Ponekad je tužan
izraz moga lica
zbog olujnih ljeta,
odletjelih ptica!
Lažnih obećanja,
bliskih prijatelja,
praznog korza
i pustih ulica,
u gradu
nepoznatih lica.
A u srcu ima
još toliko želja.
Još sanjam proljeća!
Cvatu ljubičice,
a u vrtu
cvrkuću ptičice!
Povjetarac nosi
dah prvoga cvijeća.
Žuti šafran cvjeta,
na pjesmu me sjeća,
koju sam slušao
prije pola stoljeća.
Znam zašto je tužan
izraz moga lica.
Zorislav Vidaković
Post je objavljen 03.04.2010. u 19:22 sati.