Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/zhb

Marketing

Stela: Stelin dolazak

Stela je došla u naš dom jedne večeri u siječnju prije sedam godina. Doveli su je snaha i dvoje unuka sa riječima kako je ona zakašnjeli božićni poklon, ako je prihvatimo učinit ćemo dobro djelo i kako nije dobro zamjeriti se snahi sretan. Stelin brat Šon koji stoluje kod mladih članova obitelji tog dana bio je na čuvanju u Samoboru kod nas starih wink.
Kada smo suprug i ja shvatili da je Stela (iako osam mjeseci stara) nesocijaliziran,
najvjerojatnije zlostavljan i zapušten pas, bili smo u šoku. Osim nas u šoku i strahu bila je i Stela. Ponašala se divlje, bježala od nas, bojala se svega u kući (staklenih vrata, malog stolića, stepenica po kojima nije znala hodati, stojeće svjetiljke,...) i ono najgore uopće nije mokrila. Zbog ne mokrenja (skoro 16 sati) odlučila sam je odvesti veterinaru. Ostavila sam je na trenutak samu u dnevnom boravku. Kada sam se vratila ugledala sam ogromnu mlaku i poveći smeđi kup. Bez riječi prionula sam čišćenju dok me Stela znatiželjno promatrala.
Drugi dan njenog dolaska počeo je padati snijeg i dok smo ga suprug i ja čistili Stela nas je znatiželjno promatrala. Sva sreća da je snaha ostavila Šonovu ogrlicu sa vodilicom te sam odlučila ići s njom u šetnju koja se pretvorila u mučenje i za mene i za Stelu. Kada je ugledala auto, čovjeka, drugog psa ili ne znam što, ukočila se i više nije htjela hodati a ja sam je vukla ili pak gurala (razonoda za prolaznike).
Primijetili smo da se boji određenih pokreta ruke i zaključili da su je možda tukli. Primijetili smo i da se stalno grebe, a kako u njezinim dokumentima nisu bila uredno provedena cijepljenja otišla sam kod veterinara. Nakon detaljnog pregleda ustanovljeno je da je zdrava osim što ima gljivično oboljenje kože koje je već uzrokovalo sitne ranice kao posljedica samog oboljenje i grebenja. Preporuka je bila ošišati je što više, lokalno tretirati losionom i šamponom te oralno tabletama (liječenje je trajalo 4 mjeseci). Kada smo je ošišali ponovno šok. Tada smo tek vidjeli koliko je mršava, gotovo kahektična.
Stalno nas je sa interesom promatrala i počela pokazivati interes za novu okolinu. Najprije naučila sam je obavljanju fizioloških potreba (osam mjeseci stara a u par navrata pomokrila se u kući), odvikavanju skakanja na krevet i ležanju u foteljama, hodanju po stepenicama i šetnjama. Brzo i sa lakoćom je shvaćala što želim i to mi je dalo poticaj da što više radim s njom. Počela je prihvaćati rodbinu i prijatelje ( u početku je bježala od njih) kao i druge pse koje nije poznavala.
Sa deset mjeseci izvršena je sterilizacija koju je podnijela bez problema i koja nas je zbližila, jer se kroz period njenog oporavka nisam odvajala od nje.
Malo po malo Stela se pretvarala u psa koji može postati vrhunski kućni ljubimac i zato sam odlučila s njom proći tečajeve poslušnosti (tri tečaja) pri Kossp-u, Zagreb. Pokazala se inteligentnom, brzo učila, bila poslušna i postala miljenica grupe. Svaki tečaj završila je uspješno sa visokim brojem bodova.
Naknadno smo doznali da Stela kao pas: Veliki pudl sa rodovnicom iz uzgajivačnice je bila namijenjena za prodaju u Poljsku, ali se prodaja izjalovila. Mišljenja smo da je možda to bio razlog njenog zapostavljanja i čak možda zlostavljanja.
Nakon par mjeseci i završenog prvog tečaja poslušnosti Stela 1 je postala socijaliziran, dobar i poslušan pas sa kojim možemo ići svugdje.





Post je objavljen 18.12.2019. u 21:05 sati.