Nedjeljno prijepodne proveli smo u Rovinju, nas troje odraslih. Teta nije nikad bila u Rovinju, muž tu i tamo službeno ode ali nema vremena za turistički obilazak a ja bijah zadnji put u gradu prije nekih pet godina.

Ipsilon ostavismo drugim vozačima, izabrasmo staru cestu. Prvo stadosmo na Limskom kanalu. Par štandova s rakijom, tartufima i drugim drangulijama, nekoliko parkiranih auta. Popesmo se uz poluklimave stepenice do vidikovca. Ulaz besplatan, za razliku od nekih prethodnih godina. Odozgora se vidi djelić kanala optočen zelenilom šuma.




Uslikali se u par poza i nastavili put za Rovinj. Grad nas dočekao sunčan i topao. Turista na svakom koraku, ali bez nekog žamora. Tiha, lijena nedjelja vukla se uličicama.




Oduševiše nas galerijice,




trgovinice suvenirima.




Pogled se odmarao na prekrasnom cvijeću,




kovanim ogradama, plavim škurama, kamenim zidićima, simpatičnim terasama. Kod crkve Svete Eufemije



dočekalo nas mnoštvo. Iznutra se čuo mrmor molitve, vani je i jedan galeb smjerno sagnuo glavu u molitvi.




Otpočinusmo malo i spustismo se drugim pravcem niz ulice.




U potrazi za kafićem. E, tu smo proveli dosta vremena, u Zanzibar baru.



Obična kava 7 kn, kava s mlijekom i capuccino 8 kn, tonik 15 kn. Uvalili se u udobne jastuke i guštali. Jedva se natjerali otići i nastaviti s obilaskom.




Uglavnom, oduševljeni smo. Svime. Gradom sveukupno, kulturom stanovanja, čistoćom, znamenitostima. Za obilazak Rovinja i detaljnije upoznavanje s gradom trebalo bi nekoliko dana. Ovo moje malo mjesto obiđeš u pol sata, više je života po turističkim naseljima na periferiji nego u centru. I kolikogod je Poreč npr. posjećeniji i atraktivniji od Umaga, toliko je Rovinj – po meni - turističkiji iks puta od Poreča. Možda je po nekim kriterijima Rovinj skup, ali npr. sat vremena najma bicikla košta 5 kuna!!! Zanimljivo, Poreč je po broju stanovnika najveći, s oko 17 tisuća stanovnika (Rovinj - 15 tisuća stanovnika spram nekih 12 tisuća Umageža u gradu i široj okolici).

Nešto o povijesti Rovinja:

"Prvo pominjanje Rovinja kao Castrum Rubini, koliko je poznato, nalazimo u djelu ´Cosmographia´ ravenskog Anonimusa. Djelo, iz VII. st., s mnoštvom geografskih podataka koji se odnose na V. st. iz čega rovinjski kroničar Benussi zaključuje da je Rovinj nastao u razdoblju od III. do V. st. Okolica današnjeg Rovinja je, prema arheološkim nalazima, bila nastanjena već u prapovijesnom razdoblju - brončanom i željeznom dobu, kada u Istri cvate kultura Histra koji su tu živjeli i trgovali s Grcima i Etrušćanima. Najnoviji slučajni nalazi ukazuju na postojanje života već na prijelazu iz II. u I. milenij."

Grad-otok "Cissa se prvi put pominje po Pliniju starijem, a navodno je potonuo za vrijeme velikih potresa u drugoj polovici VIII.st. Castrum Rubini lociran na mjestu današnje crkve Sv. Eufemije, nekad crkvice sv. Jurja, postaje Ruigno, Ruginio, Ruvigno i preživljava razorne napade s kopna i mora. U feudalnoj Istri Rovinj gubi veći dio autonomije starih rimskih municipija, međutim kao važan grad, o čemu govori činjenica da kao castrum sudjeluje 804. g. na Rižanskoj skupštini, uspijeva se izboriti za određene olakšice.

