ZHB

Ovo što je napisano i prikazano u slikama i videozapisima manji je dio Stelinog života u tih sedam godina u našem domu. Unijela je radost i život u naš dom i na tome smo joj zahvalni. Kao zahvalu dodajem još dva videozapisa i dvije prezentacije,
Stela 2
Stela 3
Prezentacija 1
Prezentacija 2
a Stela i dalje nastavlja sretno, zadovoljno živjeti mažena i pažena sa puno ljubavi.

Ne mogu shvatiti da netko može izbaciti i ostaviti psa na ulici. Pitam se zašto ga je uzeo ako se ne želi baviti tim stvorenjem. Da li se ta osoba pita što je sa tim jadnikom, da li je gladan, žedan, uplašen ili možda ranjen i bolestan. Znadem da je imati psa obaveza i da košta ali na to se mora prije misliti, prije nego ga se uzme. Vlasnici svojih ljubimaca (bez obzira o kakovom se ljubimcu radi) trebali bi se ponašati odgovorno jer čovjek je ipak najsavršenije živo biće i tako bi se trebao ponašati. Još mi je strašnija pomisao na osobe koje su u stanju mučiti i ranjavati životinje i pri tom uživati. Grozno.
Mi, ljubitelji svojih ljubimaca stvarno ih volimo. Volimo ih bez obzira da li su mješanci ili sa rodovnicom i zato rastanak od njih je uvijek tužan i bolan.

Stela je veseli, zaigrani, znatiželjni ali poslušan pas. Razumije dosta riječi na koje adekvatno reagira. Pokazuje određeni stupanj ljubomore. Ako se suprug i ja grlimo ili diramo, laje na nas i gura se između kako bi nas rastavila. Ako pomazimo nekog drugog psa odmah dolazi da se i nju mazi.
Voli se igrati. Ima košaru sa igračkama i svakodnevno ih razvuče po cijeloj kući a najdraže su joj loptice koje nosi u ustima, nosi i druge igračke. Uporna je kada nešto želi. Na primjer kada joj loptica ili kakova druga igračka ode pod komodu uporno ju pokušava izvući. Ako ne uspije onda lajanjem traži našu pomoć. Osim igranja lopticama i igračkama voli trčati.
Voli gledati televiziju, naročito emisije sa životinjama, kao što je Kućni ljubimci. Ponekad na DVD ili na PC (laptop) stavim neki " Stelin film " ( Beethowen, 101,102 Dalmatinac i sl.) Stela cijeli film pogleda do kraja, samo ja moram biti u blizini jer ako me ne vidi onda me traži. DVD joj je enigma, zanima je izlaženje i ulaženja postolja. Često njuškom traži po DVD-u, jednom ga je slučajno i pokrenula. Shvatila je vezu DVD-a i TV tako da pogleda DVD pa TV pa opet DVD pa TV .... Kada čuje i shvati da sam pokrenula neki njoj zanimljiv videozapis odmah dojuri da vidi što se događa. Tako je bilo i kod objave jednog njenog videa na YouTube. Znadem da izgleda pretjerano ako kažem da gleda i na mobitelu razne videozapise i slike, ali stvarno je tako.
Jako voli djecu i male pse. Kada bi se dopustilo, čuvala bi djecu, odnosno ležala uz njih, zaljubljeno ih gledala i lizala cijeli dan.
Dozvoljava, odnosno voli kada se njome bavim ( češljanje, slikanje, oblačenje i sl.). Smiješno je bilo kada se učila hodati u "šlapicama" za snijeg. Par puta dnevno svađa se sa nama (ili nas pak špota).
Najveća radost joj je druženje sa voljenim bratom Šonom. Voli se igrati i sa svojim prijateljicama Naomi i Fani.
Prošlo ljeto u posjet došla je moja sestrična sa svojom papigicom Pikom koju smo stavili na vrh etažera. Stela ju je stalno gledala i sretno mahala repom. Ovo proljeće kada smo došli u Malinsku radi hladnoće uključila sam električni radijator koji dok se zagrijavao puštao je cvrkutav zvuk koji je Stelu asocirao na Pikicu (kada spava gurne glavu pod krilo i cvrkuće) tako da je izvjesno vrijeme sjedila i gledala gore na etažer. Nije joj bilo jasno, čuje Pikicu ali je ne vidi .

