O, da, butiga je otvorena odmah drugi dan kako sam stigla kući. Taj tjedan sam radila samo prije podne, tako da mogu s curkama provesti veći dio dana. Od ponedjeljka sam krenula s punim radnim vremenom. Danas malo odmaram. Iako sam bila neko vrijeme u radnji. Izgleda da mi se neki trojanac ugnijezdio u kompić, nakon par minuta rada na monitoru vidim samo podlogu za radnu površinu. Ikone, Start-traku – ne vidim. Možda sam mogla i predvidjeti da će mi se to dogoditi, obzirom da mi je zadnjih dana bilo sporo i surfanje i podizanje programa. Ali uvijek ima nešto važnije i hitnije za odraditi, npr. obraditi fotke, napisati post, pročitati vaše postove, i tako mi se jučer lijepo komp zblesio. BitDefender, antivirusni program, javio mi je da je našao napadača, da će ga spriječiti ali ovaj je malac prefrigan. Il mi makne ikone il zgasi računalo. Morat ću kućni kompić prenijeti u radnju, dok ne uspijem srediti stvar. Mislim da će najlakše rješenje biti formatiranje i ponovno instaliranje Prozora. Srećom da sam prije odlaska u Zagreb arhivirala sve fotke, dokumente i crteže.

Vrijeme nam je ljigavo. Tu i tamo promoli se sunce, tu i tamo padne kiša. Veš sušim u stanu, noću svako malo zatvaramo krovne prozore – da nas ne smoči kiša dok spavamo. Ukućane lovi pospanost, fjaka. Ni ja nisam imuna. A naslagalo se i rublja za peglanje. Bakica je uspjela popeglati apsolutno sav veš koji se oprao za njene vladavine, a i moje prethodne zaostatke. U međuvremenu smo pospremili toplu odjeću u vakuum-vreće i izvadili ljetnu obleku. Sad valja i to pripremiti za odijevanje. Nikad kraja. Više troši moja pegla vode nego što mi popijemo tekućine...

...Pol obitelji je upravo na rolanju, Mrvica isprobava nove role, u pratnji svog taje. Starija klatari po kući. Čekamo da se skompletiramo pa odosmo na pizzu. Ne da mi se kuhati. Konzum, jedini market u centru, ne radi već tjednima. Nekoliko marketa koji su postojali u ovom području zatvorilo se tijekom proteklih godina jer ih je Konzum potukao do nogu. Pa je jedan market preuređen u kafić, drugi je postao delikates-dućan, treći – frizerski salon. Postaje umjetnost smisliti i naći nešto za ručak. O našoj tržnici već znate – skupo za poludjeti. Tu i tamo sfektam Dragog da me odveze do Getroja. Ali jednostavno zaboravim kupiti namirnica za nekoliko dana jer sam uvijek kupovala u Konzumu, svaki dan za taj dan. Navodno da se Konzum sutra otvara. Jedva čekam.

Jučer je u našoj hrvatskoj školi održano finale natjecanja Čokolino višebojac. (Pisala sam o tome lani. Neki su od vas ove godine prvi put u svom gradu doživjeli to isto, ali su znali o čemu je riječ – što ti je vrijednost internet-informacije...) Školarci su imali samo četiri sata a poslije se preselili u sportsku dvoranu, navijati. Gosti finala bijahu Slaven Bilić, Luka Modrić, Zvonimir Boban, Lana Jurčević i Luka Nižetić. Mali Luka ostao je i popodne u gradu, promovirajući svoj plesni DVD u dm marketu. Curama se nije dalo ići, vidjele su ga već na Čokolinu, pa nismo ni mi veliki otišli. Tak da nema ni slika.

Alaaa, jedva čekam da se ovo vrijeme stabilizira i da mogu normalno uživati u prirodi, zelenilu, moru...