Danas sam u podrum
pošao peći palačinke!?
Uz sve potrebito ponesoh
i tavu od teflona.
No ipak sam u podrumu,
u starinskom ormaru
pronašao crnu tavu staru!?
Ona mi je uspomena, dobro znana,
iz davnih
podstanarskih dana.
I jedna slika!
Naravno jeftina replika!?
Trak neke čudne svjetlosti
pao je na mene.
Uz tavu su se nizale
kao na filmskoj traci
uspomene!?
Svirka, prijatelji, žurke,
nestašluci i ludorije
i jedna palačinka
zaljepljena na kozliću – starinskom šporetu –
i prijatelj koji se slatko smije!!
Nekako mi srcu prirasla
ta crna tava stara:
I «lovački prizor»
replika Uge Hocendorfa
iz nekog davnog kalendara.
Zorislav vidaković
USPOMENE
Danas sam u podrum
pošao peći palačinke!?
Uz sve potrebito ponesoh
i tavu od teflona.
No ipak sam u podrumu,
u starinskom ormaru
pronašao crnu tavu staru!?
Ona mi je uspomena, dobro znana,
iz davnih
podstanarskih dana.
I jedna slika!
Naravno jeftina replika!?
Trak neke čudne svjetlosti
pao je na mene.
Uz tavu su se nizale
kao na filmskoj traci
uspomene!?
Svirka, prijatelji, žurke,
nestašluci i ludorije
i jedna palačinka
zaljepljena na kozliću – starinskom šporetu –
i prijatelj koji se slatko smije!!
Nekako mi srcu prirasla
ta crna tava stara:
I «lovački prizor»
replika Uge Hocendorfa
iz nekog davnog kalendara.
Zorislav vidaković
Siročad je započela
vodit brigu o prirodi!??
Skrbeći za gladna usta!
Gladna usta djece male.
To im sada uzimate
tu naknadu po komadu
boce s polja pokupljene
oprane i očišćene;
Ne bil' sebe namirili!
Ne bi l' sebi priskrbili
za domjenke i kavane
Kao…??
Sve zbog cijene hrane!?!!
Ne želim ni slutit dane
što dolaze nesmiljeno.
Niti vodu zagađenu
niti polje zatrovano
i oblake crne, tmaste
na obzoru zamagljenom!?
Sačuvajte kaplju vode!!
Nemojte baš sve uništiti!??
Tko će klicu probuditi
iz sjemena pšeničnoga
da prehrani naraštaje;
Praunuka moga, tvoga!??
Tko bi htio dočekati
bez danjega svijetla, dana,
gaj bez pjesme slavujeve
i livadu bez cvijetova!?
Bez pčelice radilice!??
Tko bi htio dočekati
dan bez jutra i večeri!!??
Zorislav Vidaković
Na ulici pjesnik!
Da pjesnik.
Galami stihove svoje.
Na tramvajskom stajalištu
ljudi uporno stoje.
Neki pričaju,
a neki šute,
a neki se glasno ljute
i povisuju ton,
a on još glasnije
stihove priča.
Bori se za svoj tron.
I pjesma mu je jača
i već je na granici plača,
a tramvaja dugo nema.
I ljutnja je sve jača
i sve je glasnija priča,
i sve je više problema,
i svi su svima krivi,
i sve je glasnija buka.
Nastojim slušati poetu,
poznat mi ritam pjesme
i pomislim u trenu;
Šekspira govori,
ne on Hamleta živi.
Pogledam malo u stranu,
čovjek, na drvetu sjedi
i reže pod sobom granu,
i kezi kvarne zube.
Pomislim,
vidim;
Past će na dvoje mladih,
što se ispod
drveta ljube.
Grana se savije
i on klizne do kraja,
i padne na liru tramvaja,
i gori,
i vrišti,
ali kao da ga ne peče,
kao da vrišti od sreće.
Na stajalištu
nema svijeta,
prestala je graja.
Tek ja i stari poeta
i nije više galama,
a ono dvoje mladih
mašu nam rukama
i mi mašemo njima,
i kažem poeti;
Svaka ti je jaka,
a on odmahne rukom
i završi pjesmu stihom;
Otišao je tramvaj luđaka!
Zorislav Vidaković
< | siječanj, 2011 | > | ||||
P | U | S | Č | P | S | N |
1 | 2 | |||||
3 | 4 | 5 | 6 | 7 | 8 | 9 |
10 | 11 | 12 | 13 | 14 | 15 | 16 |
17 | 18 | 19 | 20 | 21 | 22 | 23 |
24 | 25 | 26 | 27 | 28 | 29 | 30 |
31 |
Poezija osječkog pjesnika Zorislava Vidakovića
Dnevnik.hr
Video news portal Nove TV
Blog.hr
Blog servis
Forum.hr
Monitor.hr
Osječki pjesnici
Društvo pjesnika Antun Ivanošić Osijek
Zal Kopp
Osječki pjesnik
Pjesma nad pjesmama
Pjesme su moje sjeme crne grude