Bruno Šantek - brutek

nedjelja, 22.04.2007.

STIJENA

(1994.)

vidjeh te sinoć u sutonu divnom
okupanu purpurom, plavim baršunom pokrivena
čineći mi javu tek nestvarnim snom
dok si me dozivala šapatom, bez glasa i imena

rosa ti je nemirno plesala na boku
tražeći da se ispije sa najvećom slašću
a tisuće zvijezda u tvom nebeskom oku
odavale su neskrivenu želju za strašću

zaplesah sinoć svoj bolero u tmini
uz ritam ti grudiju što se uzdižu k meni
ko valovi divlji što plešu u daljini
i traže svoj kraj u raspukloj stijeni

poljubih te sinoć poljupcem mokrim
i slanim i strasnim, ko more što ljubi
i vidjeh tu tajnu nemoćan da zborim
svjetlost se vječna u tvojim očima gubi

dodirnuh ti dlanom bedro što gori
od preduge žudnje za valom topline
i od vjetra se malog tad bura stvori
da prodre do duše tvoje dubine

poželjeh te vidjeti na svjetlu dana
uz poljubac pred san obećah ti zoru
al ljubav je strasna samo jednom dana
od tebe je ostala samo stijena u moru
- 10:49 - Komentari (2) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

< travanj, 2007 >
P U S Č P S N
            1
2 3 4 5 6 7 8
9 10 11 12 13 14 15
16 17 18 19 20 21 22
23 24 25 26 27 28 29
30            

Ovo je...

  • ...stanje svijesti i povijesti,
    iliti - što sve čovjek čini u ludilu

    *zapisane misli su moje*

Linkovi

  • Loading

Pjesme