Jesen u parkovima moga grada.
Spektar boja od žute do smeđe.
Čovjek u vremenu izgubljenih nada,
promatrač sa klupe, kroz spuštene vjeđe.
Ples žuto-crvenih listova na vjetru.
Prasak zrelih plodova u vrtu
i njihov odraz na sunčevom svijetlu
ili tek postaja na dugačkom putu.
Nagrada za pametno utrošena ljeta.
Najava kraja jednog svijeta.
Pogrbljena leđa od teškog tereta
ili možda radost nestašnog djeteta,
što svjedoči o produženju vrste,
što utjehu donosi, u godine puste
ili možda snaga zrelog poimanja,
zadovoljstvo duha, zbog stečenog znanja.
Jesen je tek točka, na drugom kraju duge,
ona je početak za neke ljude druge.
Jesen je preslika jednog dijela klime
i nagovještaj, duge, hladne zime.
Zorislav Vidaković
Post je objavljen 06.10.2010. u 23:47 sati.