Pjesme su moje sjeme crne grude
subota, 30.01.2010.
Miris svježeg kruha
Toga jutra su moje dvorište i dobar dio sokaka mirisali toplim kruhom.
Majka je ustala rano, podložila krušnu peć i iz ljetne kuhinje donijela u peć kruščiće od tijesta, koji su te noći rasli u krušnim korpicama pored zidanog šporeta.
Probudila je pijetla i on je svojim pjevom potakao i druge pijetlove na jutarnju pjesmu – budnicu. Sneni ljudi su ustajali i razmilili se po širokim šokačkim trjemovima.
Ja sam školsku torbu od domaćeg platna prebacio preko ramena i prihvatio od majke vruću pitu, koju je netom izvadila iz peći.
… Da. Upitno sam ju pogledao, a ona je rekla:
«Samo ti ponesi cijelu!!»
Na ulici sam sustigao Antu. Bio je dugačak, mršav i čini mi se kao da je već onda bio pogrbljen?! Volio sam odlaziti k njemu.
Živio je s puno starijim ocem kojeg je bolest srušila u krevet. On je radio sve poslove u kući i oko kuće. Kod njega smo se osjećali odrasli.
Kućica im je bila na kraju malog sokaka, a iza nje se širila velika zadružna njiva na kojoj se povijala pšenica na vjetru, kao more. Iza njive je sunce izlazilo. Tih dana je i njiva kruhom mirisala.
Ponudio sam mu pite! Neka si otkine!
Iz predugačkih izlizanih rukava prevelike reklje, provirile su ruke zamazane od plavih dudova ili kupina, koje je brzo uvukao nazad u rukave.
Pogled je sve govorio!
Prelomio sam pitu i dao mu veći komad.
On ju je žurno stavio u njedra, pridržavajući jednom rukom pažljivo kidao i stavljao komadiće u usta u kojima je pita jednostavno nestajala!?
Uh kako grije!! Rekao je tad……
… Viđali su ga poslije, u Pragu, u Pešti. Bio je zapažen slikar. Ime je sam promijenio u Antoan. Naslikao je puno znamenitih građevina: Stephansdom, Hofburg, Burgtheatar u Beču, fontanu di Trevi, Petrovu lađu u Rimu, Triumfalnu kapiju i još bezbroj znamenitih zdanja diljem Europe.
To su kupovali turisti! Jeftino…Umjesto suvenira…, ali ipak kupovali! Nije imao mecenu i živio je od prodanih slika.
Posljednje godine je proveo u Parizu…
…Viđali su ga često pored Seine zgurenog s polovinom francuskog kruha u njedrima koju je polako kidao i jeo.
Pričali su da su mu ruke bile uvijek zamazane od boja kao i bijela kuta i da je uvijek vonjao po terpentinu.
Tih godina je stalno slikao jednu te istu sliku;
Beskonačno polje pšenice iz kojeg izlazi sunce…
…I često je zapitkivao prolaznike i znatiželjnike, na lošem francuskom;
Molim vas gospođo…gospodine…gospođice…molim Vas…!?
Molim Vas?!
Možda Vi znate, kako da naslikam miris kruha?
Zorislav Vidaković
nedjelja, 17.01.2010.
Pjesma je moja potekla
Pjesma je moja potekla k'o vrelo,
kao bistra voda iz kamena siva,
a svijetlo je moje
skoro dogorjelo?!
Znam tako je uvijek.
Tako uvijek biva!
Ona je rođena iz krvi što ključa,
ona je znamen jednog novog bitka.
Ona je pobuna
poput pravog puča
il' samo slutnja novoga boljitka?
Ona je klica podno suhog lista
što čeka rosu
u svitanje dana
i zraku sunca koja jutrom blista.
Ili će možda ona nići sama!?
Nići iz bola
iz mraka i tuge,
sa gorkom suzom pomno zalivena.
Razvit se hrastom poput gorostasa
ili tek ostati
pjesnikova sjena!?
Zorislav Vidaković
utorak, 12.01.2010.
Večer uz glazbu
Da u pravu ste, ali ja bih rekao da je tango poezija pokreta
Evo pjesme iz moje zbirke "Moj Osijek tone u noć" u kojoj sam pokušao dočarati ljepotu tanga:
VEČER UZ GLAZBU
Večer je bila tiha, topla, ljetna.
Sa korza otpratih i zadnje parove,
a onda polako u vrt Royala
tamo me neka tiha glazba zove.
Još jedan stol je prazan, baš za mene,
pored fontane malenog bazena,
što oplakuje podij za plesanje
poput nekog vodenog prstena.
A maestro polako tipke dira
i bira samo nježne note,
na terasi žamor tihih razgovora,
kao da orkestar simfoniju svira.
Kraj mene prođe nasmijano lice.
Sa svima se Đokica rado sreće,
prodao je i posljednji « Glas Slavonije,»
a sad već nosi za dame cvijeće.
