Bruno Šantek - brutek

utorak, 29.05.2007.

NEIZBJEŽNO............ (zzuc)

(2007.)

i kuda, i kako, s ovom tugom u sebi
dok suze polako krče put ka zemlji
i samo praznina je ostala vječna
ni piva ni vina, ni jedna pjesma
baš ničega nema što bi me smelo
da duša cijela ne napusti tijelo
i ode tamo gdje boli nema
gdje dobro znamo što nam se sprema
u svemirske daljine kad misli krenu
i sve tuge se čine male u tom trenu
kad udahne nas nešto iz tog prostranstva
i zagrli vješto poput starog poznanstva
pa sve nek bude tako tiho i nježno
nek misli lude putuju u neizbježno
u tu prazninu što sad novi dom je moj
ne kvareći tišinu što daruje mi spokoj
ni doviđenja, ni zbogom, tek osmijehe ostavljam
a sjećanja nosim sa sobom, i s čežnjom vas čekam

- 08:28 - Komentari (2) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

< svibanj, 2007 >
P U S Č P S N
  1 2 3 4 5 6
7 8 9 10 11 12 13
14 15 16 17 18 19 20
21 22 23 24 25 26 27
28 29 30 31      

Ovo je...

  • ...stanje svijesti i povijesti,
    iliti - što sve čovjek čini u ludilu

    *zapisane misli su moje*

Linkovi

  • Loading

Pjesme