Stela ne govori riječima nego pogledom. U ovih sedam godina našeg zajedničkog života bilo je mnogo raznih dogodovština. U rješavanju zdravstvenih problema bila sam stalno uz nju i pomagala joj. Zajedno smo savladale probleme kod izvršene sterilizacije i probleme nakon operativnog zahvata odstranjenja dviju dobroćudnih tumoroznih tvorbi kože u području vrata i glave. Najgore je bilo kod trovanja hemolitičkim otrovom za štakore. Nije pokazivala nikakve znakove lošeg stanja osim što je postojao otok na prijelazu glave i vrata. Bila je vesela, normalno je jela i ponašala se uobičajeno. Terapija se sastojala u svakodnevnim infuzijama, antibiotiku i visokim dozama K vitamina. Preporuka je bila praćenje izgleda mokraće i izmeta (postojanje krvi) i strogo mirovanje što je Steli bilo čudno. Nakon 72 sata od postavljene dijagnoze pao nam je kamen sa srca jer smo znali da će preživjeti. Preboljela je još upalu grla (izgubila glas) sa visokom temperaturom, upalu uha i upalu analnih žlijezda. Kod primjene terapije, davanja antibiotika oralno i kapanja uha poslušno je sudjelovala. U svim tim situacijama Stela je znala da joj pomažem i da je volim a to je govorio njen zahvalni pogled i često ljubljenje (lizanje) moje ruke.
Pred dvije godine u Malinskoj na blagdan sv. Apolinara - dana općine Malinska-Dubašnica (20.07.) na večer kod početka vatrometa uplašila se i pobjegla mi je. Potraga za njom po Malinskoj trajala je sve do dva sata u noći kada smo odlučili prekinuti traženje a nastaviti u cik zore. Izmučeni, puni boli i tuge došli smo doma i nakon izvjesnog vremena čuli "vau". Stela se znala sama vratiti kući. Jedva se popela po stepenicama, legla i čudno se glasala (ridala). Bila je mokra, zamazana, puna čička i trave a jastučići na capama razderani i krvavi tako da je par dana jela i pila ležeći, a za obavljanje nužde nosili smo je. Bila je zahvalna na isti način.
Kada nešto želi sjedne ili legne i gleda u nas. To gledanje može potrajati i par minuta. Ako ne reagiramo onda počinje mrmljati ispod glasa. Ako i dalje ne reagiramo onda tiho cvili i naposljetku glasno zalaje. Rijetko ju samu ostavljamo doma, stalno je vodimo sa sobom, ali u slučaju da ju ostavimo samu doma nakon što joj se kaže da će ostati doma i čuvati kućicu, pokunjeno odlazi na podest za izlaz u garažu. Tu sjedne ili legne, nasloni glavu na zid i prati nas tužnim pogledom.
Duhovit je posjet veterinarskoj ambulanti. Najprije se popne na digitalnu vagu koja je u čekaonici (vagana je par puta), zatim sama skoči na stol za pregled pa onda skoči sa njega i krene prema izlaznim vratima. Ona je obavila svoj posao i sada može ići. Slično je i u salonu za šišanje. Pozdravi se sa osobljem i okrene prema izlaznim vratima. Iako nije oduševljena ovim posjetima, sve postupke poslušno otrpi.
Ne voli plivati, mislim da je prekasno (sa 14 mjeseci) došla na more. Uđe u more ali brzo ispliva van na kopno: " Voli more drž se kraja". No, voli ploviti na zračnom jastuku i nikada joj nije dosta.
Stela pokazuje lovački nagon: tjeranje i lov mačaka, divljih pataka, fazana, vjeverica ... Kada ugleda lovinu postavi se u startni položaj sa podignutom desnom nogom. Da ju se pusti nastala bi jurnjava.
Unazad dviju godina postala je čuvarica. Reži i laje na nepoznate koji se približe kući ili autu, no nikada nije napala osobu. Dapače, voli ljude, dozvoljava da ju maze, lizne im ruku i maše repom. Voli djecu, voli pse naročito malene. Posebnu ljubav pokazuje prema svom bratu Šonu Interesantno da na neke veće mužjake oštro zareži i pokaže zube tako da do sada svaki pobjegne

