petak, 27.03.2020.

Gradovi i mjesta: Otok Krk: Grad Krk i šest općina


Otok Krk je podijeljen između sedam jedinica lokalne samouprave i uprave. To su Grad Krk i općine: Omišalj, Malinska - Dubašnica, Dobrinj , Vrbnik, Punat i Baška.

Grad Krk
Stoljećima a tako i danas Grad Krk je otočno administrativno, političko, gospodarsko i vjersko središte. Već od srednjega vijeka nalaze se u Krku tragovi ugostiteljstva, a prvi gosti bili su Česi. Od tada do danas Krk je s nizom novih hotela i autokampova postao vrlo jako turističko središte poznato i u širim europskim razmjerima. Krčka katedrala i Frankopanski kaštel najpoznatiji su motivi grada.



Krk se proširio izvan očuvanih i izuzetnih gradskih zidina. Većina hotela i privatnog smještaja, apartmana, soba i kuća za odmor nalazi se u obiteljskim kućama u novim dijelovima grada izvan starogradske jezgre.
Uređena kupališta, šljunčane, stjenovite i betonirane plaže kao i dijelom pjeskovito dno te more izuzetne čistoće privlače mnoge kupače. Grad Krk ima čak 6 plavih zastava što je priznanje za čistoću mora, te prateću sanitarnu, ugostiteljsku i sportsku ponudu na plažama.
Grad Krk nudi bogatu gastronomsku ponudu u mnogobrojnim ugostiteljskim objektima. Nudi mnogobrojna kulturna zbivanja kao i izlete bilo brodovima ili autobusima.
Područje grada može se podijeliti na dvije cjeline: Grad Krk sa okolnim naseljima i
Šotovento
Šotovento ( ispod vjetra, zavjetrina) je područje ispod ne velikih vrhova koji ipak stvaraju zaštitu od bure. Tu se nalaze Glavotok i trajektno pristanište Valbiska sa okolnim selima.

Galavotok



Valbiska


Grad Krk

Omišalj


Omišalj je jedino naselje koje se vidi sa svih strana ako se gleda iz Riječkog zaljeva. Ono je na visini od 85 metara iznad mora na sjeverozapadnoj strani otoka Krka. Zavojite kamene uličice stare gradske jezgre i zbijene kuće čuvaju u sebi dragocjenu kulturnu i povijesnu baštinu. Stari običaj, proslava Velike Gospe „Stomorina“ sačuvan je i održava se samo u Omišlju. Stomorina popraćena je plesom mladića i djevojaka koji na gradskom trgu podižu " bandiru “ na vrhu koje se nalazi kruna.
Blagdan se od davnine slavio tako što su mladići i djevojke noć prije blagdana ukrašavali Placu (trg). Na konopce koji su bili razvučeni na četiri strane vezali su svilene marame i voće toga kraja. U sjecištu konopaca na sredini gradskog trga vezali su bandiru, odnosno stijeg ukrašen svilenim trakama i maramama.Na vrhu bandire bili su drveni šiljci koje su se nekad ukrašavali jabukama i narančama.
Prema narodnoj predaji ta instalacija predstavlja Majku Božju (bandira) i anđele (marame) koji je uzdižu i prate na nebo.


Općini Omišalj pripadaju Njivice poznato turističko mjesto.


Omišalj i Njivice

Dobrinj
Dobrinj se nalazi na brežuljku visokom oko 200 metara sa pogledom na kopno i uvalu Soline u koju su se smjestila manja turistička mjesta.

Čižići



Meline: Plaža sa ljekovitim blatom



Soline



Klimno



Šilo


koji kao i šplja Biserujka pripadaju Općini Dobrinj. Dobrinj je jedan od srednjovjekovnih kaštela koji je u prošlosti bio središte glagoljaštva i pismenosti što svjedoče mnogi dokumenti i glagoljaški natpisi. Mjesto je poznato i po živopisnoj narodnoj nošnji, folklornim manifestacijama, školi sopela ( krčki puhački instrument ) te tradicionalnoj domaćoj kuhinji. U ovom otočnom središtu ističu se autohtone kamene kuće i uske kamene ulice koje odišu prošlim vremenima.

Dobrinj

Vrbnik
Vrbnik se poput drugih starih kaštela na otoku smjestio visoko na gotovo 50 metarskoj hridi koja uranja u more. Pretpostavlja se da je jedno od najstarijih mjesta na otoku.


