Pjesme su moje sjeme crne grude

ponedjeljak, 17.03.2014.

TRAMVAJ LUĐAKA

TRAMVAJ LUĐAKA ILI LUDI SAN

Na ulici pjesnik!
Da pjesnik.
Galami stihove svoje.
Na tramvajskom stajalištu
ljudi uporno stoje.
Neki pričaju,
a neki šute,
a neki se glasno ljute
i povisuju ton,
a on još glasnije
stihove priča.
Bori se za svoj tron.
I pjesma mu je jača
i već je na granici plača,
a tramvaja dugo nema.
I ljutnja je sve jača
i sve je glasnija priča,
i sve je više problema,
i svi su svima krivi,
i sve je glasnija buka.
Nastojim slušati poetu,
poznat mi ritam pjesme
i pomislim u trenu;
Šekspira govori,
ne on Hamleta živi.

Pogledam malo u stranu,
čovjek, na drvetu sjedi
i reže pod sobom granu,
i kezi kvarne zube.
Pomislim,
vidim;
Past će na dvoje mladih,
što se ispod
drveta ljube.
Grana se savije
i on klizne do kraja,
i padne na liru tramvaja,
i gori,
i vrišti,
ali kao da ga ne peče,
kao da vrišti od sreće.

Na stajalištu
nema svijeta,
prestala je graja.
Tek ja i stari poeta
i nije više galama,
a ono dvoje mladih
mašu nam rukama
i mi mašemo njima,
i kažem poeti;
Svaka ti je jaka,
a on odmahne rukom
i završi pjesmu stihom;
Otišao je tramvaj luđaka!

Zorislav Vidaković

17.03.2014. u 21:43 • 2 Komentara • Print • #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

<	ožujak, 2014					>
P	U	S	Č	P	S	N
					1	2
3	4	5	6	7	8	9
10	11	12	13	14	15	16
17	18	19	20	21	22	23
24	25	26	27	28	29	30
31

Pjesme su moje sjeme crne grude

ponedjeljak, 17.03.2014.

TRAMVAJ LUĐAKA

Opis bloga

Linkovi

Mail

Zorislav Vidaković govori vlastite pjesme