Pjesme su moje sjeme crne grude

utorak, 25.05.2010.

KLJUČ SI PRAVI PRONAŠLA

Sinoć sam stihove slušao
u koje si mladost sročila.
Hvala ti što sam kušao
tugu u pjesmi toj,
koju si vješto pretočila
u tih i skladan poj.

Tugu sam u pjesmi prepoznao,
prepoznao sam i život svoj.

Hrabrost je dušu otvoriti.
I ratnik nekad zaplače.

Ti imaš jako oružje
pred kojim se svatko predaje.
To osmijeh je tvoj široki,
koji iz duše izlazi
i sjetom bojani stihovi,
tihi i tako spontani.

I ja sam htio usnuti
na oblačić bijeli svileni
i dugo na njemu ploviti,
širokom nebeskom plaveti.
Ljestve sam u mašti gradio
ne bi li beskraj dokučio.

A što je oblačić svileni
doli hologram obični
il'fatamorgana u pustinji.
Kada bih ga dokučio
u maglu bi se pretvorio.

Onda sam oči otvorio
i najljepši san doživio!
Jer baš tada sam ležao,
na trave i cvijeća tepihu
pod ocvalim bagremom.

Miris se opojan širio,
a pčele su kupile nektara.
I cvrčak je šutio.
Bio je kao i ja očaran.
Jer pjesma mu nije dostojna
sklad božanski narušiti.
Ti si ključ pravi pronašla.
Znaj! Lopov treba hrabrosti
u stan tuđi zaviriti.
A ključ čaroban pjesnički
srca i duše otvara
i prodire do niti
osjećaja dubokih,
kao najtanje žice na harfi.

I može tugu podijeliti
i može radost darovati.

Zašto je pjesnik zaljubljen
u brezu koja ne rodi?
A jabuka ranim proljećem
ocvate cvijetom rumenim
i prije kraja jeseni
urodi plodom ukusnim.

Evo ti darujem stihove
koje mi je bog podario.
Jer stihovi su biseri
koji bi brzo potamnili
kad' bi ih za sebe sakrio,
a pristaju tvojoj mladosti
i kod tebe će sjaj sačuvati.

I želje ću ti darovati
neka te cvijeće mirisno nadahne
i u tvom vrtu neka cvate
i zahvalnim plodom rodi;
Piši još ljepše stihove.

A tek zbog pjesničkih ideja
nek' ponekad pod prozorom tvojim
procvjeta i orhideja!

Zorislav Vidaković

25.05.2010. u 23:03 • 0 Komentara • Print • #

srijeda, 19.05.2010.

Predpremijera

Jučer je sabornik opcije desne
doprinos dao u desetercu,
a jedan ljevičar u godinama
kvalitetno mu podigao tercu.

Poslije je bilo puno replika
uglavnom na umjetnički dojam,
te ispravaka pogrješnoga navoda
i još neki poslovnički pojam.

I nisam znao da umjetnika
toliko u Saboru ima,
al' zato znam da u zakonima
odavno nešto ne štima.

Zaboravili su glavnu temu,
ali diskusija je bila jaka
i često se događa premijerna izvedba
na Trgu Svetog Marka.

Zorislav Vidaković

19.05.2010. u 21:27 • 3 Komentara • Print • #

ponedjeljak, 17.05.2010.

ZAŠTO

Manjka li nam krvi na ulicama
našega grada?
Već dva mjeseca nije nitko ubijen!!??
Ima brutalno pretučenih,
ali šute
s razlogom pravim!!
Ima djece naoružane do zuba,
ali sve je dobro prošlo
zahvaljujući još uvijek
nazorima rijetkim, ali zdravim.

Zašto nam se ponovo servira
to brutalno ubojstvo?
Treba li ubojica postati selebriti!?
Zar smo toliko željni krvi?

Zar nitko nije stigao primijetiti;
Stiglo je proljeće!
Netko je primio poljubac prvi!!
Nekog su prošli trnci
i leti negdje visoko,
na nekom lepršavom oblaku!!
Zašto mu želite odrezati krila
i onda mu reći;
Pazi!! Visoko si u zraku!!??

Zorislav Vidaković

17.05.2010. u 21:51 • 0 Komentara • Print • #

petak, 14.05.2010.

Za sve je kriva poezija

Za sve je kriva poezija!!
…Ma nije kriva ona!
Ona se samo pojavila
i doviknula s balkona;
Pjesniče!!
Reci te jedan stih za mene.
Eh!! Žene…Žene
I nisam ga vidio!
nisam znao da stoji iza mene!??
Za ime svijeta ja sam samo
postupio kao kavalir.
Govorio sam joj lijepe riječi
i mislio;
Tko ima pravo
da me u tome spriječi!!
A on je bio onako gust,
nabildan,
Baš onako jak!!?
I odmah mi je na oči
pao mrak.
Upitao sam navodno na glas;
Tko je ugasio svjetlo?
Od čega me odjednom bole leđa??
… I što me to na usnici vrijeđa.
I zašto tako teško izgovaram riječi!??
Odjednom mi se prispavalo
Htio sam prileći!!
A on!?
Ma gdje mu je bon-ton.
On je i dalje udarao po meni.
Ma pusti me čovječe!!;
Nisam ni prišao toj ženi!!
A i prišao bi??
Je li!!??
Kako smo odjednom hrabri!??
I smjeli!??
I opet je navalio na mene.,
O jebem ti!!
Neću više ni pomisliti na žene!!
Pisat ću pjesme majci,
domovini!!?
A i majku mi spominješ
i domovini kažeš!??
A…a..
A ne bi li mogao pisati o otadžbini!??
E sad sam stvarno stao u govno.
Ma neću više uopće pisati pjesme,
a neću ni gledati prognozu vremena.
Ne zbog toga
što se rimuje s Žena.
Kažem Vam;
Padat će kiša!!
I dolaze jebena vremena!!!

Zorislav Vidakocvić

14.05.2010. u 23:52 • 0 Komentara • Print • #

nedjelja, 09.05.2010.

Razgovor pogleda

Dim i zamračen prostor,
tek žuto svijetlo mirisnih svijeća
i dvije plave, mršave djevojke
čak lijepe, moglo bi se reći.
Ne osjeća se miris proljeća
više izgleda kao da će jesen poteći.
Iz kuhinje miris s roštilja zapljusne,
gledam poglede požudne
i vidim misli gnjusne
kroz crvena od pića lica.
I jednostavno je kao lego kocke,
odmah se složi slagalica;
Dvojica pijanih prilaze krupnom,
ćelavom,
povlače ga za rukav sakoa,
jedan se zatetura i padne,
i rasipa se lova,
pod noge,
sad očigledno, makroa
koji zadovoljno trlja ruke,
dok neki patuljak kupi lovu
i pun straha gleda
nekim čudnim pogledom,
očima hladnijim od leda
i odlaze obadvije djevojke
za tragom pijane dvojke,
i završen je razgovor pogleda.

Zorislav Vidaković

09.05.2010. u 13:28 • 0 Komentara • Print • #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.