srijeda, 12.11.2014.
UM
|
UM Zbog punjenja u organizmu, posebno pri punom mjesecu, čovjek umišlja senzacije a to je iluminacija sjaja od mjeseca, ali nije direktno sa izvora sunca. Razum jasno zna da mjesečeva kora ima prosječnu debljinu oko 19 metara čistog helija, zbog čega na zemlji dolazi do plime i oseke. Tu promjenu čovjek osjeća kad nema pravo znanje i po svom mišljenju svašta pretpostavlja. Problem je katastrofalan ako svaki čovjek tako nešto umišlja, posebno što je apsolutna logika odbačena. Od toga profitiraju manipulatori vjerom, crkva i društvo opstaju zbog pretpostavki, jer ne priznaju stvarno istinom biološki doživljeno. Naravno um nije kriv, duša ima evolutivnu ulogu usmrtiti tijelo, jer se radi o kreativnom putu svake informatičke pojave, zbog usklađenja vremena sa prostorom, prije vraćanja u izvor. Sve što je um čovjeka u stanju uraditi negativno je, besmisleno i nema svrhu slobode razumijevanja, znanja i samo ostvarenja, iako je sve apsolutno logično, a stvarno jednostavna istina u biološkom doživljaju, no sve to ne ide bez reda. Bez obzira na gluposti čovjeka, sitna je on duša da bi mogao uništiti veću cjelinu kakav je planet zemlja. Zato čovjek u želji za većim rajem i uživanjem u njemu, jedino može patiti u većim mukama što devastira prirodu i izaziva poremećaj klime. Čovjek pati za energijom i duplo pati što je oko njega gusta energetska mreža od svih zračenja, što je svakako višak u prostoru i naravno mora doći do neke promjene. Na kraju čovjek će odustati od uma i konačno se vratiti razumu, a priroda se inače biološki jednostavno oporavlja. Za uspomenu će ostati betonske gluposti, jer se teže razgrađuju u vremenu. Već imamo na pretek opustošenih tvorničkih zgrada, a toga će biti sve više, do potpunog uništenja, jer revolucija znanja podrazumijeva jednostavnost življenja destiliranom vodom i živom hranom. UM u očaju ovisi od smrti, nju umišlja, nada joj se, boluje, plaši se, sebično grabi, ali nikako ne pristaje na red po pravdi čiste svijetlosti, jer je navikao na maglu, tako se lakše lovi u mutnom. Zar nije čovjek sa umom samo prokleti jadnik i grešnik, stalno u ulozi glumca pod maskom, ništa ne smije uraditi slobodno, a mnogo toga želi van života, jer nema naviku na prave vrijednosti, rođen je zbog uloge u društvu i državnog registra, a ne zbog samo ostvarenja. Naravno to je njegova genetska poruka od roditelja i on se toga ne oslobađa, nego još dublje propada. |
