27
nedjelja
listopad
2013
Kako se zove muška babica…?
By Martina Brkanac i Ines Tarandek
Vjerovali ili ne, u našoj ženskoj školi postoje i tri osobe muškog roda. Oni su baš kao i mi cure poželjeli biti primalje, rekli bismo babice, ali je oko realizacije njihove želje bilo mnogo procedura. Osim što se moralo čekati odobrenje Ministarstva zdravstva kako bi dečki mogli upisati ono što žele, od njih samih saznajemo da se trebao mijenjati i naziv smjera odnosno zanimanja kojeg upisuju.
Zanimanje se vodilo pod nazivom primalje asistentice, ali zahvaljujući dečkima, sada se naše zanimanje naziva primaljski asistent/ica. O tome kako bi se trebala zvati muška babica pitalo se ponajprije Filozofski fakultet, nakon dobitka prijedloga, to se slalo u Narodne novine i na kraju krajeva trebalo je taj naziv, odnosno novi termin uvesti u evidenciju Matice hrvatske. Cijela procedura trajala je ukupno godinu dana.
Momci su se jako dobro uklopili u cijeli sustav. Marko, Roman i Bruno ne žale se na to što su okruženi samim curama. Marko kaže kako to nije ništa posebno te da je škola ista kao i sve druge bez obzira što ovo zanimanje privlači samo cure. Roman kaže da cure ponekad znaju biti naporne, a naš najmanje pričljivi sugovornik Bruno na sve je rekao samo kako mu je - dobro!
komentiraj (0) * ispiši * #
21
ponedjeljak
listopad
2013
Što sve skrivaju naši kreativni ormari?!
By Barbara Lukić
Prvih tjedana nove školske godine stari članovi izbornih aktivnosti, točnije sekcije Uradi sam i Likovne grupe imali su uobičajenu inventuru ormara. Provjeravamo što sve imamo, što nam nedostaje, čega ima previše. Tada nam često počinju nadolaziti nove kreativne ideje o sadržaju ovogodišnjih aktivnosti. A kako inventura može biti zabavna, i što se sve skriva po ormarima ovih naših sekcija, uvjerite se sami gledajući priložene fotografije.
komentiraj (0) * ispiši * #
07
ponedjeljak
listopad
2013
Dan na bajkovitim Plitvičkim jezerima
By Marina Katušin
Već tradicionalno svake godine budu organizirani izleti na raznim destinacijama za učenike učeničkih domova grada Zagreba. Tako je ove godine bio organiziran izlet na Plitvička jezera. Iz našeg doma Škole za primalje išle smo četiri učenice - Barbara Lukić, Valentina Colarić i Ivana Pisačić te moja malenkost, u pratnji naše odgajateljice Mine Ruljančić.
Iz svakog doma po nekoliko i nas se skupilo za cijeli autobus.
Uz stvarno dobro vodstvo (iako nama mladima možda malo predetaljno) nije nam bilo dosadno na putovanju. Putovanje je bilo u svakom slučaju zanimljivo. Osim razgledavanja na putu prema Plitvičkim jezerima imali smo i situaciju gdje nam se autobus nije htio upaliti. Zahvaljujući tome neplanirano smo se družili na odmaralištu uz cestu dok smo čekali novi autobus.
Kada smo napokon stigli na Plitvička jezera krenulo je razgledavanje i naslikavanje. Predivnu prirodu smo mogli osjetiti sa svim svojim osjetilima. U izlet je bila uključena i vožnja brodom na struju koji ne zagađuje vodu. Slapovi, jezera, životinje... Sve je to samo dio netaknute prirode koja nam je poslužila za stvaranje predivnih fotografija i sjećanja. Nakon duge šetnje, kada smo već stvarno bili izmoreni, po nas je došao vlakić koji nas je vratio na mjesto dolaska odakle smo se autobusom vratili u Zagreb. Drago nam je što nam je dom dao ovu predivnu priliku koju smo mi stvarno znale iskoristiti. Nijedna od nas nije vidjela Plitvička jezera do sada, tako da nam je izlet bio i više nego samo zanimljiv. Ovaj cjelodnevni izlet ostat će nam u predivnom sjećanju, kako zbog predivne okoline tako i zbog druženja s našim vršnjacima.
komentiraj (0) * ispiši * #
Kad se male ruke slože...i složno operu
By Ivana Horvat
Svi mi znamo da je higijena jako važna, no znamo li kako pravilno oprati ručice? Većina djece zna da su ručice jako važne i da se trebaju često oprati jer su pune opasnih bakterija. Rekli su oni nama puno toga o svojim ručicama, ali na nama je bilo da ih naučimo kako ih pravilno oprati.
Skupina cura iz škole uz pratnju profesorica je odlučila uz zabavu i igru naučiti djecu kako će oni pravilno oprati svoje ručice. Posjetile smo mnogo vrtića i upoznale mnogu preslatku dječicu koji su nas dočekala s osmijehom na licu. Jedan od vrtića koji smo posjetile bio je vrtić “Šumska jagoda”. Kada smo stigle djeca su nas lijepo dočekala i izmamila nam veliki osmijeh na lice. Prvo smo se svi upoznali, a zatim su rekli sve što znaju o svojim ručicama. Čule smo mnogo dobrih odgovora, svi su znali za što nam ručice služe i da ih treba oprati nakon igranja, prije jela, poslije jela, nakon WC-a i sl. Nakon zaključka da su ručice jako važne i da su nam jako potrebne odveli su nas do svoje kupaonice gdje smo ih naučile kako se one pravilno peru. Srećom smo imale “čarobnu boju” koja je pokazivala da li su dobro oprali svoje male ručice ili ne. Boja im se jako sviđala tako da su svi s oduševljenjem čekali da nam pokažu kako su oni naučili prati ručice. Vrijeme s njima je brzo proletjelo i bilo je vrijeme da se vratimo. Djeca su naučila kako da peru ručice i da je higijena važna za zdravlje, a smo bile jako sretne što smo ih naučile da su njihove ručice jako važne. Barem na kratko smo se i mi vratile u djetinjstvo.
komentiraj (0) * ispiši * #
