četvrtak, 05.03.2020.

Gradovi i mjesta: Rijeka

Rijeka

U Rijeku sa roditeljima doselila sam se kao petogodišnje dijete. Označeni prozor je mjesto sa kojeg sam prvi put ugledala (iako nisam znala što je to) Riječki zaljev. Često spominjem Riječki zaljev zato što me taj prirodni biser svojom jedinstvenom ljepotom oduševljava.


Tako sam djetinjstvo i ranu mladenačku dob provela u Rijeci i Kostreni. Sjećam se ruševina koje su ostale iza drugog svjetskog rata, tmurnog i ruševnog grada. Malo pomalo Rijeka se obnavljala i širila, no pročelja njenih predivnih zgrada ostajala su netaknuta. Proteklih dvije do tri godine kada sam prolazila Rijekom, uočila sam kako je Rijeka veliko " gradilište" sa mnoštvo skela na zgradama. Obnavljala su se pročelja zgrada u centru i tako konačno su došla na red i ona pročelja meni tako lijepa. Rijeka je zablistala u novom ruhu i mislim da može ponosno nositi titulu Europske prijestolnice kulture 2020. godine i to na krilima svojega dvoglavog orla, svoje burne povijesti i bogate, raznovrsne primorske tradicije a ne na pomodarskim prizorima i izvedbama.

Dvoglavi orao
U 17. st. car Leopold na zahtjev žitelja Rijeke izdaje povelju kojom odobrava gradu grb. U centru toga grba nalazi se dvoglavi orao. Prvi i to jednoglavi orao postavljen je na kupolu gradskog tornja u 18. st. Tada je Rijeka bila pod talijanskom upravom i kao takav zadržao se do 1890. godine kada Rijeka dolazi pod ugarsku vlast. Radi rekonstrukcije kupole na gradskom tornju orao je skinut. Građani Rijeke voljeli su svog orla i radi njegovoga skidanja više puta su prosvjedovali. u to doba postojala je prepirka između ugarske i gradske vlasti čija će se zastava vijoriti na gradskom tornju. Druga skulptura orla ali dvoglavoga (kakav je u gradskom grbu), postavljena je na kupolu tornja 1906. godine kao dar Odbora riječkih žena koji je skupio novac za njegovu izradu. Godine 1919. godine i dolaskom D’Anunzia u Rijeku orlu je odrubljena jedna glava. Talijanski fašisti tumačili su kako je dvoglavi orao austrijski a jednoglavi rimski. Takav orao ostao je na kupoli sve do 1949. godine kada su ga tadašnje komunističke vlasti označile kao buržoaski i ne narodni simbol te ga dale skinuti i razbiti na komade. Na inicijativu udruge Slobodna Država Rijeka 2017. godine dvoglavi orao je opet sletio na kupolu riječkog tornja.



Lučica Kantrida
Od posebne važnosti i značaja Riječanima je portić Kantrida.To je mjesto odmora, razonode, druženja, mjesto odlaska na ribarenje, mjesto ljubavi i još mnogo čega. Lučica je nastala na području nekadašnjeg kamenoloma. Talijanska mornarica koristila je lučicu za pretovar ratne opreme a tvornica ribe Mirna Rovinj tu je držala mreže i opremu za ribolov. Malo pomalo generacije Riječana svojim volonterskim radom osmislili su i napravili lučicu. Pečat lučici daju natiskane vezane barke i brodice a na kopnu ribarske kućice kojih ima više od sto. Svaka kućica je drugačija i ima svoju priču. Grad Rijeka prepoznao je vrijednost tog mjesta te ga stavio pod zaštitu.



Sušak i Trsat
Danas su Sušak i Trsat gradske četvrti Rijeke. Kroz povijest ti dijelovi grada bili su uglavnom pod upravom Austrije i Mađarske. Područje Trsata i Sušaka pripadalo je bakarskom kotaru. Za vrijeme francuske uprave upravnu vlast nad tim područjem ima Riječki magistrat. Nakon odlaska Francuza uprava Riječkog magistrata ostala je još neko vrijeme a onda Sušak sa Trsatom ponovno se vraća pod upravu Bakra.
U 19. stoljeću kada Sušak postaje sjedištem kotara nastaje njegov brzi razvoj. Seoskg naselje pretvara se u gradsko naselje. Izgrađene su upravne, zdravstvene, školske i druge javne zgrade, komunalni objekti - ceste, vodovod, javna rasvjeta i dr. Sušak je 1919.godine proglašen gradom sa pripadajućim Trsatom i okolnim selima. Sve do 1948.godine Rijeka i Sušak bili su odvojena dva grada. Granica se nalazila na rijeci Riječini. Rijeka je bila pod talijanskom upravom a Sušak u sklopu Kraljevine SHS.
Sušak iTrsat

Rijeka i njena okolica nekada nisu bili jedinstvena cjelina kao danas. Turbulentna povijest toga kraja ostavila je svoj pečat na okolici Rijeke i samom gradu. Okolica Rijeke bogata je vrijednim arhitektonskim spomenicima, raznovrsnom kulturnom baštinom i tradicijom a posebno treba istaknuti osim mora i druge prirodne vrijednosti i ljepote kao što su PP Učka i NP Risnjak.
Platak omiljeno planinsko izletište Riječana (nadmorske visine 1361 m) jedinstven je po tome što se može skijati i u daljini gledati more.
Pokušala sam Rijeku i njenu okolicu prikazati videozapisima uz prikladne pjesmama koje su uvijek rado pjevane u društvima.
Vesela, donekle i rodoljubna pjesma Volimo Rijeku u izvedbi Opatijskih suvenira može se smatrati himnom Rijeke.
Mislim da lijepu, osjećajnu pjesmu Najdraža Rijeko u izvedbi Damira Badurine svaki Riječanin rado sluša i pjeva.
Rijeka je poznata po svojem Riječkom karnevalu velikoj manifestaciji u kojoj sudjeluju povorke iz cijele Hrvatske i inozemstva.
Pjesmom Prošeći se po Kvarneru u izvedbi M. Cetinskog, V. Grbca i J. Butorca počinjem šetnju okolicom Rijeke.
Pjesmom (mix) Đir po Kvarneru u izvedbi Klape Nevera nastavlja se šetnja..
Pjesmom primorskog melosa Šetala se Jelica i Ive u izvedbi Klape Kvarner nastavljam dalje.
Sjećam se kako je pjesma Svi gremo u Opatiju (u izvedbi Klape Opatija) bila omiljena i rado pjevana u društvima. Pjevali su je domaći a i mi " furešti ".pjeva
Ovu moju malu šetnju riječkom okolicom završavam nekad popularnom pjesmom Serenada Opatiji u izvedbi Klape Opatija.

Zastava i grb grada Rijeke
- 22:52 - Komentari (0) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.