subota, 29.06.2013.

282.

Danas sam si kupila životinjsko carstvo nakon mnogo mnogo godina.
I totalno sam se razočarala. Koji je ono vrag na coveru čokoladice?
Kakve su ono odvratne digitalne živine?
Taj kraš je totalno nepametan, utrošit pare na novi dizajn, kad je stari bio za sva vremena.
A da ne pričam o tome da brojevi sličica više nisu trokutići nego nešto kao žnj, i kao šlag na kraju, samoljepljiva sličica je prazna. Ne piše što je na njoj!

Pa 90% životinja za koje znam sad u odrasloj dobi su one koje sam duple dobivala, pa stalno uporno čitala na pozadini o čemu se radi na toj sličici. Šta se očekuje od današnjih klinaca? Da sve informacije mogu nać na guglu, i da te knjige i slova na papiru zaglupljuju?

Mislim, potpuno sam revoltirana.

petak, 28.06.2013.

283.

Danas sam jebala psihijatriji mater.
Smijala sam se satima.
Onda sam došla doma i otkrila da nemam interneta. Stoga, *wink wink nudge nudge* neću nikom napisat mejl ni danas ni sutra ni do 2.7. :D

četvrtak, 27.06.2013.

284.

Danas je bio dan u kojem sam bila upaljenih očiju mrtva.
Pet godina života mi je oduzeo čovjek koji je nevino otvorio vrata od auta na pola metra od mene.
Velikih ljubičastih naočala da se sakrijem iza njih, sve što je moglo otići po krivu, jest.
Cijeli dan osjećam se izgubljeno. Ionako je sve to na psihičkoj bazi. Idem spavati da ovaj dan završi što prije. :)

srijeda, 26.06.2013.

285-

Upravo sam skužila da mi fali post za 25.6.
Bila sam toliko zauzeta ne radeći ništa, da sam potpuno zaboravila napisati post. :D

286.

Uzimam ovo divno dragocjeno vrijeme da javim dragim Ale i Tamo gde je sve po mom, da je naš dragi prijatelj Ura živ i zdrav. I da više od tog ne mogu ponuditi do njegovog sljedećeg javljanja, ali mislim da je i ovo potpuno u redu. :)

ponedjeljak, 24.06.2013.

287.

Well that didn't work.
Ja sam kriva, gledam već četvrtu sezonu gilmorica,
ne učim, padam ispite. Ja sam kriva.

Danas je spakirao stvari i podijelili smo knjige i mjesto u kovčegu kao da se razvodimo.
Cijeli se dan osjećam krivom, a ne znam zašto ni što sam napravila.
Moja osobna santa leda, sa svojim mušicama teškima tristo tona.
A da ne budem na štetu svom mikro ekosustavu, iliti domaćinstvu, ne cmizdrim da se ponaša prema meni tako hladno, i da ne zaslužujem to.

nedjelja, 23.06.2013.

288.

Skup pravnih pravila
kojima je reguliran način
djelovanja tijela državne uprave
kada ta tijela
primjenom
materijalno-pravnih propisa
na konkretan društveni odnos
donose svoje upravne akte
kojima rješavaju pravne obveze
ili
pravne interese
određenih subjekata.


Pokušala sam naučiti definiciju upravnog postupka kao pjesmicu, i tako da sam ju pokušala nacrtati (nije išlo), i sada službeno mislim da je to nešto što trebam objaviti na današnji post, iako sam zakasnila koju minutu sa objavom. Duga je noć, drugi predmet nakon ovog se neće naučiti sam od sebe.

Sad reci, sretno sutra, Kupino. :*

subota, 22.06.2013.

289.

Moram priznati da sam si kupila onu novu čoksu o kojoj sam pričala.
I dok se nije počela topiti u mojim ustima, nisam očekivala da će stvari u njoj gruvati.
Ja sam jumpy. Ne volim kad bukne balon, ne volim pucati petarde, vatromet podnosim jer zna biti lijep.
Stvar koje mi gruvaju u ustima su bile zabavne oko prije 10 godina kad je milka izbacila isto to.
Čoksa 10 godina kasnije, samo budi čudne memorije.

petak, 21.06.2013.

290.

