Stao je Mata
na polak dvora,
kokoši kljuc'u oko njega,
korov mu naras'o do trbuva.
Ne može više!
Dosta mu svega.
Uz'o vodera,
Brusa i kosu.
Pipnijo;
Još je otkovana,
zakosijo u jutarnju rosu,
poter'o otkosa
ope' za rana!?
Sve češće staje
i kosu brusi,
povuče malo iz fraklića.
Nestalo snage,
nestalo volje,
u frakliću nestalo pića.
E decu si Mata
poter'o u grada
nek' jedu tamo
mekšeg kruva
i eto sam si ostao sada;
Kuća te tvoja jedino čuva!
Sunce se još nije
ni podiglo,
A ka' će više;
Za milog Boga!?
Dosta mu košnji,
Kopanja,
Oranja,
živadi,
marve
i svega toga.
I ope' Mata povuče kosu,
Došla mu nikaka
nova snaga;
Pljunijo u dlana,
potero širje,
opsov'o rogatog
crnog vraga.
I tako Mata do noći kosijo,
psov'o vraga
i Boga moljijo.
… U ćošku ostalo
još dva – tri otkosa.
Spao je Mata
s umorni' nogu.
'Teo je kazat,
al' nije sig'o;
Oprosti Bože;
Više ne mogu!?
Zorislav Vidaković
< | prosinac, 2013 | > | ||||
P | U | S | Č | P | S | N |
1 | ||||||
2 | 3 | 4 | 5 | 6 | 7 | 8 |
9 | 10 | 11 | 12 | 13 | 14 | 15 |
16 | 17 | 18 | 19 | 20 | 21 | 22 |
23 | 24 | 25 | 26 | 27 | 28 | 29 |
30 | 31 |
Poezija osječkog pjesnika Zorislava Vidakovića
Dnevnik.hr
Video news portal Nove TV
Blog.hr
Blog servis
Forum.hr
Monitor.hr
Osječki pjesnici
Društvo pjesnika Antun Ivanošić Osijek
Zal Kopp
Osječki pjesnik
Pjesma nad pjesmama
Pjesme su moje sjeme crne grude