Zbog svoje bogate povijesti nazivaju ga kolijevkom povijesti i kolijevkom pismenosti u Hrvata.U Vrbniku također se mogu vidjeti uske uličice pa ne čudi da se najuža ulica na svijetu nalazi upravo ovdje. Najpoznatiji proizvod Vrbničkog polja


i Vrbnika je poznato zlatnožuto vino Žlahtina.


Vrbniče nad morem

Baška
Baška je turističko mjesto poznato po svojim plažama od kojih je " Vela plaža " najveća i najljepša. Dugačka je 1800 metara i okružena ugostiteljskim objektima.
Baška je poznata u povijesti i u književnosti po glasovitoj Bašćanskoj ploči.




Zanimljivi su još stara jezgra mjesta, ostaci rimskog naselja te sakralni spomenici kulture, Zavičajni muzej, akvarij i ...
U obližnjem Jurandvoru je crkva svete Lucije u kojoj je pronađena Bašćanska ploča.


Baška

Punat
Punat je jedno od mlađih krčkih naselja a smješten je na istočnoj obali puntarske drage. Navodno su prema različitim zapisima stanovnike na području Punta naselili upravo knezovi Krčki kako bi zaštitili prilaz mostu (navodno je bio na uskom ulazu, kanalu Buka u Puntarsku dragu) i Puntarskoj dragi. Od 1921. do 1943. godine Punat se je zvao Aleksandrovo u čast kralja Aleksandra. Odluku o imenu donijeli su mještani odnosno puntarski težaci koji su bili oduševljeni Aleksandrovom agrarnom reformom koja je išla njima u prilog.
U sredini Puntarske drage smjestio se otočić Košljun koji administrativno pripada Grada Krka iako je od Punta udaljen samo nekoliko stotina metara. Razlog tome je povijesni. Košljun je faktički ne naseljen otok. Na njemu je franjevački samostan u kojem živi nekoliko svećenika franjevca.




U dnu puntarske drage nalazi se plaža malog turističkog sela Kornić. Plaža sadrži ronilački centar, wakeboard ski, lift i odbojku na pijesku. Uz plažu je i crkvica sv, Dunata iz 12.st.


Punat poznat je po nautičkoj marini Punat (prva u Hrvatskoj) koja je temeljena na bogatoj brodograditeljskoj tradiciji. Tu je 1906. godine osnovano austro - hrvatsko parobrodarsko društvo. Prvi parobrod Frankopan održavao je brodsku liniju Punta sa kopnom.


Punat je bogat gradskim plažama ali isto tako i netaknutim predivnim prirodnim ljepotama u njegovoj okolici.


Manji otok Plavnik koji je dijelom puntarski a djelom krčki ima veliku važnost u ishrani zaštićenih bjeloglavih supova koji zbog blizine Cresa često lete i na Plavnik. Može ih se vidjeti jedino ako se ide brodom.
Stara Baška
Stara Baška je selo dugačko dva kilometra na južnom dijelu otoka Krka. Cijelom njegovom dužinom protežu se plaže i plažice od onih pješčanih, kamenitih pa do onih sa stijenama. Za razliku od većine ostalih starih primorskih naselja koje karakteriziraju zbijene kuće s uskim vijugavim uličicama u Staro Baški kuće su znatno udaljene jedna od druge što je uvjetovano terenom na kojem se selo smjestilo. Radi se o strmim padinama na kojima je mogućnost gradnje sužena na uski prostor uz obalu i to samo na određenim lokalitetima tog pojasa.



Punat

Malinska - Dubašnica


Malinska se smjestila uz sjeverozapadnu obalu otoka Krka u prostranom zaljevu. Cijeli taj kraj zove se Dubašnica. Ime potječe od duba (hrasta) jer su na tom području bile a i danas postoje šume hrasta, pašnjaka i rijetkih oranica. Nekada središte kraja Dubašnice bilo je naselje Bogovići koje se danas stopilo sa naseljem Malinska u jedinstvenu cjelinu. Danas središte Dubašnice je Malinska. Gledajući povijesno to je jedini kraj na otoku koji nije imao naseobine niti kaštela. Tek u 15. st. na poticaj krčkih knezova počinje naseljavanje toga kraja. Novodošli stanovnici malo po malo su dijelove šuma pretvarali u oranice.
Naziv Malinska potječe iz 15. st. kada je u njoj izgrađen malin (mlin) po kojem je dobila ime. Mlin je bio u sredini današnjeg djela Malinske naziva Jaz. Ovdje i danas teče slatka voda a mogu se vidjeti i tragovi mlina.


