Pjesma je moja potekla k'o vrelo,
kao bistra voda iz kamena siva,
a svijetlo je moje
skoro dogorjelo?!
Znam tako je uvijek.
Tako uvijek biva!
Ona je rođena iz krvi što ključa,
ona je znamen jednog novog bitka.
Ona je pobuna
poput pravog puča
il' samo slutnja novoga boljitka?
Ona je klica podno suhog lista
što čeka rosu
u svitanje dana
i zraku sunca koja jutrom blista.
Ili će možda ona nići sama!?
Nići iz bola
iz mraka i tuge,
sa gorkom suzom pomno zalivena.
Razvit se hrastom poput gorostasa
ili tek ostati
pjesnikova sjena!?
Zorislav Vidaković
| < | siječanj, 2010 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | ||||
| 4 | 5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 |
| 11 | 12 | 13 | 14 | 15 | 16 | 17 |
| 18 | 19 | 20 | 21 | 22 | 23 | 24 |
| 25 | 26 | 27 | 28 | 29 | 30 | 31 |
Poezija osječkog pjesnika Zorislava Vidakovića
Dnevnik.hr
Video news portal Nove TV
Blog.hr
Blog servis
Forum.hr
Monitor.hr
Osječki pjesnici
Društvo pjesnika Antun Ivanošić Osijek
Zal Kopp
Osječki pjesnik
Pjesma nad pjesmama
Pjesme su moje sjeme crne grude