ponedjeljak, 15.09.2014.
JA
|
JA Stvarno fizičko tijelo, prirodno zdravo vitalno bez punjenja i sa optimalnim brojem stanica, bez iskustva po rođenju, jednostavnom percepcijom života materije nije JA. Ako dublje razmisliš i analiziraš svoje ponašanje u jednom danu, znaš JA se rodi s dušom poslije prekida pupčane vrpce, od prvog udaha zraka, sisanja mlijeka, pijenja vode i svega što slijedi punjenjem iz prirode. Kada JA samog sebe ugrozi od rascjepa ličnosti i naporne mentalne psihe, realno logično prihvati puniti tijelo destiliranom vodom i ostvariti se percepcijom trenutka u točki bez ikakvog uživanja. Tijelo stvarno ne može uživati, jer je u životu. Samo JA može sebi dopustiti uživanje iluzijom punjenja, no to nikako nije zdravo niti ima smisao i svrhu slobode. Tko uživa jedini mu je cilj da nema tijelo, jer ne zna što bi više s njim radio i tako sebe gura u bolest i smrt. JA u ulozi čovjeka odvojen punjenjem duše od tijela, zato mislim psihom sam kulturan, pametan, svjestan, no realno nisam odgovoran za tijelo, jer stvarno njime uživam skriveno od ostalih, što me užasava, jer sam često jako primitivan u hrani, piću, seksu i mnogo čemu drugom, što me čini nasilnikom bez samokontrole. JA nemam prirodnu percepciju, jer mi je trenutak nulte točke istina koju ne volim, jer u svemu želim uživati na svoj način. Mislim sve mi fali kao da stvarno nisam u životu, zato od zbrke misli su nekada najbliže smrti, valjda je kraj jedini spas od mučenja mentalnog subjekta u samoizolaciji ili sebičnoj ovisnosti od nebitne stvari. Jednostavno ne znam kao da ne pripadam svijetu materije. Uz to vjera i teorije kažu sve je relativno i pitam se što je onda stvarno. Valjda je stvarno sve od čega bježim. JA želim veću bajku ili raj od života u kome je tijelo, zato nemam pojma što s njim radim dok ga bez veze punim mrtvom hranom i praznim u grču orgazmom. Konačno lijek za JA je neutralna destilirana voda i nemam potrebu više pisati, sve dalje u tijelu je stvarno doživljeno. |
