Pjesme su moje sjeme crne grude

petak, 29.10.2010.

obavijest

Od danas moja četvrta knjiga ŠOKAČKI DIVANI na internet prodaji!!! samo na tražilicu Google napiši Zorislav Vidaković i na stranici knjižare NOVA s jednim klikom kupujete povoljno knjgu.

DRUGE IZ ŽENSKE UDRUGE

Draga drugo, sinoć sam nabasala na dva bećara! E da s' to mogla vi't mislim da b' se popišala od smeja!
Al' bolje ne ć' divanit…Da t' ne b' srce puklo!! Za jednog si niki dan rekla da ima dobru guzu. E sinoć si ju mogla vi't u kinemaskopu …pod punim mesecem!!»
«Pa jel bijo s nikojom?»
«E pa nije bijo s nikojom!! Bijo j' s nikojim!!»
«Joj.. Drugo… Pa ni valda peder??»
«Ma nije…Ne boj se…Pr'e b' rekla da j' pijanac il' je na dobrom putu da postane.»
«Ma reci mi!!»
«Ma…Ni za kazat'
«Ma… Drugo Ma ne ć' moć' spavat'!!»
«E pa dobro…Slušaj…I ne moj me prekidat'
Idem ti ja sinoć iz malog sokaka od bake-vune kad čujem …Nikaki čudni zvukovi;
K'o kad niko šćuca, al' nikako u dva glasa k'o po ritmu…K'o kad cigan Mikoš tuče u berdu. Sakrijem se iza onog grma rogača i naglednem se preko plota u čič' Matin bostanac i imam šta vi't;
Đuroš i Franja se drže svakoji za jednog stupa od bostanca i šćucu na smen'. Ugrizla sam se za palac da ne proglasim od smeja. Kad jedamput…Čujem Franju;
«Pajdaš gotovo j'….Gotovo j' pajdaš…Gotovo…!!» i rasplače se.
«Pa šta j' gotovo?» zabrinjeno će Đuroš
«Pa izgleda da sam postao žensko??!!»
«Pa je su l' ti prsa narasla??!»
«Čekaj da se popipam. …Pa nisu al' nisam više muško??!»
«Pa kako nisi muško!?» ljuto će Đuroš
«Pa tera me pišat', a nemam s čim!!!»
Istom sam onda primetila da s' prestal' šćucat' … Valda od brige i od čuđenja. I ope' se ugrizem za palac da ne proglasim. Ev… Viđ a…a… kaki je plav! Dobro da ga nisam odgrizla!!! Al… slušaj dalje;
«Pa kako nemaš s čim?» ope' će Đuka.
«Pa nemam onu stvar!!!»
Sad se Đuka dotetura do njega pa će mu onako tijano na uvo, al' dobro sam čula;
«De ti skin' pantalone.»
Malo j' on sam. Malo mu je Đuka pomog'o i pantalone spadoše dol', a taman se mesec pojavijo iza oblaka. Imalo se šta vi't!!!
Malo s' šutel, a onda će Đuka zamišljeno:
«Pajdaš jes' ti ono večeras spao u šamac kod ded' Tunine kuće??!»
«Pa jesam…. A i ti s'!»
«Slušaj … Ti s' se jako pokido … Okrenijo si se gadno u krstima!! … Il si gaće naopako obuk'o!! Pa šlic ti je na dupetu!!!»
Franja nikako zgura gaće dol, a dupe mu se belji k'o dvi turkinje (onako omanje) i drekne da sam se sve trgla:
«Evo ga … Naš'o sam ga!!!»
On se spasijo, al' ja nisam. Popišala sam se od smeja i od stiskanja; Da ne proglasim!!
«I šta j' potlam bilo?»
«Ma slušaj … Ne moj me prekidat'! Dok sam ja malo došla k seb' čujem Đuroša:
«Pa pišaj onda!!»
«E ne mog'!»
«Kako ne mo'š?!!» ljuto će Đuka
«Pa preseklo me je!!»
«Ajd … Ajd … smiri se … sam polako… Pššš…. Pššš.…» Bože m' prosti k'o malom detetu. Ja sam proglasila, a Franjoš opsuje.
«J…. ti babe. Ope' me preseklo!!» I k'o 'oće podić' gaće, zaljulja se i spade preko pletene žice. Koprca se nogama i rukama, a dupe mu se ljeska na mesečini.
«Đuka pomagaj!!!»
«E mog te j…. stao sam u pašćicu ..Joj moja noga!!!»
Pobegla sam koliko su me noge nosile.

Evača i Ružača druge iz ženske udruge

srijeda, 20.10.2010.

Kada bih mogao

Kada bih mogao
ostaviti svoju tugu.
Kao duhan
ili možda kao cugu.

Kad' bih se mogao
riješiti ružnih snova,
kada bih mogao
početi iznova !

Riješit' se krvi
svojih pradjedova,
sjećanja ratnih
i početi iznova.

Riješit' se sjećanja
na suknje
uspaljenih snaša,
svojih stihova
il' možda tamburaša.

Kada bih mogao
ostaviti svoju tugu.

Zorislav Vidaković

srijeda, 06.10.2010.

Jesen

Jesen u parkovima moga grada.
Spektar boja od žute do smeđe.
Čovjek u vremenu izgubljenih nada,
promatrač sa klupe, kroz spuštene vjeđe.

Ples žuto-crvenih listova na vjetru.
Prasak zrelih plodova u vrtu
i njihov odraz na sunčevom svijetlu
ili tek postaja na dugačkom putu.

Nagrada za pametno utrošena ljeta.
Najava kraja jednog svijeta.
Pogrbljena leđa od teškog tereta
ili možda radost nestašnog djeteta,
što svjedoči o produženju vrste,
što utjehu donosi, u godine puste
ili možda snaga zrelog poimanja,
zadovoljstvo duha, zbog stečenog znanja.

Jesen je tek točka, na drugom kraju duge,
ona je početak za neke ljude druge.
Jesen je preslika jednog dijela klime
i nagovještaj, duge, hladne zime.


Zorislav Vidaković

<	listopad, 2010					>
P	U	S	Č	P	S	N
				1	2	3
4	5	6	7	8	9	10
11	12	13	14	15	16	17
18	19	20	21	22	23	24
25	26	27	28	29	30	31

Lipanj 2018 (1)
Studeni 2016 (2)
Rujan 2015 (1)
Svibanj 2014 (1)
Ožujak 2014 (1)
Prosinac 2013 (1)
Listopad 2012 (1)
Rujan 2012 (1)
Veljača 2012 (3)
Siječanj 2012 (1)
Prosinac 2011 (1)
Studeni 2011 (1)
Rujan 2011 (1)
Srpanj 2011 (1)
Lipanj 2011 (1)
Svibanj 2011 (1)
Travanj 2011 (1)
Ožujak 2011 (2)
Veljača 2011 (2)
Siječanj 2011 (4)
Prosinac 2010 (3)
Studeni 2010 (3)
Listopad 2010 (4)
Rujan 2010 (4)
Kolovoz 2010 (2)
Srpanj 2010 (6)
Lipanj 2010 (5)
Svibanj 2010 (5)
Travanj 2010 (5)
Ožujak 2010 (5)
Veljača 2010 (5)
Siječanj 2010 (5)
Prosinac 2009 (12)
Studeni 2009 (19)
Listopad 2009 (8)

Zorislav Vidaković govori vlastite pjesme

Pjesma nad pjesmama



Pjesme su moje sjeme crne grude