nedjelja, 27.11.2005.

Hvala ti, mama Ljubice

Ako pratite zbivanja u Hrvatskoj posljednjih mjeseci svjedoci ste tragikomedije koja je nastala oko slučaja državne pravobraniteljice za djecu.
Bivša pravobraniteljica Ljubica Matijević-Vrsaljko dala je ostavku zbog navodnih prijetnji, izrazivši time potpuno nepovjerenje u institucije prava i sigurnosti u Hrvatskoj čiji je bitan kotačić trebala biti upravo ona. Tim potezom iznevjerila je temeljnu ideju zbog koje je postavljena na to mjesto – pravdu, sigurnost, zaštitu za one koji ju najviše trebaju, a čiji je trebala biti osnovni pokretač.
Bila je dio sustava u koji ni sama ne vjeruje. Koliko to nade ostavlja svima nama koji želimo vjerovati da se u ovoj državi radi na sigurnosti i zaštiti njenih građana, osobito djece?
Jadna je ova Hrvatska ako će se svatko tko bi trebao štititi sigurnost njene djece preplašiti svoje sjene na ulici.
Za mene je ona kriva. Odstupila je s dužnosti zbog nečega što je trebalo i moralo biti riješeno uobičajenom procedurom sustava koji štiti prava i sigurnost građana. Sustava u koji ona mora vjerovati ako želi biti njegovim dijelom. Ovim postupkom narugala se je onima koji su joj poklonili povjerenje.
Poručila je djeci da za njih nema nade.
Jer ni ona ne može zakonskim, pravnim putem riješiti prijetnje usmjerene k njoj i njenoj obitelji. Pokleknula je pred svakim pedofilom, svakim zlostavljačem u obitelji, svakim uličnim agresivcem koji potvrdu svoje snage traži u iživljavanju nad djecom.

Jadno, jadno, jadno!

Još jadnija je politička šarada oko zamjene za odbjeglu pravobraniteljicu. Izvući iz mirovine osobu čije su kvalifikacije silne sumnjive titule brzinski stečene u rovu (?!) za vrijeme rata. A rov je bio predivno mjesto za mirno i nesmetano učenje, zar ne?

Nisam prije razmišljao o tome. Kad otvoriš novinsku crnu kroniku i pročitaš članak o pedofilu zgroziš se nad njegovim činom, istog časa ga osudiš u mislima na najgoru moguću smrt, o žrtvama njegovog čina nemaš najjasniju predodžbu…
Spasile su se? Sad je sve u redu?
Nije.

Tada im tek započinje pakao. Ali o tome više nitko ne priča. Jučerašnje novosti i nisu više novosti, zar ne?

Prateći silnu medijsku hajku na pedofile, masne naslove na naslovnicama novina čovjek bi pomislio da će sustav sigurno rehabilitirati i žrtve tih nedjela. Ali nije tako.

Imao sam curu koja je u djetinjstvu bila žrtva rođaka pedofila. Nikad za to nitko nije saznao. Ona sad ima 29 godina i nije sposobna pružiti povjerenje nikome u svojoj blizini. Nije sposobna živjeti sa samom sobom. Podložna je strahovima, depresijama, nekontroliranim histeričnim ispadima, nesposobna za emocije, nesposobna ostvariti barem mrvicu samopouzdanja… Cijeli njen dosadašnji život je grč, nemoć i strah. Svaki pokušaj usmjeren k njoj pretvara se u pakao.

Mislio sam da ću sjesti za računalo, ukucati neke pojmove u tražilicu i u Hrvatskoj sigurno pronaći nekoliko institucija, grupa podrške ili barem neke stručne pojedince koji se specijalizirano bave rehabilitacijom žrtava pedofilije. Grdno sam se prevario.
Tada sam zvao zagrebački telefon za psihološku pomoć, mislio sam da će oni kao iz topa ispaliti neko ime. Prevario sam se. Iako moram pohvaliti susretljivost osobe s druge strane žice. Koja bi sve dala da može pomoći.
Mislio sam da će poznanica iz SOS Dječjeg sela sigurno znati neko ime. Opet sam se prevario.
Nema tog imena. Nema institucije. Nema grupe potpore. Nema ničega.
Samo psiholozi i psihijatri u sustavu zdravstvene zaštite. Nervozni zbog gužvi u čekaonicama, najsretniji kad ti mogu propisati sedativ i gurnuti te van iz ambulante. Ili razni privatni geštalt-terapeuti sumnjive kvalitete kojima je u interesu da im dolaziš što češće i što duže.

Ništa čudno. Isto kao što nije čudno da mama Ljubica napusti svoju djecu jer ju je netko uplašio s nekoliko psovki.

Sve je to Hrvatska danas. Hrvatska koja se razmeće brigom, dječjim selima i hrabrim telefonima.