Buljim u monitor, i mislim se da nekog vraga trebam obaviti, a zaboravljam.
Večerala jesam, počela učiti jesam, života nemam, pa nisam trebala biti vani negdje, javila se mami jesam, provjerila mejlove jesam, visila na fejsbuku jesam, i nikako da skontam šta trebam. Pogledam na sat, 23 i 44, jebote 365 projekt.
Jutros sam još bila od neke volje, ali učeći upravno pravo, krenula sam ispunjavati neke glupe IQ testove. Niti jedan mi nije rekao jesam li pametna ili sam moron. Pretpostavljam da će me po tom pitanju prosvijetliti netko od mojih prijatelja. :D

četvrtak, 20.06.2013.

291.

mojblog.hr je nepostojeć.

Šteta stvarno, a baš sam novom vlasniku pisala krasne mejlove.
Ja bih sebi dala da kupim tu stranicu, eto, tako su dobri bili.
al eto, goli kurac.

S vedrije strane, čoksa je izbacila novi okus,
Nisam ju probala, ali slobodno me feedbackajte na ovu temu. :D

srijeda, 19.06.2013.

292.

Upravo sam saznala da australci jedu klokane.
Ne mogu doć sebi.

utorak, 18.06.2013.

293.

Nema smisla da kupujem ventilator, za točno tjedan dana ću imati klimu, do tad ću izdržati, nije baš da imam izbora. :D
Referiram se upravo na Tamo gde je sve po mom, većina hrvata ima problema sa "ije" i "je". :D Ja to riješavam tako da kad ne znam kažem u sebi nešto na ekavici, i tako si riješim većinu problema. :D

Moram učiti, kuham se, i ne, neću kupiti ventilator. :D

ponedjeljak, 17.06.2013.

294.

Hm. S čime krenuti? S gerontologijom ili s delikvencijom?
A šta veliš da prvo ne mogu naći svoju skriptu, a onda da nađem jednu na netu koja je na srpskom, a onda da dođem na rub živčanog ispada jer mi se ne da učiti nešto na srpskom, i onda da nađem skriptu i prestanem biti na rubu živčanog ispada jer mi je prokleto vruće i cijeli dan se cijedi s mene i topim se topim se topim se ko sladoled, ko maslac na prstima, ko ne znam, nešto vrlo topivo. I onda upalim Gilmore Girls, i velim ormaru preko puta "mrzit ćeš se sutra". Nećeš stići naučiti ni pola jednog predmeta, danas ti se ne da, i mrzit ćeš se sutra.

A fino sam rekla da bi bilo pravo dobro kupiti ventilator. Ali dok sam predlagala, bilo je hladnije i pokrivali smo se jorganom, i tu i tamo bismo se u hladnoći zalijepili jedno za drugo, ljeta nisu tako romantična, ljeta su vruća i znojna i nervozna. Ljeta imaju manje strasti, i više znoja, i ljepljivosti. Onda shvatim da sam se zalijepila za plahtu, a on viče da smo zaljepljeni super ljepilom i da se nećemo odlijepiti nikad, i onda tako zaljepljen za mene počne kukati da se kuha i da mu je vruće, pa mene zanima koji se kurac lijepi na mene kad mu je vruće i kad mu nije dobro što mu je vruće.
I meni je.

Htjela sam završiti ovaj post sa prvom rečenicom drugog paragrafa. Baš sam si super.

nedjelja, 16.06.2013.

295.

Sarajlije se skupljaju pred zgradom parlamenta da zapale svijeću u čast maloj Berini.
BiH urla i viče i čini mi se da se ujedinjuju pred zajedničkim neprijateljem.

a ja tu sjedim i drkam. -.-

296.

"Treba neke stvari držat za sebe. Ja ne znam držati stvari za sebe. Ono što me plaši i ono što me oduševljava, uvijek moram reći, makar zidu nasuprot. Riječi uvijek izlaze na neki način, nekom u mejlove, nekom u zid preko puta. Plavi zid. S njega visi sušena kamilica. Vjerojatno smrdi na duhan. Prestajem pušiti u sobi. Pušim kao turčin. Da ne spavam noću, pušila bih vjerojatno dvije kutije dnevno."

petak, 14.06.2013.

297.

Generalno mi se čini da nemam o čemu pretjerano pametnom pisati.
Ne vidim zašto bi se netko pronalazio u mojim situacijama, i zašto bih se trebala truditi biti dovoljno brza da pohvatam samu sebe, očito je da mi se ne da.
Trebala bih kao, obaviti masu stvari, ali čitam i učim i radim već kako moj tempo nalaže da treba. Prestižem se sa zaostatcima i svim ostalim sranjima s kojima sam se trebala baviti prije nekog vremena, prije nekih godina, ali nisam, jer sam se nadala da će se nekako to obaviti samo, pročitati samo, stvoriti samo.
Ali nije. Tomu i zaostatci.