Na toj lokaciji još i danas postoje tri prve kuće izgrađene u Malinskoj otprilike prije 500 godina ! yes Između tih kuća tekao je potok u more a na potoku bio je sagrađen mlin.
Malinska je imala i mlin vjetrenjaču na mjestu gdje se danas nalazi hotel Malin koji je po malinu (mlinu) dobio ime.
Malinska je nekada bila glavna otočna luka za izvoz drva. Bila je poznata i kao dobro sidrište gdje su se skrivali brodovi za vrijeme jačih vjetrova, naročito juga. Dolaskom parobroda, Malinska od luke za izvoz drva, postaje omiljena turistička destinacija bečke i mađarske aristokracije koja je dolazila u lov na šljuke i drugu pernatu divljač. Od tada se Malinska polako razvija a broj stanovnika povećava. Zbog svoje blage klime postaje klimatsko lječilište a danas je poznato turističko ljetovalište.
Na području Dubašnice u Portu smjestio se srednjovjekovni samostan franjevca


u kojem se uz crkvu sv. Marije Magdalene nalazi muzejska zbirka s knjižnicom, etnografska zbirka s autentičnim tošom za prešanje maslina i glagoljski lapidarij. U blizini Malinske na lokalitetu Cickino nalazi se arheološko nalazište u kojem je pronađen ranokršćanski crkveni kompleks.
Župna crkva sv. Apolinara u Bogovićima sagrađena je u 19. stoljeću na mjestu na kojem se nekada nalazila kapelica.
Dan općine i blagdan Sv. Apolinara zaštitnika župe i mjesta slavi se 20. srpnja. Zadnji petak i subotu u srpnju svake se godine održavaju tradicionalne " Malinskarske noći "

U kraju Fumak po šljunkovitoj stazi označenoj s numeriranim kamenjem križnoga puta može se popeti na manje brdo na kojem se nalazi spomenički križ. Sa brda pruža se predivan pogled na zaljev Čavlena, otok Cres i veći dio Riječkog zaljeva.


Iako je čitav kraj tradicionalno bio poljoprivredni danas je glavna gospodarska grana turizam. Osim nekoliko hotela velik je broj privatnih smještajnih jedinica. Upravo je u Malinskoj i obližnjim naseljima izgrađeno najviše apartmana od svih turističkih središta na otoku Krku. Zbog toga se često Malinska ističe kao primjer pretjerane izgradnje apartmanskih kuća.
Simpatičan podatak vezan za Malinsku su patke. Budući da u Malinskoj postoji slatkovodna voda seljaci su hranili domaće patke koje su ulazile na " kupanje " u more. Dokaz tome je jedna stara slika iz 1931. godine.


Domaće patke mogle su se vidjeti sve do unazad par godina kako plivaju lučicom između barki i brodova. Danas su domaće patke zamijenile divlje patke. Idilično je kada u kasno proljeće lučicom krstari patka sa svojim pačićima.
Plaže Malinske su mnogobrojne i uređene, a protežu se od rta Ćuf koji dijeli Malinski dio od Njivica, pa sve do rta Pelova iza Porta. Meni je najdraža stjenovita Plaža " Rajska " koja je gotovo netaknute prirode i sa puno hlada.
Volim Malinsku i volim boraviti u njoj, naročito pred i iza turističke sezone kada nema gužve
Malinska
Najdraži trenuci boravka su mi kada u tišini i bez misli sjedim uz more i gledam meni tako dragi Riječki zaljev. Pogled mi šeta od Vantačića i Porata na susjedni Cres i Beli, pa preko plavog mora na Učku i mjesta Opatijske rivijere, Rijeke, gorskih masiva u daljini i ponovno na sjeverozapadni dio otoka i područja Malinske.
Riječki zaljev
Riječki zaljev
Malinska i more
- 22:30 - Komentari (0) - Isprintaj - #

srijeda, 18.03.2020.

