Blog Škole za primalje Zagreb

ponedjeljak

rujan

2013

Kako sam propustila koncert Slavonia banda...

By Marina Katušin

Poput mnogih mojih vršnjakinja, i ja imam teen napade favoriziranja određene glazbe, samo što ja svoju šizu pronalazim najčešće u tamburicama. Volim zvuk tamburice, riječi pjesama, no jedan od razloga je i taj što to slušam od malena u svom rodnom kraju, Baranji.
Danas postoji širok spektar tamburaških sastava, no za mene je ipak na prvom mjestu Slavonia band. Osim klasične tradicionalne glazbe u svoj su miks ubacili bubnjeve, pa su tu «monotoniju» razbili s nečim modernim. Svaka je pjesma posebna na svoj način te se u svakoj od njih uspijem pronaći. Svakim me hitom pozitivno iznenade, nikad ne razočaraju. Čudno je zamisliti da je jedna djevojka od 18 godina njihov fan, ali ja to stvarno jesam. Znam za njih od kad su osnovali svoj band, znam sve melodije i riječi svih njihovih pjesama. U Hrvatskoj su sve popularniji, baš zbog te njihove posebnosti i neobičnosti. Naravno, dosta ljudi ima kritike na to njihovo ubacivanje bubnjeva u tamburice, no za mene je to dobitna kombinacija. Imaju tjedno jedan do dva koncerta, ti koncerti su diljem Lijepe naše. Nastupaju na svim poznatim festivalima, raznim događanjima, ali i privatnim gažama.
Iskreno, nemam prilike pratiti ih na svim koncertima, no mogu se pohvaliti sa stvarno velikim brojem koncerata iza sebe. Svaku priliku kad sam u blizini mjesta gdje nastupaju ja ne propuštam. Bar je to tako bilo do prije mjesec dana. Prije otprilike dva tjedna bili su mi tako blizu, a tako daleko... Da se razumijemo, ne zato što nisam htjela ići ili da mi se nije dalo, već su okolnosti bile malo drukčije.
Bila je nedjelja, oni su nastupali u glavnom šatoru na Rujanfestu. Na taj koncert trebala sam s mojom jako dobrom prijateljicom Ivom. Iako ona nije njihov obožavatelj kao ja, htjela je ići zbog mene. Plan je bio da taj dan nakon koncerta prespavam kod nje, jer u domu imamo izlazak taman do početka koncerta (prestrašno, zar ne?!) pa to nije bilo izvedivo. Ali, sudbina je htjela drugačije... cry
Iva mi se prehladila, mislili smo da će joj se zdravlje poboljšati do koncerta, no poboljšanja nije bilo.
Dan prije koncerta bila sam u svatovima pa mi je dan nakon tog lumpovanja započeo tek oko 15 sati. Trebala sam cijeli dan provesti u krevetu. Od mene su bili udaljeni sat vremena, a ja u pidžami provodim večer uz plakanje, bediranje i kukanje u domu. Ivi je bilo žao, no ja sam njoj zahvalna što je uopće imala volju ići, nije ona kriva što se tako razvila situacija.
I dok sam ja tako bila u depresiji pokazalo se tko mi je još prava prijateljica... Nives je pogodila pravu terapiju: slušanje hitova Slavonia benda, bar u sobi! Uz njenu pomoć, urazumila sam se i shvatila da mi zdravlje prijateljice Ive mora bit na prvom mjestu, te da ne smijem misliti samo na sebe, ionako sam već puno puta bila na njihovim koncertima, a znajući sebe, bit će ih dosta i u budućnosti. Ovo je samo bilo jedno iskustvo iz kojeg sam naučila da treba cijeniti prave prijatelje i ne biti sebičan jer ih možemo izgubiti.I da se drugi puta dogovaram s barem dvije frendice za odlazak na koncert ;-)

