Pjesme su moje sjeme crne grude

petak, 30.04.2010.

Iznenadan susret

U susret krenem poznaniku
ne vidjeh ga trideset ljeta.
Ponosan, naočit,
kraj njega je žena lijepa.
U zadnjem trenu
vidjeh da vadi
ruku iz tuđeg džepa.

I zagrli me srdačno,
čvrsto
i predstavi mi damu,
a ja ju vidjeh;
u pustoši nekoj,
ostarjelu i samu.

Osjećaj me neki ružan obuze,
osjetih hladne ruke,
kao da mi zmija klizi po tijelu
i nastojah prekinuti muke.
I otrgnuh se od svojih misli.

Ali sretoh je nekoga dana.
Još uvijek je lijepa,
ali nekako sjetna.
I reče mi,
da jako je sama.

Zorislav Vidaković

30.04.2010. u 21:55 • 0 Komentara • Print • #

srijeda, 21.04.2010.

Kišno poslijepodne

Dok kišne kapi po prozoru klize,
kao suze gorke, kradom prolivene.
Po mojoj glavi plove misli snene,
ali lijepe kao osmijeh Mona Lise.

Zašto su suze bile prolivene,
kad svaki dan nam nešto novo nosi?
Sreća je negdje-tu u tvojoj kosi
i čeka samo da dođe do mene!

A kiša tako tiho, sitno rosi.
Ja tražim nekoga da bude kraj mene!
Da ljubim usne vlažne i rumene,
da milujem nježno po licu i kosi.

Zorislav Vidaković

21.04.2010. u 21:23 • 0 Komentara • Print • #

četvrtak, 15.04.2010.

Pozdrav Našičkom Talijanu

SLIKE S LIGURSKE I AZURNE OBALE

Palača u Monaku
Casino de Monte-Carlo
šetnja
i par stisnutih ruku.
Hotel Negresco
i plaža engleskih vojnika u Nici.
Mirisi soli i mora
Sve dalje i dalje nas vuku.
Ligursko More. Genova,
pogled na staru luku;
Replika Kolumbovog broda!?
U zraku priča tužna;
Sada ga svi svojataju!?
Koja su vremena ružna??
Povratak….
Andora još uvijek spava.
Tek mi smo unijeli nemir!
Pa neka!
I mi smo ljudi!!
Za nas je stvoren svemir:

Zorislav Vidaković

15.04.2010. u 22:17 • 1 Komentara • Print • #

nedjelja, 04.04.2010.

ČESTITKA

Svima želim sretan Uskrs!!
Nek' Vam budu vedra lica!
Svima puno lijepih želja,
mailova i porukica.
Nek čestitka ova bude
k'o stisnuta čvrsto ruka.
Pozdrave Vam svima šalju:

Zorislav i snaša Mara,
i njezina druga Mira
i naravno sto mu muka;
Vaš baj Đuka iz komšiluka!!!

04.04.2010. u 14:01 • 3 Komentara • Print • #

subota, 03.04.2010.

Zašto sam ponekad tužan

Ponekad je tužan
izraz moga lica
zbog olujnih ljeta,
odletjelih ptica!
Lažnih obećanja,
bliskih prijatelja,
praznog korza
i pustih ulica,
u gradu
nepoznatih lica.

A u srcu ima
još toliko želja.
Još sanjam proljeća!
Cvatu ljubičice,
a u vrtu
cvrkuću ptičice!

Povjetarac nosi
dah prvoga cvijeća.
Žuti šafran cvjeta,
na pjesmu me sjeća,
koju sam slušao
prije pola stoljeća.

Znam zašto je tužan
izraz moga lica.

Zorislav Vidaković

03.04.2010. u 19:22 • 3 Komentara • Print • #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

<	travanj, 2010					>
P	U	S	Č	P	S	N
			1	2	3	4
5	6	7	8	9	10	11
12	13	14	15	16	17	18
19	20	21	22	23	24	25
26	27	28	29	30