ZHB

Stela ne govori riječima nego pogledom. U ovih sedam godina našeg zajedničkog života bilo je mnogo raznih dogodovština. U rješavanju zdravstvenih problema bila sam stalno uz nju i pomagala joj. Zajedno smo savladale probleme kod izvršene sterilizacije i probleme nakon operativnog zahvata odstranjenja dviju dobroćudnih tumoroznih tvorbi kože u području vrata i glave. Najgore je bilo kod trovanja hemolitičkim otrovom za štakore. Nije pokazivala nikakve znakove lošeg stanja osim što je postojao otok na prijelazu glave i vrata. Bila je vesela, normalno je jela i ponašala se uobičajeno. Terapija se sastojala u svakodnevnim infuzijama, antibiotiku i visokim dozama K vitamina. Preporuka je bila praćenje izgleda mokraće i izmeta (postojanje krvi) i strogo mirovanje što je Steli bilo čudno. Nakon 72 sata od postavljene dijagnoze pao nam je kamen sa srca jer smo znali da će preživjeti. Preboljela je još upalu grla (izgubila glas) sa visokom temperaturom, upalu uha i upalu analnih žlijezda. Kod primjene terapije, davanja antibiotika oralno i kapanja uha poslušno je sudjelovala. U svim tim situacijama Stela je znala da joj pomažem i da je volim a to je govorio njen zahvalni pogled i često ljubljenje (lizanje) moje ruke.
Pred dvije godine u Malinskoj na blagdan sv. Apolinara - dana općine Malinska-Dubašnica (20.07.) na večer kod početka vatrometa uplašila se i pobjegla mi je. Potraga za njom po Malinskoj trajala je sve do dva sata u noći kada smo odlučili prekinuti traženje a nastaviti u cik zore. Izmučeni, puni boli i tuge došli smo doma i nakon izvjesnog vremena čuli "vau". Stela se znala sama vratiti kući. Jedva se popela po stepenicama, legla i čudno se glasala (ridala). Bila je mokra, zamazana, puna čička i trave a jastučići na capama razderani i krvavi tako da je par dana jela i pila ležeći, a za obavljanje nužde nosili smo je. Bila je zahvalna na isti način.
Kada nešto želi sjedne ili legne i gleda u nas. To gledanje može potrajati i par minuta. Ako ne reagiramo onda počinje mrmljati ispod glasa. Ako i dalje ne reagiramo onda tiho cvili i naposljetku glasno zalaje. Rijetko ju samu ostavljamo doma, stalno je vodimo sa sobom, ali u slučaju da ju ostavimo samu doma nakon što joj se kaže da će ostati doma i čuvati kućicu, pokunjeno odlazi na podest za izlaz u garažu. Tu sjedne ili legne, nasloni glavu na zid i prati nas tužnim pogledom.
Duhovit je posjet veterinarskoj ambulanti. Najprije se popne na digitalnu vagu koja je u čekaonici (vagana je par puta), zatim sama skoči na stol za pregled pa onda skoči sa njega i krene prema izlaznim vratima. Ona je obavila svoj posao i sada može ići. Slično je i u salonu za šišanje. Pozdravi se sa osobljem i okrene prema izlaznim vratima. Iako nije oduševljena ovim posjetima, sve postupke poslušno otrpi.
Ne voli plivati, mislim da je prekasno (sa 14 mjeseci) došla na more. Uđe u more ali brzo ispliva van na kopno: " Voli more drž se kraja". No, voli ploviti na zračnom jastuku i nikada joj nije dosta.
Stela pokazuje lovački nagon: tjeranje i lov mačaka, divljih pataka, fazana, vjeverica ... Kada ugleda lovinu postavi se u startni položaj sa podignutom desnom nogom. Da ju se pusti nastala bi jurnjava.
Unazad dviju godina postala je čuvarica. Reži i laje na nepoznate koji se približe kući ili autu, no nikada nije napala osobu. Dapače, voli ljude, dozvoljava da ju maze, lizne im ruku i maše repom. Voli djecu, voli pse naročito malene. Posebnu ljubav pokazuje prema svom bratu Šonu Interesantno da na neke veće mužjake oštro zareži i pokaže zube tako da do sada svaki pobjegne