Dok kišne kapi po prozoru klize,
kao suze gorke, kradom prolivene.
Po mojoj glavi plove misli snene,
ali lijepe kao osmijeh Mona Lise.
Zašto su suze bile prolivene,
kad svaki dan nam nešto novo nosi?
Sreća je negdje-tu u tvojoj kosi
i čeka samo da dođe do mene!
A kiša tako tiho, sitno rosi.
Ja tražim nekoga da bude kraj mene!
Da ljubim usne vlažne i rumene,
da milujem nježno po licu i kosi.
Zorislav Vidaković
< | travanj, 2010 | > | ||||
P | U | S | Č | P | S | N |
1 | 2 | 3 | 4 | |||
5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 | 11 |
12 | 13 | 14 | 15 | 16 | 17 | 18 |
19 | 20 | 21 | 22 | 23 | 24 | 25 |
26 | 27 | 28 | 29 | 30 |
Poezija osječkog pjesnika Zorislava Vidakovića
Dnevnik.hr
Video news portal Nove TV
Blog.hr
Blog servis
Forum.hr
Monitor.hr
Osječki pjesnici
Društvo pjesnika Antun Ivanošić Osijek
Zal Kopp
Osječki pjesnik
Pjesma nad pjesmama
Pjesme su moje sjeme crne grude