komentiraj (0) * ispiši * #

četvrtak

rujan

2013

E-medica: Ušli smo čak i u operacijsku salu

By Marina Katušin

U sklopu projekta E-medice na temu „Antička dostignuća medicine“ sudjeluju učenice naše Škole za primalje Sanja Babojelić, Martina Šebalj i Marina Katušin pod vodstvom mentorice Konstantine Božak. U projektu smo zajedno s učenicama Ženske opće gimnazije Družbe sestara milosrdnica Katarina Jambrošić i Danijela Bošnjak koje su pod vodstvom mentorice Irene Vojvodić. Ovogodišnjom temom osigurale smo tri razmjene učenica. Svoje prvo druženje smo obilježili posjetom Varaždinskih toplica i Ludbrega, drugo u Muzeju grada Zagreba na izložbi „Ja, Jacobus apothecarius - od štacuna do industrije“.
Naše treće druženje u nizu obilježili smo debatom između dvije grupe učenica na temu «Jesu li stari Rimljani potpuno kopirali Grke u dostignućima medicine ili su imali i vlastite metode».
Već početkom ove školske godine održali smo četvrtu razmjenu učenica. Posjetile smo kliničku bolnicu „Sestre milosrdnice“, gdje smo ušli u kliniku za kirurgiju. Za ulazak u najmoderniju hrvatsku operacijsku salu stvarno smo se načekale. Nakon te velike gužve, zadatak je bio prikladno se odjenuti u uniforme. Tako zapakirane imale smo kratku priliku vidjeti i jednu operaciju. Naravno, uz sve to vidjeli smo i ono radi čega smo došli, suvremene kirurške instrumente koje nam je detaljno pokazala sestra instrumentarka.
Cijeli doživljaj smo obilježili s puno fotografija kako bi kasnije mogli usporediti suvremene kirurške instrumente i one iz antičkog doba. Otprilike tjedan dana kasnije, ponovno smo se sastale povodom naše pete razmjene učenica. Koju smo realizirale na radionici „Rimska medicina“, te posjetom izložbi stakla „Transparentna ljepota“ u Arheološkom muzeju. Uz doktoricu arheologije dr.sc. Ivanu Ožanić Roguljić imale smo kratko predavanje o rimskoj medicini, te podjelu zadataka u sklopu radionice. Osim toga imali smo priliku vidjeti, a i opipati instrumente iz antičkog doba. Cilj radionice „Rimska medicina“ nije samo u svrhu našeg projekta „Antička dostignuća medicine“, već i u prenošenju našeg znanja kroz nekoliko subota na učenike petog razreda osnovnih škola kroz radionice. Nadamo se uspješnom dovršenju projekta „Antička dostignuća medicine“, te novim iskustvima i znanjima s radionicom „Rimska medicina“ što ćemo kao i do sada iznjeti u pisanom obliku.

komentiraj (0) * ispiši * #

Vatru gasi, brata spasi

By Valentina Turkalj i Martina Brkanac

Prije trinaest godina upisale smo se u vatrogasce. Tada smo bile prvi razred osnovne škole i kako se pola našeg tadašnjeg razreda upisalo, tako smo i mi. Bilo nam je jako zanimljivo. Išli smo na natjecanja, izlete, družili smo se i bilo nam je, a i još nam je jako lijepo.
Natjecanja su posebno zanimljiva, a održavaju se prema dobnim kategorijama.
Do dvanaeste godine smo bile u ekipi „Djeca“. U toj ekipi smo morali nositi dvije kante vode, ulijevati ih u brentače , morali smo pumpati, a jedan je bio ispred nas koji je gađao metu. Kada je meta srušena odnosno kada su sve tri ekipe srušile metu, vrijeme se zaustavlja tj. natjecateljska vježba je gotova.
Nakon ekipe „Djece“ prešle smo u ekipu „Mladeži“ u kojoj smo bile do 15. godine. U toj ekipi je svatko trebao uzeti jednu C cijev, razvući je, s njom preskočiti bazen, cijev provući ispod zida kojeg smo morali preskočiti pa se provući kroz tunel. A remen koji smo cijelim putem nosili u ruci, odložiti u kutiju namijenjenu za to. Nakon toga smo odgovarajući predmet sa slike morali staviti na policu uz odgovarajuću sliku i svezati odgovarajuće čvorove, što smo također imali prikazano na na slici. Cijevi, naravno, moraju biti potpuno ravne, a natjecatelj ne smije stati u bazen jer dobiva negativne bodove. A ne smije se ni pričati tijekom vježbe, što nam je uvijek bilo najteže.
Sada smo već dvije godine u ekipi za „Odrasle“ s kojom također idemo na natjecanja i postižemo jako dobre rezultate. U toj ekipi natjecatelji moraju spojiti usis (četiri velike cijevi) za „motorku“. Na „motorku“ moramo spojiti dvije B cijevi koje se spajaju na razdjelnicu i na razdjelnicu spajamo dva puta po dvije C cijevi i mlaznicu.
Evo, sada smo vam detaljno opisale kako to zapravo izgleda i kako nam je zapravo zanimljivo na treninzima i na natjecanjima. Nakon svakog natjecanja za nas je i priređena zabava pa naravno ostanemo i zabavimo se nakon teške i naporne vježbe! Nije baš toliko teško i naporno, ali je jako zanimljivo, a bome i korisno.