Gospodin je samo klimnuo glavom,
a on mu crveni pupoljak pruža
i da svi čuju; glasno reče:
«Za najljepšu damu najljepša ruža!»
Na lijepom plavom Dunavu
čuje se sa klavira,
mostići i podij odjednom su puni
dama i kavalira.
Poznati valcer na ples ih zove,
tuš, nakloni i rukoljubi
i već svi u laganom ritmu plove
kao brod kad reže Dunavske valove.
Aplauz uljudan iza svih stolova,
čuje se kad je glazba stala
i žamor već za stolovima,
i smijeh jer pala je neka šala.
Mladi gospodin podigao ruku,
na plesni podij vodi damu,
iz kalja sa ograde plesnog podija
ubrao joj jednu ciklamu.
Maestro se uz osmijeh nakloni duboko,
zna on tko može zaplesati fino
jer mlada gospoda su mu dobro znana
i zasvira; Tango Argentino.
Zasvira maestro sa cijelim tijelom
pa klaviru, kao da se sveti,
a mladi par u dobro znanom ritmu
kao da zastane pa onda kao da leti.
Utihne žamor dok oni lete,
a pogledi gospode kao da se lijepe
za vitko tijelo dame, diskretno skriveno
ispod raskošne njene plave toalete.
I tada požalih što nisam slikar
da kist moj, trenutak ovjekovječi,
al' evo nakon trideset ljeta
iz mene provali bujica riječi.
Ovo je slika iz šezdesetih,
koju sam riječima oslikao sada.
Riječi su moje, boje i paleta.
Ovo je slika mog voljenog grada.
Zorislav Vidaković
ponedjeljak, 11.01.2010.
Zime su moje hladne i duge
Zime su moje
hladne i duge
i snjegovi se
ne tope više,
a snijeg se
na snijeg
slaže i slaže,
tek ponegdje
vjetar ga zbriše.
Proljeća i ljeta
više i nema
ni jeseni nema više,
a kad se na kratko
i pojavi
tad liju,
jesenske kiše.
Zorislav Vidaković
četvrtak, 07.01.2010.
Poezija snaš' Mare
Idem šorem psujem novu modu;
Ženske gole po sokaku 'odu!
Raskopčane, prsa im se viđu;
K'o kum Benoš kad zajaši riđu!!
Kad se dobro natoči rakije
pa ga ona prekoviše grije.
A napolju zima, salauka!!
Ništa više ne viđe moj Đuka.
Moj se Đuka u snajku zablevo,
oš'o b' za njom čak u Sarajevo!!
Gledi prsa, nestalo mu zraka!
Promašijo našega sokaka!!
Svetu drag' eto mučim muku;
Izgubiću mojega baj' Đuku!!
I ja bi se raskopčala malo!
Al' zima m'! Srce bi m' stalo!!
Moram omču oko Đuke stezat'!??
Moraću ga ularem povezat'!!!
snaš Mara Đukina bolja polovina
| < | siječanj, 2010 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | ||||
| 4 | 5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 |
| 11 | 12 | 13 | 14 | 15 | 16 | 17 |
| 18 | 19 | 20 | 21 | 22 | 23 | 24 |
| 25 | 26 | 27 | 28 | 29 | 30 | 31 |
Lipanj 2018 (1)
Studeni 2016 (2)
Rujan 2015 (1)
Svibanj 2014 (1)
Ožujak 2014 (1)
Prosinac 2013 (1)
Listopad 2012 (1)
Rujan 2012 (1)
Veljača 2012 (3)
Siječanj 2012 (1)
Prosinac 2011 (1)
Studeni 2011 (1)
Rujan 2011 (1)
Srpanj 2011 (1)
Lipanj 2011 (1)
Svibanj 2011 (1)
Travanj 2011 (1)
Ožujak 2011 (2)
Veljača 2011 (2)
Siječanj 2011 (4)
Prosinac 2010 (3)
Studeni 2010 (3)
Listopad 2010 (4)
Rujan 2010 (4)
Kolovoz 2010 (2)
Srpanj 2010 (6)
Lipanj 2010 (5)
Svibanj 2010 (5)
Travanj 2010 (5)
Ožujak 2010 (5)
Veljača 2010 (5)
Siječanj 2010 (5)
Prosinac 2009 (12)
Studeni 2009 (19)
Listopad 2009 (8)
Opis bloga
Poezija osječkog pjesnika Zorislava Vidakovića
Linkovi
Dnevnik.hr
Video news portal Nove TV
Blog.hr
Blog servis
Forum.hr
Monitor.hr
Osječki pjesnici
Društvo pjesnika Antun Ivanošić Osijek
Zal Kopp
Osječki pjesnik
Zorislav Vidaković govori vlastite pjesme
Pjesma nad pjesmama
Pjesme su moje sjeme crne grude