Život mi se obično dogodi kad imam druge planove, pretpostavljam da je tako i s većinom. Ne bi mi se svidjelo da sam jedina s kretenski isprekidanim i isprepletenim životnim linijama. Neke bih zaista voljela zadržati.

298.

Otkrila sam cijele filmove na youtubeu. Zapravo, cimerica mi je otkrila.
U svakom slučaju, sad provodim zadnjih 4 sata gledajuć glupe filmove i crtiće na youtubeu.
Zato i nema posta za danas, nego je prošla ponoć. Eto tako.

Btw, edita, vidila sam fajl, ne zavidim ti. :D

srijeda, 12.06.2013.

299.

Jučer mi je tuđi laptop umro na rukama.
Laptop nečije mame. Na rukama. Umro.
Ispit je prošao kako već prolaze moji ispiti. Nepoznato i padajuće.
Tuđi laptop je sada ponovo živ, jer ako išta znam, to su ljudi koji popravljaju stvari.
Ja popravljam samo stvari koje ne umiru čak i kad umru. Lampe, žarulje, stolove, sjedalice i tave.

utorak, 11.06.2013.

THIS IS SPARTAAAAAAA!!!

;)

Sutra ispit.
Dobro. Vidimo se onda sutra.
Nemam mudrih misli. Sve samo razmišljanja o tome kako ništa ne znam.
Iako, seks je bio stvarno dobar. :D

ponedjeljak, 10.06.2013.

Tristo jedan.

Moram se - što prije, to bolje - pomiriti s tim da su sva moja očekivanja od mog muškarca previsoka, odnosno da je nemoguće da ih iti jedan ispuni, a kamo li ovaj sada.
Ja sam ta koja propaljuje na živce konstantno, ali istovremeno sam i ja ta koja okrene stvari i kaže zar će od sada na dalje biti ovako?

nedjelja, 09.06.2013.

Tristo dva.

250307RI
Ja nisam Šiva.

Ja nisam najjača na svijetu.

jedna noć odolijeva neveri.
prostorija nabijena svakakvim emocijama.
pomisao da želim da si tu uvijek.
(zbog Zagrljaja)

*probudi se!*

***
ja nisam posebna.

ja sam emocionalno hendikepirana.

postoji Greška negdje u meni.

ne znam gdje se ukorjenila.
ni kada.

ali znam da je tu.

***

ja nisam nježni cvijetak.
ne prihvaćam nježne riječi.
ne prihvaćam dodir.
ne prihvaćam poljubav.

ja ne znam Govoriti.
ne znam Izgovarati.
trebalo bi se potruditi.
ja se ne znam Truditi.

u mojoj glavi, stotinjak Glasova prave Buku.
"probudi se!"

***
ja nisam Baterija.

ja sam samo Ulazna jedinica
koja negdje kupi prašinu.

ako me zakopaš u Zemlju, Razgradim se.

***

ja sam jebeni Akumulator.
punim se nekad. I apsorbiram.

***

čak i tada, u tom Neredu,
jednako Daleko, koliko i preblizu Svega
kad sam bila manja od Zrnca Pijeska
sklupčana u fetus položaj
bez njegova Zagrljaja Nezaštićena,

Emocionalno Hendikepirana
mokrih obraza i prokrvljenih očiju
i svih mojih stotinjak Glasova u glavi
istim Intenzitetom i Kaosom, mantraju

"ti si najjača na svijetu"
***

"probudi se!"

(ne obvezujem komentiranje ovog sranja. :D Zato ohrabrujem rečenice po Svetom Randomu. Hvala i doviđenja.)

subota, 08.06.2013.

Tristo tri.

ajmo mi učit po pitanjima. ajmo. 160 pitanja. ajmo mi učit po skripti ipak. :D

petak, 07.06.2013.

Tristo četiri.

Učim radno pravo, pa zaboravljam kako sati prolaze kad se želiš ubiti od nerazumjevanja gradiva koje očito treba štrebati na pamet. Usput se brinem oko toga di ću kad napišem završni, al vidim da se zakurac brinem pošto nikad neću položiti sve te silne pravne predmete.

