Dim i zamračen prostor,
tek žuto svijetlo mirisnih svijeća
i dvije plave, mršave djevojke
čak lijepe, moglo bi se reći.
Ne osjeća se miris proljeća
više izgleda kao da će jesen poteći.
Iz kuhinje miris s roštilja zapljusne,
gledam poglede požudne
i vidim misli gnjusne
kroz crvena od pića lica.
I jednostavno je kao lego kocke,
odmah se složi slagalica;
Dvojica pijanih prilaze krupnom,
ćelavom,
povlače ga za rukav sakoa,
jedan se zatetura i padne,
i rasipa se lova,
pod noge,
sad očigledno, makroa
koji zadovoljno trlja ruke,
dok neki patuljak kupi lovu
i pun straha gleda
nekim čudnim pogledom,
očima hladnijim od leda
i odlaze obadvije djevojke
za tragom pijane dvojke,
i završen je razgovor pogleda.
Zorislav Vidaković
Post je objavljen 09.05.2010. u 13:28 sati.