Gradovi i mjesta: Otok Krk

Otok Krk


Često smo odlazili na otok Krk, naročito ljeti. Odlazilo se brodom ili motornim barkama a kasnije trajektima. Prva trajektna linija bila je Crikvenica - Šilo a kasnije uvedena je još i Črišnjevo - Voz. Sjećam se strpljivih čekanja u koloni za trajekt na Črišnjevu. Moje zadnje trajektno putovanje na toj liniji bilo je 30. travnja 1977. godine. Sjećam se datuma jer sam tog dana predala ključe od kuće u Kostreni koju smo prodali. Nakon predaje ključeva otišla sam u Malinsku. Uživala sam u toj kratkoj vožnji kao nikada, kao da sam znala kako je to moja posljednja vožnja trajektom na otok Krk. Linija se ubrzo ugasila izgradnjom Krčkog mosta. Nakon par godina, ubrzo nakon izgradnje i otvorenja mosta (1980.), odlučili smo posjetiti otok i tada smo se prvi puta vozili preko mosta. Sva sreća što nisam ja vozila jer sam tako mogla uživati u ljepoti što su pružali Riječki zaljev, otočić Sv,Marko, prolaz koji vodi u Vinodolski kanal i nekadašnja trajektna pristaništa Črišnjevo i Voz.
Nakon dvije godine odlučili smo se za izgradnju " ljetne rezidencije" coolhrvatska u Malinskoj. Od tada svake godine tu ljetujemo. To mi je omogućilo da sam mogla često ići u " istraživanje " otoka. Uvijek, kao i danas divim se njegovim ljepotama i volim sve ono što taj otok pruža.

Riječki zaljev


Često spominjem Riječki zaljev i to sa razlogom. Za mene je taj zaljev jedinstven i posebno lijep. Radi se o najsjevernijem djelu Kvarnera smještenom između zapadne obale otoka Krka, Istarskog poluotoka i sjevernog kopnenog dijela Hrvatskog primorja. To je zaljev kojega u obliku potkove okružuju brda i planinski masiv. Na njegovim obalama može se vidjeti grad Rijeka, a podno Učke gradovi i mjesta: Volosko, Opatija, Ičići, Ika, Lovran, Medveja i Mošćenička draga. Na kontra strani zaljeva smjestili su se Kostrena, manji Bakarski zaljev sa povijesnim gradom Bakrom, zatim Kraljevica i na otoku Krku Omišalj sa istoimenim manjim zaljevom.

Otočić Sv. Marko


Črišnjevo

Voz


Otok Krk smješten je u središtu Kvarnerskog zaljeva. Osim otoka Krka postoji više manjih otoka i otočića (Plavnik, Prvić, Sv.Marko, Galun, Školj, Zečevo, Košljun, Mali Plavnik i Kormati) tako da se u stvari radi o arhipelagu pod nazivom krčko otočje. Mediteranska klima, povoljan geografski položaj te raznolikost prirodnih i kulturnih ljepota odredili su mu još u antici naziv " zlatni otok ". Kulturološko nasljeđe priskrbilo mu je naziv " kolijevka hrvatske kulture ". Kako je gotovo cijeli (osim južnog djela) pokriven bujnom makijom i šumom, dobio je i ime
" zeleni otok ". Otok Krk posjeduje oko 1400 biljnih vrsta što je gotovo polovica ukupne flore Hrevatske, odnosno više nego što posjeduje veći i poznatiji otok Velika Britanija. Među biljem ima dosta ljekovitoga ali i endema.

Barbašova lazarkinja (endem)


Ljeti, kada se stupi na otočno tlo osjeti se aromatični miris smilja. Rekonstrukcijom ceste intenzitet mirisa je oslabio ali još uvijek je prisutan.


Fauna ovog otoka vrlo je zanimljiva. Ornitološki rezervat koji obuhvaća otok Prvić i sjeveroistočni strmi dio obale otoka Krka najsjevernije je stanište zaštićenih bjeloglavih supova. Oni se mogu vidjeti i na liticama Plavnika okrenutim prema Cresu.


Osim njih, na Krku obitavaju suri orlovi, orlovi zmijari i još mnoge zanimljive vrste ptica, te 30 autohtonih vrsta vodozemaca i gmazova, što Krk čini jedinstvenim otokom u čitavom Mediteranu.
Otok Krk zbog svoje osobnosti bio je naseljen još u pretpovijesti. Tu su obitavala i ilirska plemena. Njih su pokorili Rimljani. Iako na granici između Zapadnog i Istočnog Rimskog carstva otok Krk je bio pod Bizantskom upravom. Kršćanstvo je na otok došlo vrlo rano što svjedoče ostatci katedrale iz 5. st. u gradu Krku i starorimski natpisi.
Krajem 6. i početkom 7. st. na otok dolaze hrvatska plemena koja su bliža ilirskim plemenima nego Rimljanima. Tijekom stoljeća življenja na otoku, Hrvati prihvaćaju kršćanstvo i glagoljicu kao svoje pismo. Tako s Krka potječu najstariji i najznačajniji glagoljski spomenici:

Bašćanska ploća



Krčki natpis



U 11. st. otok Krk zauzimaju Mlečani. Kratkotrajno je pod vlašću Hrvatske države i hrvatskih kraljeva od kojih za otok od osobite važnosti je Dmitar Zvonimir sa darovnicom pisanoj na kamenoj ploči: Bašćanska ploča. Nakon smrti Zvonimira otok dolazi opet pod vlast Mlečana koja je trajala do polovice 14. st. Mlečani su otok dali u zakup Dujmu, rodonačelniku Krčkih knezova, poslije prozvanih Frankapani. Titula kneza postala je nasljednom kao i uprava otokom a u prvoj polovici 15. st. dolaze i u vlasništvo otoka. Dinastija krčkih knezova obilježila je 350 godina krčke povijesti donoseći novo (sjaj, gotičku umjetnost, ekonomsku snagu, neovisnost) i čuvajući staro (tradiciju, običaje, jezik) u pisanim dokumentima: Vrbnički statut i Vinodolski zakonik. Nakon smrti zadnjeg krčkog kneza otok Krk dolazi na kratko pod suverenitet ugarsko - hrvatskih kraljeva, pa opet upravu Mlečana i na kraju i u vlasništvo nakon smrti zadnjeg krčkog kneza. Kasnije, otok Krk bio je i pod upravom Francuza, Austrougarske monarhije i prošao kroz tri ratna razdoblja. Sva ta previranja obilježila su otok.
Dolaskom Hrvata na otok dolazi starohrvatski tj. staročakavski jezik. Hrvati su osnovali četiri kaštela: Omišalj, Dobrinj, Vrbnik i Bašku. U svakom od tih kaštela i pripadajućim selima govorio se poseban oblik staročakavskog. Ti oblici iako kroz stoljeća bitno izmjenjeni postoje i danas. Tako se u Omišlju i Vrbniku govori „čekavicom“ karakterističnom po upitno-odnosnoj zamjenici „če“, u Dobrinju „čokavicom“, upitno-odnosna zamjenica „čo“, a u Baški „cakavicom“, „ca“.
Na otoku djeluju folklorne skupine koje su usmjerene na očuvanje tradicionalnih narodnih nošnji, sviranju tradicionalnog instrumenta sopila (sopela) te tradicionalnog pjevanja (čak. kanat). Postoji tradicijsko svakogodišnje okupljanje pod nazivom Festival krčkog folklora i Smotra sopaca otoka Krka. Prikazuje se svake godine u drugoj općini i Gradu Krku. Tako svake sedme godine Festival posjeti opet istu lokaciju.


Bodulska fešta

Meni je zanimljiv podatak na koji sam naišla kako poznata božična pjesma Va se vrima godišća upravo je sa otoka Krka.
Tradicijski način života otočana vezan je uz more (ribarstvo, pomorstvo i brodogradnju), poljoprivredu i stočarstvo posebice ovčarstvo. Sve se to uz ostale djelatnosti novijega datuma (turizam i naftna industrija) zadržalo na otoku do danas. Život otoka Krka u povijesti i danas može se pratiti kroz simboliku broja sedam. U sedmom su stoljeću Hrvati naselili otok, sedmi po redu knez Frankopan bio je posljednji krčki knez, otok se sedam puta uspješno obranio od gusara. Danas je sedam administrativnih jedinica: grad Krk te općine Omišalj, Malinska, Punat, Baška, Vrbnik i Dobrinj. Sedam je varijanata čakavskoga narječja hrvatskoga jezika i sedam je načina običaja: plesova i narodnih nošnji.
Gastronomija otoka također je vezana uz tradiciju i način života. Sjećam se pršuta i zlatnog ovčjeg sira koji su nekada bili bagatela za razliku od danas. Osim već spomenutog sira i pršuta treba spomenuti šurlice (ručno rađena šuplja tjestenina), fritaju sa šparugama, motar i presnac (slatki kolač sa ovčjim mladim sirom) ili presnec ili presnoc. Naziv ovisi o teritorijalnom djelu otoka. Treba spomenuti vrbničku žlahtinu kvalitetno suho bijelo vino koje se proizvodi od autohtone sorte, žlahtina bijela.
Ova sorta je specifična po tome što uspijeva jedino u krčkom vinogorju, odnosno Vrbničkom polju. Tu je i pjenušac zvan Valomet koji se hladi i dozrijeva u metalnim košarama u mraku na dubini mora od 32 metra.


Vrbnička žlahtina
Otok Krk
- 22:04 - Komentari (0) - Isprintaj - #

utorak, 10.03.2020.