-01:28 - Komentiraj ( 3 ) - Print - #

Designed by 1971
  studeni, 2005 >
P U S Č P S N
  1 2 3 4 5 6
7 8 9 10 11 12 13
14 15 16 17 18 19 20
21 22 23 24 25 26 27
28 29 30        

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv




posjetitelja

Graktanje On/Off

Google


Dodaj banner 1971 na svoj blog:
1971 design-blog
Code bannera (zip-datoteka)


ARHIVA


Mix postova (od starijih k novijima):

Čovjek iliti homo sapiens

O kokošima i svinjama

Mržnja i nacionalizam

Scenarij

O internetskim upoznavanjima

Hvala ti, mama Ljubice

Moja šišaljka

Religije-utvare mraka i prošlosti

O Gotovini

Idiotizam

Mala škola roditeljstva

Ljubav je...

Igra s lutkicama

O krštenju djece

Glupost duga 14 godina

Socijalno udaljeni

O žrtvama pedofilije

Na pivkanu kod Paje-za vinkovčane

Pismo čitateljice

Luzeri, bemveji i mi

Feminizam

Glad

Glavaš

Putujem

O vezama i majicama (mojblog.hr)

Neću ti kupiti smrt (mojblog.hr)

Blože moj jadni

Living by myself

Ujna, raskalašena i bujna

Obrazovni post

Priča mi se s vama

Zov mesa

Weekendlove

Kakav svijet?

Swing 1

Swing 2

Nevjerojatno

Žene "u paketu"

Trening za ljubomorne frajere

Da, draga moja...

Roba s greškom

Kategorizacija žena

Kokošmen, d last ekšn hirou

Vjerski fanatik

Prvi rođendan

Slika majke

AUTO-PLIN: moja iskustva

Malo o Bogu, religiji i ljudima...

Impotencija

Černobil

S Venere i Marsa

Ekonomistica Mara

Penisologija

Domovinski rat 2008

Zadah iz usta

Stari rockeri

Ljubomora

Sin

Predahni, putniče, ako ne žuriš na vlak

"Kockice" kao deterdžent protiv crnila

Za slobodnu riječ hrvatsku

Kad sreći udariš šamar

Točka na kojoj istina postaje laž

Ženske svinje



Favoriti:

Nenad Barinić

Lucy Fair

Missillusion

Snoopyshist

Vlastita soba

Nachtfresser

Umorni Konj

Jedini

So far away

Igniss

Tonique DeWeen

Neverin

Lou Salome

sarahB.




Kad me drugi pogode

Ne lupi, Bože, nikog,
K'o što si mene udario,
Zemljom crnom,
Travom zelenom.

(romska pjesma, thanks to Asja)


Neki od legendarnih postova drugih blogera:

Nekoliko životnih istina koje ću reći sinu kad postane punoljetan

... i nastavak


Bosanski proces (bajka)

Ne volim vas

Strah od odbjeglog Prdca

Nabij me na riječi - ovaj link gađa u prazno. On je zapravo spomenik po meni najopičenijoj ženi koja je ikad pisala na blogu. Njezin trag je ostao ovdje.




Ukupna arhiva:

Rujan 2017 (1)
Svibanj 2017 (1)
Siječanj 2017 (1)
Prosinac 2016 (2)
Lipanj 2016 (1)
Travanj 2016 (1)
Ožujak 2016 (4)
Veljača 2016 (7)
Siječanj 2016 (1)
Listopad 2015 (2)
Rujan 2015 (7)
Kolovoz 2015 (2)
Ožujak 2015 (1)
Prosinac 2014 (1)
Studeni 2014 (2)
Rujan 2014 (2)
Srpanj 2014 (2)
Lipanj 2014 (6)
Svibanj 2014 (1)
Travanj 2014 (5)
Ožujak 2014 (1)
Veljača 2014 (1)
Prosinac 2013 (9)
Studeni 2013 (7)
Listopad 2013 (4)
Rujan 2013 (6)
Kolovoz 2013 (3)
Veljača 2009 (12)
Siječanj 2009 (10)
Studeni 2008 (1)
Rujan 2008 (15)
Kolovoz 2008 (20)
Srpanj 2008 (8)
Lipanj 2008 (7)
Svibanj 2008 (13)
Travanj 2008 (7)
Ožujak 2008 (11)
Veljača 2008 (9)
Siječanj 2008 (4)
Prosinac 2007 (1)
Listopad 2007 (1)
Srpanj 2007 (17)
Lipanj 2007 (6)
Svibanj 2007 (7)
Travanj 2007 (16)
Ožujak 2007 (15)
Veljača 2007 (21)
Siječanj 2007 (21)




eXTReMe Tracker