(1988.)
pusti me da pobjegnem noćas
pusti me kao životinju s lanca
samo da odem tamo negdje
tamo gdje se ne vide gradska svjetla
gdje ne blistaju njene oči
njen osmijeh, nevin i stran
pusti me da poletim
pa da vrisnem
oštrica će ukrasti svijet iz mene
vatre će plamtjeti kao san
rijeke će pobjeći iz žila
samo da nju zaboravim
pokloni mi dodir topline
pokloni mi mrvu slobode
samo da odem tamo daleko
tamo gdje su pustinje hladne
gdje ne zvone njene riječi
njen osmijeh, bludan i tih
pusti me da poletim
pa da vrisnem
barut će nositi poziv za kraj
vakuum će tjerati snove iz očiju
pustinje će ući u mene
samo da nju prebolim
Post je objavljen 07.05.2007. u 09:54 sati.