Nemam pojma što želim biti kad odrastem, osim da želim ostati raditi u struci. Nemam dovoljno veliko srce, da to tako bukvalno primjetim, da radim izravno s ljudima. Prosjek mi je sranje, pa ne mogu ići studirati sociologiju srca moga koju želim studirati zadnjih deset godina. A sve i da uspijem nekako negdje upasti, ne vidim i dalje što ću biti kad završim.

Kad sam imala 18 godina, samo sam htjela pisati nekakve teorije međuljudskih odnosa. Imala sam par nacrta teorija, ali većina ih se bazirala na fizici, a nikad nisam volila fiziku, tim više što neke dijelove naprosto nikad nisam shvatila. Osim sile teže, s njom sam u svađi otkad znam za sebe.

Sada, koliko, osam godina kasnije, gledam svoje pluseve i minuse, i tih par pluseva bi mi donjele divnu karijeru raspjevanog hašomana. A budući da bih možda nekad htjela rodit koje, i volit svim srcem njihova oca, bilo bi dobro imati i nekakvu financijsku sigurnost, pošto sam uvijek privlačila šupke bez para, umjesto bogate mamine sinove, ne vidim da postoji mogućnost da ću se bogato udati. :D

Kako ljudi odluče što žele biti kad odrastu? Ja odlučim, pa vidim da ne vidim put do toga, i onda se izdeprimiram oko toga, redovito. A pod takvim sam stresom da mi više ni klaritin ne skida alergije, da mi se čini da bi eventualno možda prozak bio koristan. Možda bih se mogla rasplakati od nesigurnosti, pa izbaciti tu negativnost iz sebe, ili bi mi možda bilo proporcionalno stalo onoliko koliko je u mojoj mogućnosti da postignem što želim. Ne znam. U nedostatku zelenog olakšanja što se rola u rizlu, imam samo papire skripte na srpskom, to mi je otprilike kao da učim logiku na arapskom pismu.

Dosta ovog posta, idem igrat igrice.

četvrtak, 06.06.2013.

Tristo pet.

Danas sam dobila potvrdu da su svi moji zdravstveni problemi psijatrijske prirode.
Probala sam guglati ovo, ali nemam pojma dal je to validni termin, a i ako nije, sigurna sam da se razumijemo.
Usput sam napisala esej na temu anksioznosti, i ostatak od četiri sata umirala od dosade.
Pukla nam je cijev u kupaonici, zna li itko jel sigurno tuširati se? :D
Mislim, može li biti drugih posljedica osim mokre fleke na zidu?

srijeda, 05.06.2013.

Tristo šest.

jel zna tko dječju pjesmicu Nakrivio kapu žir, napisao Stanislav Femenić?
Možda po sjećanju, ja je se ne mogu sjetiti cijele. Sjećam se početka i kraja, a koliko između fali nemam pojma.

Nakrivio kapu žir i povikao - molim mir!
Moram čuti, moram čuti na koga se vjetar ljuti.
Moram čuti, moram čuti zašto hrastu krošnja žuti.

Sad ne znam dal ima išta više dalje, al po mom sjećanju ide
Zašto, zašto, tko bi znao?
Tog je časa s grane pao.
Pod stablom je još po strani,
a kapa mu još na grani.

Sjećam se da mi je taj žir išao na živce, jer je očito bio neki uobražen lik. :D

utorak, 04.06.2013.

Tristo sedam.

Ovo sam čekala.
Probudit se da se nađeš s nekim na kavi u suludo doba jutra, a ona ti otkaže.
Svaki put kad sam izašla iz kuće bio je pljusak. Svaki put kad sam se vraćala je bilo toliko vruće da bi mi se guzica oznojila. Fuj.
Svako auto koje je prošlo me zalilo muljevitom vodom iz dubokih lokvi kraj ceste. Radi trećeg auta koji je munjevitom brzinom prošao kroz lokvu sam odlučila da mi je kišobran zaista beskoristan. Pa sam ga zatvorila i nastavila šetati i jebat majku svakom moronu na četiri kotača koji bi prošao kroz lokvu, jer tko jebe pješake. Razmišljala sam o tome da kraj te ogromne lokve improviziram znak u stilu "zašto mrzite pješake? Usporite!". Kao i ono kad je cimerici nestao kišobran koji je bio ispred vrata, pa sam htjela stavit znak "idi doma mami kradi kišobrane".

