Produženi vikend protekao u totalno prevrtljivom vremenu. Temperatura varirala od 14 do 23°C, izmjenjivala se sunčana s kišnim razdobljima. Hodalo se i u debelim vjetrovkama i u majicama bez rukava, iznijele se van i japanke i čizme. Ovisno kako tko podnosi ove proljetne promjene...

Četvrtak popodne i noć na petak je Mlađa provela kod frendice. Stariju nismo očekivali prije kasnih noćnih sati ter smo muž i ja odlučili malo posrediti radnju. Na par mjesta izbija vlaga pa je valjalo postrugati nabubrenu farbu i pogletati. Nedavno smo oprali naš dio fasade, koji se zazelenio od algi. Već tri godine na zgradi nedostaje cijev za odvod kiše iz žlijeba, tako da sva oborinska voda direkt pada na vanjsku jedinicu klime i tako zalijeva fasadu. Pa se skuplja flora i nagrđuje izgled zgrade. Srećom da ne treba neki veći zahvat u i na radnji, osim djelomičnog krečenja...

Kasno navečer skupila se hrpa roditelja na parkiralištu autobusnog kolodvora. Stigli mali maturanti. Pomalo smrznuti, pomalo neispavani. Starija je htjela još satima nakon dolaska kući pričati o putu ali smo je ipak uspjeli nakon ponoći strpati u krpe. Dobili smo strogu zabranu buđenja putnice, i toga smo se držali. Tako je Mlađa sutradan ujutro stigla kući, ručala, spakirala se i otišla na turnir u minirukometu a da se sestre nisu ni vidjele.

Dok se Starija odmarala od puta i svako malo prisjećala nekog detalja s maturalca, tajo i ja smo provodili suho vrijeme ili u dvorištu ili na biciklima ili u šetnji. Grad bijaše krcat, najviše Slovencima. Terase pune, iz restorana zamirišala riba, slastičari imali pune ruke posla.

Tijekom subote je Mlađa javila da je njena ekipa pobijedila na novogradiškom turniru! Stigla je kući taman u vrijeme proglašenja pobjednika Zvijezde pjevaju. Zajedno smo odgledali te posljednje minute, poslušali kratko rukometno izvješće i umorna se sportašica svalila u krevetac. Blaženi produženi vikend pa se i ona stigla naspavati u nedjelju. I nekako je priprema za novi radni tjedan bila opuštenija i lakša...

Jutros Starija pita mora li ići u školu. Nije je bilo deset dana na nastavi. Eh... valja odraditi još tih mjesec i nešto sitnog. Ostaju uspomene s maturalca, stotine digitalnih fotografija, poneka razglednica, sitni suvenir. Sigurno će se danima prepričavati zgode s puta. I zaboraviti smrzavanje i ružno vrijeme koje ih je pratilo svih pet dana.

... i eto nam već svibnja. Jedva čekam lipanj. I u njemu tri blagdana upakirana u jedan produženi vikend i jedan slobodan tjedan (ako poslodavci dopuste). Pa će opet biti turista. I sezona može početi.