Gradovi i mjesta: Kostrena

Kostrena

U mojoj devetoj starosnoj godini preselili smo se u Kostrenu, mjesto koje mi je pružilo sretne i predivne dane mog djetinjstva. Kolstrena je poznata kao mjesto cijenjenih pomoraca koji su plovili na našim kao i na stranim brodovima. Divlja i netaknuta priroda Kostrene bez prometa, nama djeci omogućila je raznovrsne aktivnosti. Trčali smo po livadama, probijali se i skrivali u gustišu makije, hodali po gromačama, penjali se na rijetka hrastova stabla koja su bila primjerene visine, preko brda odlazili u Dragu a ljeti po cijele dane provodili na moru. Bosi smo hodali po oštrom kamenju, penjali se na vezane barke i sa njih skakali u more sve dok nas ne bi neki barba potjerao. Ronili, vadili ježeve, školjke, trpove, sa mola ili stijena skakali " raznim stilovima " u more. Orijentacija o vremenu bili su parobrodi koji su plovili svaki dan i prema njima smo se ravnali kada trebamo ići kući. Lijepa sjećanja vezana su za kraj ljeta kada su Riječki zaljev posječivali dupini. Kasno popodne pojavljivali bi se u jatu i izvodili svoju morsku predstavu, a mi smo ih sa obale radosno gledali.
Proljeća su mi bila najdraža godišnja doba. Cijela Kostrena mirisala je od procvjetalog
" maja " (jasena). Posebno drage bile su mi livade sa cvijećem, naročito divlje ivančice. U to doba u kući sve vaze bile su pune cvijeća. Sjećam se i biljke pelina, koji je bio rasprostranjen u cijelom Primorju pa tako i u Kostreni. Zadnjih godina prolazeći tim krajem nisam ga vidjela. Pitam se, što se sa njim dogodilo?
Moje odrastanje vezano je za buru. Počela je puhati u studenome a završavala u ožujku sa tako zvanim triju martovskim burama koje su se " vezale " za broj sedam. Prva bura bila je oko 07. druga oko 17. a treća oko 27 ožujka. Ponekad je tako znala jako puhati da je čujni efekt bio poput mješavine fućkanja i zavijanja, naročito noću. Tada sam imala osjećaj da će me bura zajedno sa krevetom odnijeti na more. O primorskoj buri govorilo se da doručkuje u Senju, ruča u Kostreni a večera u Trstu.
Nismo znali da hodamo po najstarijim tragovima života ne samo u Kostreni već i na cijelom području Kvarnera. Vrh Solin iznad Kostrene skrivao je arheološke ostatke iz mlađeg kamenog doba, dok područje Šodića (gdje smo živjeli), Sv. Lucije gdje sam išla u školu i Urinja gdje je sada rafinerija, pronađena su rimska nalazišta. Ta nalazišta otkrivena i zaštićena su unazad dvadesetak godina kada se Kostrena počela na veliko graditi i urbanistički mijenjati.
Kostrena ima više jama i manjih špilja koje su povezane sa morem. Mi djeca znali smo ići u istraživanje tih jama, ali samo njihovih ulaza. Bojali smo se jer smo čuli da su tu ubijeni neki ljudi. Ubrzo nakon uspostave Hrvatske kao neovisne države, na televiziji u jednoj reportaži o Kostreni prikazani su ulazi u jame u kojima su pronađeni ostaci ubijenih po završetka drugog svjetskog rata. Izbezumila sam se, naježila i užasnula jer sam prepoznala te lokalitete na kojima smo mi kao djeca ludovali. Danas je na tom mjestu naziva Jama Bezdan podignut spomenik.
Kostrene moga djetinjstva i rane mladosti više nema. Remontno brodogradilište Viktor Lenac moralo se izmjestiti na drugu lokaciju radi proširenja brodogradilišta 3. Maj (bili na istoj lokaciji). Nije se mogao niti smio žrtvovati zapadni dio okolice Rijeke, odnosno Opatijska rivijera, pa je odlučeno da se " Lenac " izmjesti u uvalu Martinšćicu (početak Kostrene) čime je počelo uništavanje Kostrene.
Uvala Martinšćica bila je predivno izletničko mjesto u svako godišnje doba i predivna plaža za kupanje sa kamenim oblutcima i šljunkom. Nekada je tu bio lazaret, a kasnije dječje odmaralište.

Prije



Danas


Od stare Martinšćice ostala je jedna zgrada u kojoj je bila gostionica, gdje smo znali zalaziti (još nisam išla u školu). Na moje veliko iznenađenje ta gostionica i danas radi, ali tko zna tko su vlasnici !!! nono

Poznata gostionica u Martinšćici


" Lenac " se tokom godina malo pomalo iz uvale priobalno proširio do prve Kostrenske plaže Žurkovo gdje počinje šetnica uz more.

