti
ni u virtualnom svijetu ne ostavljam trag

od zbrkanih misli stvorih romane
romanse, komedije, čudne igre strasti
i sve su te misli samo tebi dane
kako bi i ti u njih mogla pasti

igram se boga kao čarobnjak iz oza
povlačeći konce iza virtualne zavjese
i svaki dan mi treba sve veća doza
da me kroz izmišljeni svijet ponese

a sve će to jednom nestati u nama
sve veću samoću nam donose dani
jer kad ugasimo ekrane još dublja jer tama
i kao da više ni mi nismo stvarni

- 10:02 - Komentari (2) - Isprintaj - #

srijeda, 09.05.2007.

MOLITVA

(1987.)

sačuvaj suzu za jutro
noć sakriva istinu
i noćas sve je laž
crkvena zvona lome zidove
pjesmom koja vodi u grob
toliko razloga za kraj
molitva klizi kroz mrak
svaka tvoja riječ je poziv
svaka tvoja misao halucinacija
ne proklinji moje ime
i ne preklinji me više
nema povratka

ja sam sa druge strane
ove slijepe ulice
sačuvaj vrisak za zoru
probudit ćeš nedužnu djecu
ako još nedužnih ima
noć je podmukla žena
izaziva i skriva svoje draži
bordeli pijanstva lome čaše
pjesmom koja vodi u pakao
toliko razloga za kraj
molitva klizi niz tvoje usne
ne proklinji moje ime
i ne preklinji me više
nema povratka
- 10:20 - Komentari (2) - Isprintaj - #

utorak, 08.05.2007.

OSTANI

(1996.)

još uvijek kada sjetim se tebe
ja želim promijeniti svijet
ali uzalud sada je sve
moja krila su slaba za let

godine ko da bježe od mene
ko da skrivaju sva svoja blaga
samo čekam da povorka krene
pa da i ja odem do vraga

a nekad smo sanjali snove
u ljubav se kleli baš svi
i sad kad vidim parove nove
poželim da to smo još mi

znam da prošlost se vratiti neće
vrati se onda barem ti
daj mi samo trenutak te sreće
pa onda zauvijek ostani

znam da ljubav je osjećaj ludi
i da teško je voljeti
još samo tren tu kraj mene budi
pa onda zauvijek ostani
- 10:36 - Komentari (1) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 07.05.2007.

MRVA SLOBODE

(1988.)

pusti me da pobjegnem noćas
pusti me kao životinju s lanca
samo da odem tamo negdje
tamo gdje se ne vide gradska svjetla
gdje ne blistaju njene oči
njen osmijeh, nevin i stran
pusti me da poletim
pa da vrisnem
oštrica će ukrasti svijet iz mene
vatre će plamtjeti kao san
rijeke će pobjeći iz žila
samo da nju zaboravim

pokloni mi dodir topline
pokloni mi mrvu slobode
samo da odem tamo daleko
tamo gdje su pustinje hladne
gdje ne zvone njene riječi
njen osmijeh, bludan i tih
pusti me da poletim
pa da vrisnem
barut će nositi poziv za kraj
vakuum će tjerati snove iz očiju
pustinje će ući u mene
samo da nju prebolim

- 09:54 - Komentari (1) - Isprintaj - #

nedjelja, 06.05.2007.

RUŠE SE ZIDOVI

(1988.)

priđi, priđi mi noćas
barem u snovima
ruše se zidovi
kristalne čaše lome tišinu
suhoparna lica tope se
kako ružni snovi
kako tužno plovi
taj oblak u mojim očima
spasi me od mene samog
gradovi nestaju pod drvećem
koža traži dodir
moj je isuviše hladan
čekam vrisak
čekam slom
kao osjećaj
priđi, priđi mi noćas
barem u snovima
duboko kroz tminu
spasi me tišine
ruše se zidovi

- 10:47 - Komentari (2) - Isprintaj - #

petak, 04.05.2007.

TIŠINA

(2005.)

napokon te pitah sve što me zanima
što li je laž, a što li je istina
i dal me u tebi još imalo ima
a sve što si rekla je bila tišina

teško su zaboljele te grube riječi
koje su prešućene u tome trenu
ni ja više nisam imao što reći
a još uvijek gledajući voljenu ženu

i sve su se riječi odjednom stisle
i grmjele dugo sred mojih dubina
a ni jedna dovoljno jaka da vrisne
sve što bilo je ljubav sad je tišina

suze su tutnjale duboko u meni
ni jednoj ne dadoh da stane pred tebe
i osmjesi lažni, stari, iznošeni
tek su poslužili da prevarim sebe

krenuh unatrag, da još malo te gledam
dok me je polako gutala tmina
pa se okrenuh da njoj se predam
a iza je ostala samo tišina

i hodam kroz mrak na putu do jutra
tek mi se mjesec iz obijesti smije
kom sad da dam sve što nosim iznutra
kad što bilo je moje, moje sad nije

a jeke sve jače dok jutro se diže
odzvanjaju poput gromova s visina
svaka riječ, šapat, vrisak me stiže
a sve što u sebi nosim je samo tišina
- 09:55 - Komentari (3) - Isprintaj - #

srijeda, 02.05.2007.

SVEMIR

(2005.)

dok spajam se s tobom, i s morem, i s nebom
postajem veći od svemira cijela
tražeći dah u tvom dahu vrelom
gubeći sebe sred tvoga tijela

i ko da se svemir gubi u nama
i ponovo raste, i opet nas guta
čas sve je svjetlo, čas sve je tama
čak nam se i kometi miču sa puta

ko svemirski prasak, tijelom o tijelo
bez vremena, mjesta, imena, težine
zvijezde nam ko kapi klize niz čelo
da bi nas sjajem vratile u visine

tonem u tebe pogledom punim strasti
gubiš se u meni vriskom bez straha
bez stanke za razum, ne želimo stati
čak ni na tren da dođemo do daha

baš kao svemir svakog trena sam veći
i ti kao zvijezde, svuda po meni
lomimo tišinu ali bez riječi
novi su jezici u nama pronađeni

i crne nas rupe progutati žele
ali naš je svemir jači od njih
tek dva tijela što prostranstvo dijele
da bi se u prasku pretvorila u stih

- 22:44 - Komentari (3) - Isprintaj - #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

< svibanj, 2007 >
P U S Č P S N
  1 2 3 4 5 6
7 8 9 10 11 12 13
14 15 16 17 18 19 20
21 22 23 24 25 26 27
28 29 30 31      

Ovo je...

  • ...stanje svijesti i povijesti,
    iliti - što sve čovjek čini u ludilu

    *zapisane misli su moje*

Linkovi

  • Loading

Pjesme