Bruno Šantek - brutek

srijeda, 02.05.2007.

SVEMIR

(2005.)

dok spajam se s tobom, i s morem, i s nebom
postajem veći od svemira cijela
tražeći dah u tvom dahu vrelom
gubeći sebe sred tvoga tijela

i ko da se svemir gubi u nama
i ponovo raste, i opet nas guta
čas sve je svjetlo, čas sve je tama
čak nam se i kometi miču sa puta

ko svemirski prasak, tijelom o tijelo
bez vremena, mjesta, imena, težine
zvijezde nam ko kapi klize niz čelo
da bi nas sjajem vratile u visine

tonem u tebe pogledom punim strasti
gubiš se u meni vriskom bez straha
bez stanke za razum, ne želimo stati
čak ni na tren da dođemo do daha

baš kao svemir svakog trena sam veći
i ti kao zvijezde, svuda po meni
lomimo tišinu ali bez riječi
novi su jezici u nama pronađeni

i crne nas rupe progutati žele
ali naš je svemir jači od njih
tek dva tijela što prostranstvo dijele
da bi se u prasku pretvorila u stih

- 22:44 - Komentari (3) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

< svibanj, 2007 >
P U S Č P S N
  1 2 3 4 5 6
7 8 9 10 11 12 13
14 15 16 17 18 19 20
21 22 23 24 25 26 27
28 29 30 31      

Ovo je...

  • ...stanje svijesti i povijesti,
    iliti - što sve čovjek čini u ludilu


    *zapisane misli su moje*

Linkovi

Blogovi

Pjesme

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se