Marketing
Gradovi i mjesta: Kostrena
Kostrena
U mojoj devetoj starosnoj godini preselili smo se u Kostrenu, mjesto koje mi je pružilo sretne i predivne dane mog djetinjstva. Kolstrena je poznata kao mjesto cijenjenih pomoraca koji su plovili na našim kao i na stranim brodovima. Divlja i netaknuta priroda Kostrene bez prometa, nama djeci omogućila je raznovrsne aktivnosti. Trčali smo po livadama, probijali se i skrivali u gustišu makije, hodali po gromačama, penjali se na rijetka hrastova stabla koja su bila primjerene visine, preko brda odlazili u Dragu a ljeti po cijele dane provodili na moru. Bosi smo hodali po oštrom kamenju, penjali se na vezane barke i sa njih skakali u more sve dok nas ne bi neki barba potjerao. Ronili, vadili ježeve, školjke, trpove, sa mola ili stijena skakali " raznim stilovima " u more. Orijentacija o vremenu bili su parobrodi koji su plovili svaki dan i prema njima smo se ravnali kada trebamo ići kući. Lijepa sjećanja vezana su za kraj ljeta kada su Riječki zaljev posječivali dupini. Kasno popodne pojavljivali bi se u jatu i izvodili svoju morsku predstavu, a mi smo ih sa obale radosno gledali.
Proljeća su mi bila najdraža godišnja doba. Cijela Kostrena mirisala je od procvjetalog
" maja " (jasena). Posebno drage bile su mi livade sa cvijećem, naročito divlje ivančice. U to doba u kući sve vaze bile su pune cvijeća. Sjećam se i biljke pelina, koji je bio rasprostranjen u cijelom Primorju pa tako i u Kostreni. Zadnjih godina prolazeći tim krajem nisam ga vidjela. Pitam se, što se sa njim dogodilo?
Moje odrastanje vezano je za buru. Počela je puhati u studenome a završavala u ožujku sa tako zvanim triju martovskim burama koje su se " vezale " za broj sedam. Prva bura bila je oko 07. druga oko 17. a treća oko 27 ožujka. Ponekad je tako znala jako puhati da je čujni efekt bio poput mješavine fućkanja i zavijanja, naročito noću. Tada sam imala osjećaj da će me bura zajedno sa krevetom odnijeti na more. O primorskoj buri govorilo se da doručkuje u Senju, ruča u Kostreni a večera u Trstu.
Nismo znali da hodamo po najstarijim tragovima života ne samo u Kostreni već i na cijelom području Kvarnera. Vrh Solin iznad Kostrene skrivao je arheološke ostatke iz mlađeg kamenog doba, dok područje Šodića (gdje smo živjeli), Sv. Lucije gdje sam išla u školu i Urinja gdje je sada rafinerija, pronađena su rimska nalazišta. Ta nalazišta otkrivena i zaštićena su unazad dvadesetak godina kada se Kostrena počela na veliko graditi i urbanistički mijenjati.
Kostrena ima više jama i manjih špilja koje su povezane sa morem. Mi djeca znali smo ići u istraživanje tih jama, ali samo njihovih ulaza. Bojali smo se jer smo čuli da su tu ubijeni neki ljudi. Ubrzo nakon uspostave Hrvatske kao neovisne države, na televiziji u jednoj reportaži o Kostreni prikazani su ulazi u jame u kojima su pronađeni ostaci ubijenih po završetka drugog svjetskog rata. Izbezumila sam se, naježila i užasnula jer sam prepoznala te lokalitete na kojima smo mi kao djeca ludovali. Danas je na tom mjestu naziva Jama Bezdan podignut spomenik.
Kostrene moga djetinjstva i rane mladosti više nema. Remontno brodogradilište Viktor Lenac moralo se izmjestiti na drugu lokaciju radi proširenja brodogradilišta 3. Maj (bili na istoj lokaciji). Nije se mogao niti smio žrtvovati zapadni dio okolice Rijeke, odnosno Opatijska rivijera, pa je odlučeno da se " Lenac " izmjesti u uvalu Martinšćicu (početak Kostrene) čime je počelo uništavanje Kostrene.
Uvala Martinšćica bila je predivno izletničko mjesto u svako godišnje doba i predivna plaža za kupanje sa kamenim oblutcima i šljunkom. Nekada je tu bio lazaret, a kasnije dječje odmaralište.
Prije
Danas
Od stare Martinšćice ostala je jedna zgrada u kojoj je bila gostionica, gdje smo znali zalaziti (još nisam išla u školu). Na moje veliko iznenađenje ta gostionica i danas radi, ali tko zna tko su vlasnici !!!
Poznata gostionica u Martinšćici
" Lenac " se tokom godina malo pomalo iz uvale priobalno proširio do prve Kostrenske plaže Žurkovo gdje počinje šetnica uz more.
Prije
Danas
Sedemdesetih godina prošlog stoljeća pojavila se još jedna nesreća za Kostrenu, a to je izgradnja rafinerije nafte Urinj koja je niknula na krajnjem dijelu Kostrene a stara u središtu Rijeke ugašena .
Urinj prije
Urinj danas
Kostrena je krvavo platila svoj danak gubitkom prirodne ljepote i zagađenjem kristalnog mora. Sjećam se bujne vegetacije Jadranskog bračića (vidi ovdje) po priobalnim morskim stijenama i kamenju. Unazad dvadesetak godina zadnji puta kupala sam se u Kostreni u " mojoj uvalici ". Jadranskog bračića više nisam vidjela. More je bilo kristalno bistro i čisto, no osjećao se miris nafte. Kada sam izašla iz mora moja koža također je zaudarali na naftu. Od tada više nikada nisam se kupala u Kostreni. Mislim da se je ipak u vezi rafinerije u ekološkom smislu promijenilo na bolje jer su se duž kostrenske obale uredile šetnica i plaže koje su omiljena kupališta Riječana.
Jadranski bračić
Uvala Svežanj
Postoji jedna divna uvala zvana Svežanj. U kamenju i stijenama pronalazili smo prstace ( tada nije bilo zabrane njihova vađenja), sumnjam da ih ima danas. Pročitala sam kako je toj uvali dodijeljena Plava zastava, a zbog rijetkih i zaštićenih vrsta u podmorju, uvala Svežanj nalazi se u središnjem dijelu uže zaštitne zone područja podmorskog parka
U prošlosti o Kostreni, komadiću primorske zemlje između Martinšćice i Bakra, se pjevalo.Tada su nastale vrlo popularne pjesme iz toga vremena kao što su Kostreno, Kostreno u izvedbi Jakše Jurjevića, Valcer o Kostreni u izvedbi Zvonimira Krkljuša i sigurno najpopularnija Jedna noć u Kostreni također u izvedbi Zvonimira Krkljuša.
Post je objavljen 10.03.2020. u 22:13 sati.