Trebala sam izlagati prezentaciju, ali USB je crko u onih sat vremena što nije bio u mojim rukama.
Dragi mi je zaboravio dati isprintan seminar kad je trebao, pa sam ga tražila po cijelom faksu. To je bilo sjebano budući da ne znam kad sluša koju godinu i koji predmet i gdje. Bar sam se skompala s ljudima na faksu tražeći ga.

Na putu do doma, mokra i nadrkana ko kurac, sam razmišljala o curi s kojom sam radila seminar, koja je rekla da je mišljenje crkve i njeno mišljenje. Upala sam u cijelu raspravu sama sa sobom i zaključila da vjerojatno nikad nećemo postati prijateljice.

Tristo osam.

Uvijek kad krenem ozbiljno učiti, planove mi pokvari život, kojeg obično nemam, al se dogodi baš kad odlučim biti ozbiljna studentica.

(030613)

Tristo devet.

Lavanda i njene frendice nasadile se na kamen
pol metra od autoceste!
Zamisli glupaču.

Kao znak, izgubila sam svoj digitalac.

(020613)

Tristo deset.

"A prstenje? Šta s njim?
Pusti me na miru.
I moj limbo je isto prsten.
Ne sjećam se početka, ne vidim kraj.
Iz ničeg što prelazi u sve.
Iz jednog sloja u sljedeći sloj mene.
Uvijek prisutan, uvijek na početku, uvijek
na kraju svega, nikad zapravo tu."

Ispod sam nacrtala utikač koji je prekratak da dođe do utičnice.
Mutno se sjećam da sam imala neku emo fazu na temelju emotikona na msnu.
Turn emotions off. :)

(020613)

ponedjeljak, 03.06.2013.

Tristo jedanaest.

Prekinula sam bila onaj jedan niz, i čisto mi nedostaje sjećanja na određene dijelove prije par godina nečeg.
Čudo koliko stvari čovjek uspije potisnuti, a ništa se strašno nije dogodilo.
Odustala sam od zapisivanja slika što sanjam kad zatvorim oči, iako da na bilo koji način znam animirati filmove, ili nešto, par tih bunila bi bila pravo dobro iskorištena. Nema smisla ni opisivati. :)

(010613)

Tristo dvanaest.

Krošnja prastarog, kako se kaže da ne bude patetično, stabla usred avenije, pedeset metara, tristo metara, debljine dvadesetero prosječnih ljudi, i jedan smijeh urezan u mozak, i jedan korak preko nevidljive prepreke, i uhvatim se kako buljim ravno prema gore i kako dio mene svejedno nestaje.

Ne može biti napisano da ne bude patetično, a da predočim kako treba.

(310513)

Tristo trinaest.

Bilježim tristo stvari. Tristo, uvijek mi se nekako brojevi oko istih stanja vrte.
Brojevi kao patterne, uvijek neke četvorke, i ako je već potreba pretjerivati, neka bude tristo.
Bilježim tristo stvari, ali nekako ih ne hvatam, nego zaboravljam.

(300513)

Tristo četrnaest.

Volila sam pulu. Ideš ravno, ravno, ravno, skreneš lijevo, ideš ravno ravno, opet skreneš lijevo, ideš zig-zag, pijan ko smuk, gle Veruda! :D
Neki crni afrički crnac priča mi o Puli, u pozadini mozga sviraju srpski pankići, i neki domaći, pričam mu o autu koji je spičio u rub zgrade, dvije razbijene prijateljice svaka sa svoje strane, dijelimo halucinacije.

Pačiji pate s kruškom i dvije fete kruha. Biter fanta izlivena u lijevu tenisicu. Sjedim u nečijem krilu, desetero nas je u sportskom autu. Pišanje u nečijem dvorištu.

(290513)

Tristo petnaest.

Propaljenje kroz propaljenje kroz propaljenje. Sinoć sam opet slala mejl da mi vrate blog editor na starom blogu.
Ovdje ću nadoknaditi i nastaviti što sam počela na blogu koji mi jebena služba za korisnike odbija vratiti.
krenula sam odavde: http://1527.blog.hr kao kupina.
Nastavljam na ovoj adresi kao ribiz. Treba pun kurac tog nadoknadit. Skoro tjedan dana.

I još nešto. Edita, sretan ti rođendan. Baš sam peder.

(280513)