komentiraj (0) * ispiši * #

ponedjeljak

rujan

2013

Zašto žalimo za ljetom?

By Marina Katušin

Sada nam se to čini glupim pitanjem, no što je to toliko posebno u tom ljetu da mu se svi neopisivo želimo vratiti? Tijekom tzv. radnog dijela godine svi križamo dane i do onih najkraćih praznika, a kamo li do ljetnih koji su najdulji. U suštini je lijepi dio godine i onaj kada traje škola, ako ga znamo iskoristiti, no ljeto nam predstavlja motivaciju i cilj nakon tako napornog truda tijekom školske godine.
Kada to ljeto napokon dođe svako od nas ga iskoristi na svoj način. Neki ga maksimalno iskoriste za odmor pa tu najčešće bude spavanja do popodnevnih sati, kavica na terasi, roštiljanja na obiteljskim okupljanjima, osvježavanja u moru, sunčanja na plaži. Kod onih kojima ipak od odmora veću privilegiju ima zabava ubrajamo tulumarenja, putovanja, druženja s prijateljima, „izazivanje adrenalina“ ekstremnim sportovima…
Bez obzira na koji način iskoristili ljetne praznike bitno je da budu po tvom guštu. Svi ih mi iskoristimo najbolje što znamo, no oni nažalost doslovno „prelete“. Kako ne žaliti za tim svijetom u kojem je bilo onako kako nama najbolje odgovara? Taman kada smo se ufurali u taj divan život, pljas! Evo ponovno ranog ustajanja, učenja, obaveza…
Svi sada na početku školske godine brujimo o tome kako želimo nazad praznike, no ipak negdje u nama čuči i onaj dio u kojem su nam jednim djelom i te obaveze nedostajale. Koliko god ljeto lijepo provodili, jednostavno nam bez obaveza nakon nekog vremena dosadi, priznali mi to naglas ili ne.
Ne treba žaliti što je ljeto prošlo, jednostavno trebamo naučiti raspodijeliti pametno vrijeme. Škola nam trenutno naravno ima prioritet, no malo vremena za sebe uvijek se može odvojiti. Sad polako ponovno uhvatiti tempo, zapeti, odraditi i ovu godinu, a onda opet za sav taj zasluženi trud, nagrada - ljetoooooooooooooo...

komentiraj (0) * ispiši * #

četvrtak

rujan

2013

Top lista uspavanog doma Škole za primalje!

by Martina Brkanac i Ines Tarandek

Povratak! Opet povratak u školu i početak novih školskih briga!
Nakon kratkih, ali urnebesnih ljetnih praznika, napravile smo kavu i sjele ispred doma. Dok smo si iz minute u minutu prepričavale najnovije dogodovštine bilo s mora ili ljubavnog života, čuli su se novi hitovi. Naše prepričavanje obilježili su većinom hitovi koji se vrte po Narodnom radiju počevši od Željka Bebeka, preko Antonije Šole, Jelene Rozge, Bojana Jambrošia pa čak do Mejaša.
Uz priču se čulo i pokoje pjevanje, a hitovi koji su sada in u našem domu i koje bi mogli preslušati su sljedeći...

1. Na prvom nam je mjestu pjesma koja je sukladna današnjem životu što se tiče tračarija i priča sela. To je Željko Bebek s pjesmom "Gdje sam bio" jer upravo u toj pjesmi daje do znanja da i njegov život kao i većina naših ima jednu svoju priču koju znaju svi, a iza koje se skriva sasvim drugo stanje. Ako čujete novi trač o sebi za kojeg, naravno, niste znali, utješite se ovim. :)

2. S obzirom da smo se pred kraj školske godine svi razbježali po svojim mjestima, tako su cure najavile svoj dolazak ovom pjesmom. Osim što se vrti po medijima ima je čak i u kafićima koje više-manje posjećuju naši vršnjaci zato smo je smjestili na drugo mjesto naše top liste. Ne smijemo zaboraviti da se o ukusima ne raspravlja zato stisnite play i uživajte uz Mejaše!!