Prije



Danas


Sedemdesetih godina prošlog stoljeća pojavila se još jedna nesreća za Kostrenu, a to je izgradnja rafinerije nafte Urinj koja je niknula na krajnjem dijelu Kostrene a stara u središtu Rijeke ugašena .

Urinj prije




Urinj danas



Kostrena je krvavo platila svoj danak gubitkom prirodne ljepote i zagađenjem kristalnog mora. Sjećam se bujne vegetacije Jadranskog bračića (vidi ovdje) po priobalnim morskim stijenama i kamenju. Unazad dvadesetak godina zadnji puta kupala sam se u Kostreni u " mojoj uvalici ". Jadranskog bračića više nisam vidjela. More je bilo kristalno bistro i čisto, no osjećao se miris nafte. Kada sam izašla iz mora moja koža također je zaudarali na naftu. Od tada više nikada nisam se kupala u Kostreni. Mislim da se je ipak u vezi rafinerije u ekološkom smislu promijenilo na bolje jer su se duž kostrenske obale uredile šetnica i plaže koje su omiljena kupališta Riječana.

Jadranski bračić



Uvala Svežanj



Postoji jedna divna uvala zvana Svežanj. U kamenju i stijenama pronalazili smo prstace ( tada nije bilo zabrane njihova vađenja), sumnjam da ih ima danas. Pročitala sam kako je toj uvali dodijeljena Plava zastava, a zbog rijetkih i zaštićenih vrsta u podmorju, uvala Svežanj nalazi se u središnjem dijelu uže zaštitne zone područja podmorskog parka thumbup
U prošlosti o Kostreni, komadiću primorske zemlje između Martinšćice i Bakra, se pjevalo.Tada su nastale vrlo popularne pjesme iz toga vremena kao što su Kostreno, Kostreno u izvedbi Jakše Jurjevića, Valcer o Kostreni u izvedbi Zvonimira Krkljuša i sigurno najpopularnija Jedna noć u Kostreni također u izvedbi Zvonimira Krkljuša.

tuzan tuzan tuzan tuzan tuzan
- 22:13 - Komentari (0) - Isprintaj - #

četvrtak, 05.03.2020.

Gradovi i mjesta: Rijeka

Rijeka

U Rijeku sa roditeljima doselila sam se kao petogodišnje dijete. Označeni prozor je mjesto sa kojeg sam prvi put ugledala (iako nisam znala što je to) Riječki zaljev. Često spominjem Riječki zaljev zato što me taj prirodni biser svojom jedinstvenom ljepotom oduševljava.


Tako sam djetinjstvo i ranu mladenačku dob provela u Rijeci i Kostreni. Sjećam se ruševina koje su ostale iza drugog svjetskog rata, tmurnog i ruševnog grada. Malo pomalo Rijeka se obnavljala i širila, no pročelja njenih predivnih zgrada ostajala su netaknuta. Proteklih dvije do tri godine kada sam prolazila Rijekom, uočila sam kako je Rijeka veliko " gradilište" sa mnoštvo skela na zgradama. Obnavljala su se pročelja zgrada u centru i tako konačno su došla na red i ona pročelja meni tako lijepa. Rijeka je zablistala u novom ruhu i mislim da može ponosno nositi titulu Europske prijestolnice kulture 2020. godine i to na krilima svojega dvoglavog orla, svoje burne povijesti i bogate, raznovrsne primorske tradicije a ne na pomodarskim prizorima i izvedbama.

Dvoglavi orao
U 17. st. car Leopold na zahtjev žitelja Rijeke izdaje povelju kojom odobrava gradu grb. U centru toga grba nalazi se dvoglavi orao. Prvi i to jednoglavi orao postavljen je na kupolu gradskog tornja u 18. st. Tada je Rijeka bila pod talijanskom upravom i kao takav zadržao se do 1890. godine kada Rijeka dolazi pod ugarsku vlast. Radi rekonstrukcije kupole na gradskom tornju orao je skinut. Građani Rijeke voljeli su svog orla i radi njegovoga skidanja više puta su prosvjedovali. u to doba postojala je prepirka između ugarske i gradske vlasti čija će se zastava vijoriti na gradskom tornju. Druga skulptura orla ali dvoglavoga (kakav je u gradskom grbu), postavljena je na kupolu tornja 1906. godine kao dar Odbora riječkih žena koji je skupio novac za njegovu izradu. Godine 1919. godine i dolaskom D’Anunzia u Rijeku orlu je odrubljena jedna glava. Talijanski fašisti tumačili su kako je dvoglavi orao austrijski a jednoglavi rimski. Takav orao ostao je na kupoli sve do 1949. godine kada su ga tadašnje komunističke vlasti označile kao buržoaski i ne narodni simbol te ga dale skinuti i razbiti na komade. Na inicijativu udruge Slobodna Država Rijeka 2017. godine dvoglavi orao je opet sletio na kupolu riječkog tornja.



