Dok kišne kapi po prozoru klize,
kao suze gorke, kradom prolivene.
Po mojoj glavi plove misli snene,
ali lijepe kao osmijeh Mona Lise.
Zašto su suze bile prolivene,
kad svaki dan nam nešto novo nosi?
Sreća je negdje-tu u tvojoj kosi
i čeka samo da dođe do mene!
A kiša tako tiho, sitno rosi.
Ja tražim nekoga da bude kraj mene!
Da ljubim usne vlažne i rumene,
da milujem nježno po licu i kosi.
Zorislav Vidaković
Post je objavljen 21.04.2010. u 21:23 sati.