Stela je došla u naš dom jedne večeri u siječnju prije sedam godina. Doveli su je snaha i dvoje unuka sa riječima kako je ona zakašnjeli božićni poklon, ako je prihvatimo učinit ćemo dobro djelo i kako nije dobro zamjeriti se snahi . Stelin brat Šon koji stoluje kod mladih članova obitelji tog dana bio je na čuvanju u Samoboru kod nas starih .
Kada smo suprug i ja shvatili da je Stela (iako osam mjeseci stara) nesocijaliziran,
najvjerojatnije zlostavljan i zapušten pas, bili smo u šoku. Osim nas u šoku i strahu bila je i Stela. Ponašala se divlje, bježala od nas, bojala se svega u kući (staklenih vrata, malog stolića, stepenica po kojima nije znala hodati, stojeće svjetiljke,...) i ono najgore uopće nije mokrila. Zbog ne mokrenja (skoro 16 sati) odlučila sam je odvesti veterinaru. Ostavila sam je na trenutak samu u dnevnom boravku. Kada sam se vratila ugledala sam ogromnu mlaku i poveći smeđi kup. Bez riječi prionula sam čišćenju dok me Stela znatiželjno promatrala.
Drugi dan njenog dolaska počeo je padati snijeg i dok smo ga suprug i ja čistili Stela nas je znatiželjno promatrala. Sva sreća da je snaha ostavila Šonovu ogrlicu sa vodilicom te sam odlučila ići s njom u šetnju koja se pretvorila u mučenje i za mene i za Stelu. Kada je ugledala auto, čovjeka, drugog psa ili ne znam što, ukočila se i više nije htjela hodati a ja sam je vukla ili pak gurala (razonoda za prolaznike).
Primijetili smo da se boji određenih pokreta ruke i zaključili da su je možda tukli. Primijetili smo i da se stalno grebe, a kako u njezinim dokumentima nisu bila uredno provedena cijepljenja otišla sam kod veterinara. Nakon detaljnog pregleda ustanovljeno je da je zdrava osim što ima gljivično oboljenje kože koje je već uzrokovalo sitne ranice kao posljedica samog oboljenje i grebenja. Preporuka je bila ošišati je što više, lokalno tretirati losionom i šamponom te oralno tabletama (liječenje je trajalo 4 mjeseci). Kada smo je ošišali ponovno šok. Tada smo tek vidjeli koliko je mršava, gotovo kahektična.
Stalno nas je sa interesom promatrala i počela pokazivati interes za novu okolinu. Najprije naučila sam je obavljanju fizioloških potreba (osam mjeseci stara a u par navrata pomokrila se u kući), odvikavanju skakanja na krevet i ležanju u foteljama, hodanju po stepenicama i šetnjama. Brzo i sa lakoćom je shvaćala što želim i to mi je dalo poticaj da što više radim s njom. Počela je prihvaćati rodbinu i prijatelje ( u početku je bježala od njih) kao i druge pse koje nije poznavala.
Sa deset mjeseci izvršena je sterilizacija koju je podnijela bez problema i koja nas je zbližila, jer se kroz period njenog oporavka nisam odvajala od nje.
Malo po malo Stela se pretvarala u psa koji može postati vrhunski kućni ljubimac i zato sam odlučila s njom proći tečajeve poslušnosti (tri tečaja) pri Kossp-u, Zagreb. Pokazala se inteligentnom, brzo učila, bila poslušna i postala miljenica grupe. Svaki tečaj završila je uspješno sa visokim brojem bodova.
Naknadno smo doznali da Stela kao pas: Veliki pudl sa rodovnicom iz uzgajivačnice je bila namijenjena za prodaju u Poljsku, ali se prodaja izjalovila. Mišljenja smo da je možda to bio razlog njenog zapostavljanja i čak možda zlostavljanja.
Nakon par mjeseci i završenog prvog tečaja poslušnosti Stela 1 je postala socijaliziran, dobar i poslušan pas sa kojim možemo ići svugdje.

Moji kućni ljubimci: Psi



U djetinjstvu odrastala sam sa kućnim ljubimcima a i danas živim sa jednim. To su psi. Svaki od njih ima mjesto u mojem sjećanju, srcu i uspomenama. Svi oni bili su odani cijeloj obitelji, sve su nas voljeli i svima pružili radosne trenutke.
Oni su:

Đeki 1