3. Svi znamo da su nam ljetni praznici najdraži i to iz više razloga. Prvo, imamo više vremena za odmor, idemo na more i imamo osigurane lude izlaske do jutra. S obzirom da se pred ljeto prekida većina ljubavnih veza i kreću kraće avanturice, a cure postaju "nezgodne", mi smo ponudile pjesmu u kojoj će se naći većina cura! Hajdemo je poslušati i biti na trenutak nezgodne!

4. Pjesma koja je zauzela ovo mjesto, zauzela ga je prvenstveno zbog "bureka i toplih krafni" koji se spominju pred kraj pjesme, a po našoj logici nema apsolutno nikakve veze s početkom pjesme. S obzirom da je pjesma zaigrana baš kao i mi same, smatramo je pjesmom koja se može naći u našem rangu. Slušajte Rozgu i obožavajte!

5. Zadnja, ali ne i manje vrijedna pjesma može se povezati s nadolazećim vremenom i zagrljajem koji će nam trebati da nas griju. Oni koji su i dalje "samci" trebati će nekoga da ih griju u hladnim danima, a oni zaljubljeni će trebat pjesmu koja će ih potaknuti na još veći plamen ljubavi!! Hajdemo zajedno poslušati Bojanovu novu pjesmu! :)

komentiraj (0) * ispiši * #

ponedjeljak

rujan

2013

Izložba naših radova u Knjižnici Dugave

By Marina Katušin

Već sedmu godinu zaredom učenički radovi Učeničkog doma Škole za primalje krasili su prostore Knjižnice Dugave. Izložba pod nazivom“Kad pogled govori“ i ovaj put je oduševila članove i korisnike knjižnice u ljetnim mjesecima. Radovi i slike ove izložbe nastali su iz dva izborna programa našeg doma. Dio radova je prezentirao Likovnu grupu koja djeluje je pod vodstvom Mine Ruljančić, prof., akademske slikarice. Dok su ostali kreativni i maštoviti radovi nastali u grupi Uradi sam čija je voditeljica Saša Lautenbach, prof.
Ovogodišnja izložba Pabla Picassa u gradu Zagrebu dala je inspiraciju i uzor našim učenicama Likovne grupe, koje su vrlo uspješno svoju inspiraciju prenijele na djelo naziva "Nedjelja" koja živopisno prikazuje nedjeljne ručkove u našem domu (i naše tek probuđene face pri istome).
Učenice grupe „Uradi sam“ i ove su godine pokazale svoju maštovitost, ekološku svijest i iskorištavanje raznih materijala kako bi pokazali svoju kreativnost, što se naravno dalo vidjeti i iz priloženog. Drago nam je da smo svoje radove i ove godine, već tradicionalno, imali priliku izložiti u Knjižnici Dugave, te pokazati da smo uspješne i izvan struke.
Povodom zatvaranja ovogodišnje izložbe naših radova imali smo i kratko druženje u prostorijama knjižnice. Naš, slobodno mogu reći, poduži put do knjižnice se isplatio. Osim lijepe dobrodošlice i zidova prekrivenih šarenilom našeg mladenačkog žara dočekale su nas i predivne riječim kako za naše mlade ruke, tako i za naše iskusne voditeljice. Naravno, malo smo se i počastili, što nam je, iskreno, dobro došlo nakon mukotrpnog i dugotrajnog putovanja busem 109 od Črnomerca do Dugava.
Nadamo se da će ova višegodišnja suradnja biti nastavljena, te da će nove generacije mladih ruku također pokazivati svoju kreativnost i maštu, praćene budnim okom i bogatim iskustvom naših mentorica.

komentiraj (0) * ispiši * #

četvrtak

rujan

2013

Pssssst....

.....imamo vam puuuuno toga reći i napisati u novoj školskoj godini, ali moramo biti jaaako tiho zbog državne mature!

Ostanite logirani i čitajte nas ubrzo!!!