Od 10. do 12, stoljeća s uspjehom se odupirao pritisku Venecije i stekao autonomni status (sa skupštinom građana i Velikim vijećem). Dolaskom pod Veneciju (1283.) gradska samouprava izgubila je svoje demokratsko obilježje. U 17. i 18. stoljeću Rovinj je razvijen pomorski grad. Poslije pada Venecije (1797.) građani su sami preuzeli upravu grada i zadržali je za vrijeme austrijske (1797-1805) i francuske administracije(1805-1813). Sve do druge polovice 19. stoljeća Rovinj je bio najveća luka na zapadnoj obali Istre. Godine 1918. okupirala ga je talijanska vojska, a 1920 pripao je Italiji. Nakon kapitulacije Italije 1943., Rovinj se pridružio ustanku Hrvata u Istri da bi definitivno 1947 pripao Jugoslaviji."

"Otkako je u ranu zoru 13. srpnja 800. godine do rovinjske obale čudesno doplovio mramorni sarkofag s tijelom svete Eufemije, Rovinj je postao nerazdjeljivo povezan s ovom mučenicom. I kao što je panorama Rovinja nezamisliva bez visokog vitkog zvonika njezine crkve, sa svetičinim kipom na vrhu koji kao da stražari visoko iznad gradskih krovova, uspona, stuba, borova i galebova, družeći se tek s oblacima i zvijezdama - tako je i njegova duga povijest,naime zvonik se gradio od 1654. do 1680. po uzoru na onaj na mletačkom Trgu Svetog Marka. Gradio se po projektu arhitekta Manoploa, a na njegovu je vrhu postavljen 1758.bakreni kip svete Eufemije,djelo braće Vincenza i Bista Vollanija. Da bi se sagradila crkva tako velikih dimenzija na platou iznad starog grada, trebalo je porušiti kasnoantičku crkvu svetoga Jurja te još druge dvije-svete Uršule i svetog Mihovila. Velika barokna, trobrodna i troapsidalna crkva svete Eufemije građena je od 1728. do 1736. prema nacrtima mletačkog arhitekta Giovannija Dozzija. Nebrojeno mnoštvo ljudi, upravo rijeke hodočasnika stoljećima su se iz cijele Istre slijevale osobito na svetičin blagdan (16. rujna) u njezinu crkvu, pred sarkofag u kojem se čuva tijelo svete djevice. Polovicom prošlog stoljeća sagrađeno je novo pročelje u barokno - venecijskom stilu. Zvonik Sv. Eufemije, visok šezdeset metara, krasi bakreni svetičin kip koji se snagom vjetra okreće oko svoje osi."

"Rovinj je bio utvrđen grad. Smješten na otoku, sa zapadne strane štitile su ga strme litice, sa sjevera i jugoistoka imao je zidine. Na istoku, a prema kopnu, naknadno je dodan zid s 3 kule, od kojih je kroz srednju bio ulaz u grad. S kopna, a do ulaza u grad vodio je drveni preklopni most koji je 1443. godine zamijenjen kamenim mostom. Širenjem grada na kopno rađa se potreba za spajanjem otoka s obalom. Prolaz do kopna zatrpan je 1763. čime Rovinjska stara jezgra postaje poluotok."

“Godine 1816. uvedena je javna rasvjeta, od 1819. do 1840.- stara škola, 1847. gradi se parni mlin za proizvodnju tjestenine, 1850. utemeljena je Trgovačko-obrtnička komora za Istru, 1853. sagrađen svjetionik na Otoku sv. Ivana, od 1854. do 1865.- kazalište, 1852.- pogon za izradu cementa, 1859. - veliki mol, 1872. - tvornica duhana, 1878. - tvornica voska, 1882. - tvornica stakla i sardina, 1888. - bolnica,1891.- institut za biologiju mora. Rovinj se povezuje željeznicom. Prvi vlak stiže iz Kanfanara 1876. Proširuje se luka Valdibora, 1905.- gradska plinska rasvjeta a 1906. uvodi se gradski telefon.”

Izvori: http://www.rovinj.hr/, http://www.istra.net/