Lučica Kantrida
Od posebne važnosti i značaja Riječanima je portić Kantrida.To je mjesto odmora, razonode, druženja, mjesto odlaska na ribarenje, mjesto ljubavi i još mnogo čega. Lučica je nastala na području nekadašnjeg kamenoloma. Talijanska mornarica koristila je lučicu za pretovar ratne opreme a tvornica ribe Mirna Rovinj tu je držala mreže i opremu za ribolov. Malo pomalo generacije Riječana svojim volonterskim radom osmislili su i napravili lučicu. Pečat lučici daju natiskane vezane barke i brodice a na kopnu ribarske kućice kojih ima više od sto. Svaka kućica je drugačija i ima svoju priču. Grad Rijeka prepoznao je vrijednost tog mjesta te ga stavio pod zaštitu.



Sušak i Trsat
Danas su Sušak i Trsat gradske četvrti Rijeke. Kroz povijest ti dijelovi grada bili su uglavnom pod upravom Austrije i Mađarske. Područje Trsata i Sušaka pripadalo je bakarskom kotaru. Za vrijeme francuske uprave upravnu vlast nad tim područjem ima Riječki magistrat. Nakon odlaska Francuza uprava Riječkog magistrata ostala je još neko vrijeme a onda Sušak sa Trsatom ponovno se vraća pod upravu Bakra.
U 19. stoljeću kada Sušak postaje sjedištem kotara nastaje njegov brzi razvoj. Seoskg naselje pretvara se u gradsko naselje. Izgrađene su upravne, zdravstvene, školske i druge javne zgrade, komunalni objekti - ceste, vodovod, javna rasvjeta i dr. Sušak je 1919.godine proglašen gradom sa pripadajućim Trsatom i okolnim selima. Sve do 1948.godine Rijeka i Sušak bili su odvojena dva grada. Granica se nalazila na rijeci Riječini. Rijeka je bila pod talijanskom upravom a Sušak u sklopu Kraljevine SHS.
Sušak iTrsat

Rijeka i njena okolica nekada nisu bili jedinstvena cjelina kao danas. Turbulentna povijest toga kraja ostavila je svoj pečat na okolici Rijeke i samom gradu. Okolica Rijeke bogata je vrijednim arhitektonskim spomenicima, raznovrsnom kulturnom baštinom i tradicijom a posebno treba istaknuti osim mora i druge prirodne vrijednosti i ljepote kao što su PP Učka i NP Risnjak.
Platak omiljeno planinsko izletište Riječana (nadmorske visine 1361 m) jedinstven je po tome što se može skijati i u daljini gledati more.
Pokušala sam Rijeku i njenu okolicu prikazati videozapisima uz prikladne pjesmama koje su uvijek rado pjevane u društvima.
Vesela, donekle i rodoljubna pjesma Volimo Rijeku u izvedbi Opatijskih suvenira može se smatrati himnom Rijeke.
Mislim da lijepu, osjećajnu pjesmu Najdraža Rijeko u izvedbi Damira Badurine svaki Riječanin rado sluša i pjeva.
Rijeka je poznata po svojem Riječkom karnevalu velikoj manifestaciji u kojoj sudjeluju povorke iz cijele Hrvatske i inozemstva.
Pjesmom Prošeći se po Kvarneru u izvedbi M. Cetinskog, V. Grbca i J. Butorca počinjem šetnju okolicom Rijeke.
Pjesmom (mix) Đir po Kvarneru u izvedbi Klape Nevera nastavlja se šetnja..
Pjesmom primorskog melosa Šetala se Jelica i Ive u izvedbi Klape Kvarner nastavljam dalje.
Sjećam se kako je pjesma Svi gremo u Opatiju (u izvedbi Klape Opatija) bila omiljena i rado pjevana u društvima. Pjevali su je domaći a i mi " furešti ".pjeva
Ovu moju malu šetnju riječkom okolicom završavam nekad popularnom pjesmom Serenada Opatiji u izvedbi Klape Opatija.

Zastava i grb grada Rijeke
- 22:52 - Komentari (0) - Isprintaj - #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.