subota, 13.09.2014.

ISTINA

ISTINA
Istina je vrijeme posebno biološki za svakoga, a stvarno je vrijeme bez vremena, kao vakuum koji vibrira svijetlost. Upravo svijetlost u izvoru nema sjaj, kao što ga nema ni destilirana voda.
Taman posla kada bi život bio sjajan, onda bi svi bili voštane figure od nekakvog silikona. Upravo nano tehnologijama žele napraviti umjetni dijamant da sve bude od cirkonija sjajno, no to nema nikakvog smisla, ali netko profitira.
Istina je stvarno doživljeno i ti nju ne možeš izgovoriti, jer sve što bi rekao o njoj, već nije logično, kasniš u odnosu na stvarno.
S druge strane logično ti ne paše jer je samo trenutak od vremena, a ti bi satima umišljao, jer toliko djeluje punjenje koje si progutao.
I kako se red uspostavlja?
Samo stvarnim redom.
Da li tebi paše red?
Da se ne lažemo, nikome red nije potreban, jer onda ne možeš muljati za sebe.
Samo djeca, budale i majstori reda pristaju na logiku koja je samo stvarno realno.
Pogledaj što radi pametan i svjestan čovjek, on je navodno društveno odgovoran, povjeren mu je posao, ali je sebičan idiot koji primitivno uživa, srami se i skriva kurvanjski.
Zbog takvih idiota postoji kultura, moral, vjera, taština, ovisnost od materije, da se oni sakriju.
Jer ako ih stvarno otkriješ, oni to ne mogu preživjeti, krhka im je duša, a stvarno su puni kamenaca, taloga, mulja, koža im je debela centimetar i naravno starački misle u strahu od smrti.
Smrt nije moguća ako je ne želiš stvarno. Mnogi su to dokazali, dugo bolovali od raka, a onda odlučili odbaciti tu masku i vratili se razumu.
Ni jedna bolest nije stvarno, jer materija ne može biti bolesna. Možeš jedino napraviti zbrku u organizmu i pomutiti rad organa, funkcija i živaca.
Subjektivnost u smislu mentalnih osjećanja emocija, nije razum stvarno doživljen od logičnih slika prirode.
Prave vrijednosti su stvarno, ne vidiš ih, nisu nasilne, a ono čemu ti vjeruješ upravo je teško mentalno nasilje i misliš ga stalno.
Znači ti trebaš vjerovati da si u životu inače nisi?
Krug po kome se kreacija odvija u svakoj točki je početak kraj, ovisno na koju stranu kreneš, jer je prostorom vertikalno i vremenski horizontalno. Kada si u libeli jedan trenutak u jednoj točki, to je tvoja nula, ništica ili najveće bogatstvo znanja, kao jedno iskustvo.
Deset, milion, milijarda, samo ovisi od većeg sjaja dodavanjem ništica, nula, krugova, prstena, kako god ti želiš.
Mnogi već imaju milijarde, ali nemaju razum ni zdravlje, kako sad to može?
Zar oni to ne mogu platiti?
Stvarno nema cijenu, a ti misliš da bez novaca nema smisla biti u životu.
Kad tebi posvetim pažnju i pišem sve ovo, meni stvarno fino, a ti se mučiš dok čitaš. Znaš da sam u pravu, znaš da ne želiš mijenjati loše navike i stavim. (točku)
Ti i dalje misli, meni ne preostaje drugo nego da pišem sve što ne razumiješ logično.
Ako nekada shvatiš budi zahvalan samo sebi, jer tada prestaje sebičnost. Stvarnim doživljajem objekta tijela od krvi i mesa, misli prestaju i počinje život sjaja koji si odbijao zbog primitivnog uživanja.

- 06:39 - Komentari (0) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.