Zašto volim životinje?

Mala i slatka njuškica, velike, tople, smeđe oči, široke bijele šape i uši mekane kao kod plišanog medvjedića… pa tko ne bi pao na to?
Koliko god napravili neke stvari od kojih nam se diže kosa na glavi i tlak nam skoči na 200, poput svakodnevnog kupanja u gnojnici ili raznošenja novih tenisica po susjedstvu, nemoguće ih je mrziti, nemoguće je odoljeti tom slatkom i nevinom pogledu. Kada te zle ljudske riječi povrijede i dosta ti je sarkastičnih ljudskih pogleda te grubih i lažnih dodira, potreban ti je pogled koji ništa ne traži za uzvrat. Neki vragolasti pogled, oči koje govore bez tona i najnježniji dodir sa oštrim kandžama koje ni ne osjetiš. Kada ti se plače i nije ti do ničega umjesto da se zatvoriš u sobu uz tužne pjesme i more suza, napravi đir s psom po kvartu, vjeruj mi bit će ti jako zahvalan, a i tebe će oraspoložiti nekom svojom nepodopštinom ili će te toliko izmoriti da ti plakanje neće biti ni na kraj pameti.
By Margareta Petković

Kuhanje za početnike

Ako vam kuhanje (ne)ide kao meni, ovo su jela za vas.

01.Juha iz vrećice
Potrebni sastojci: peć,lonac,pola litre vode u loncu i naravno vrećica juhe.
Lonac s vodom stavite na vatru i čekate da voda zakuha,za to vrijeme napišete 3 sms-a. kada je voda prokuhala ulijete juhu iz vrećice u vodu i polako miješate na umjerenoj vatri. Ponavljam umjerenoj! Kuhate tako 10-ak minuta i vaša prva juha je spremna za jelo.

02. Griz na mlijeku
Potrebni sastojci: pola litre mlijeka, 4 žličice griza,kraš ekspres ili čokolada za kuhanje
Priprema: kada mlijeko prokuha ulijete griz i miješate par minuta dok ne osjetite da se griz počinje stvrdnuti. Pazite kakva vam je vatra,pošto je meni par puta prekipio iz lonca i mama je bila jako sretna kada je vidjela urnebes u kuhinji. Kada ste poslužili griz na tanjure posipate ga krašem ili čokoladom za kuhanje (koju morate rastopiti prije stavljanja na palačinke) iako više preporučujem čokoladu.

03. Razmućena jaja
Potrebni sastojci: ulje,jaja
Priprema: na površinu tave/lonca stavite malo ulja i čekate da ono zagrije. U međuvremenu vi razbijete par jaja i razmutite u maloj posudici kako bi vam bilo lakše uliti ih u tavu/lonac. Ulje je zagrijano i pažljivo ulijevate jaja u tavu/lonac. Miješate ih sve dok se ne stvrdnu i jelo je gotovo.

04. Palačinke
Ja inače uvijek zamolim mamu da mi napravi smjesu jer njoj to naravno bolje ide,ali i ja sam ju jednom napravila i donosim vam koliko sastojaka trebate staviti za 4 osobe:
200 - 220 grama brašna, dva jaja, jedna žlica ulja, dva dcl mlijeka i jedan dcl mineralne vode.
Kada ste napravili smjesu,u tavu ulijete mrvicu ulja i pričekate 30-ak sekundi da se malo zagrije. Palačinke radite na umjerenoj vatri da vam se ne bi lijepile za tavu. Ne morate očekivati da će vam prva palačinka uspjeti jer skoro nikad nikome ne uspije. Prije svakog stavljanja smjese na tavu ulijete mrvicu ulja i čekate da se zagrije. Trebat će vam kojih 20-ak minuta da ispečete sve palačinke.
Ja palačinke punim s marmeladom,pekmezom,čokoladom za kuhanje,nutellom,kraš ekspresom. Probajte i vi nešto od toga.

05. Hrenovke
Iako svi mislite da je ovo jelo lako za napraviti ima par mudrih osoba kojima se dogodi da se hrenovke prekuhaju. Otkriti nećemo koje su to osobe nego ćemo vam reći kako bez takvih posljedica napraviti ovo najjednostavnije jelo koje je gotovo u 10 minuta.
Potreban nam je lonac koji smo napunili vodom (voda mora biti puna do pola lonca) i njega stavimo na peć i pričekamo par minuta da voda prokuha. Kada je voda prokuhala stavimo hrenovke u lonac i ostavimo ih tako 5-8 minuta,ni više ni manje. Stavimo na tanjur i dodamo priloge (kečap,majoneza..)

Ovo su 5 najjednostavnijih jela koja su brzo gotova,a i ukusna su. Probajte

By Antonija Radošević

Nevidljiva soba Nove TV

Kada smo dobile dojavu da idemo na Novu TV, prva reakcija nam je bila ˝ooo nee, to će nam biti dosadno.˝ Ipak, pristale smo ići zbog famoznog izostanka iz naše najdraže škole. Morale smo krenuti malo ranije da bi stigle na vrijeme jer ne biste vjerovali uopće nismo znale gdje se nalazi Nova TV. Put nam je trajao dosta dugo i uz sve to zadesile su nas i vremenske nepogode.
Dolaskom na Novu TV smo se iznenadile gostoprimstvom djelatnika. Na samom ulazu pričekali smo našu voditeljicu naše novinarske grupe Maju Feil Ostojić i zajedno s njom ušle u predvorje. Na porti smo morale ostaviti svoje osobne iskaznice, ali tu je nastao problem. Jedna od nas ju nije imala kod sebe, no, voditeljica je odmah riješila stvar s portirom te nas je sve pustio.
Za par minuta smo uspjele doći do poznatog lica Nove TV Ane Stunić koja je ujedno i voditeljica In magazina. Prvo su nas proveli prostorijama Dnevnika gdje smo doznale i mnogo zanimljivih informacija. Jedna od najzanimljivijih je da mora biti potpuna tišina jer se Dnevnik uvijek emitira uživo. Naravno na svakom uglu smo morale nabaciti koju fotkicu za uspomenu i naravno fejsić.
Nakon toga smo se uputile u donji dio zgrade na kojem smo srele drugu voditeljicu In magazina Miu Kovačić koja je upravo tada završila sa snimanjem emisije. Kada smo ušle dolje zadivile smo se prostoru kojeg vidimo samo na televiziji, a koji je totalno drugačiji u stvarnosti. Jedan od zanimljivijih dijelova razgledavanja Nove TV je bio tzv. virtualni studio. Cijeli studio je zelene boje koji kamera snimi kao daltonist, pa gledatelji vide pozadinu kakvu djelatnici stave u režiji.
Ali to nije sve, sada nam je došao najbolji dio, a to najbolje znaju žene, šminkeraj za voditelje emisija. Bile smo zadivljene tim prostorom, iako je malen, pa nas je tako i doveo do samog kraja našeg razgledavanja Nove TV koje je bilo ludo i nezaboravno s puno novih saznanja.
Jedino što na kraju možemo jest zahvaliti se svim djelatnicima Nove TV na lijepom gostoprimstvu, strpljenu i vremenu koje su odvojli samo za nas.
By Zvonimira Ivančević i Martina Brkanac

Posjet Novoj TV u stihu & rimi (a rima uvijek štima)

Dan nam je počeo s ugodnom vijesti; ne biti na nastavi cijeli dan
Osjećaj koji se probudi u tebi baš kao kad nekom djetetu ispuniš san!
Krenule smo prema redakciji Nove Tv
I ne slutivši da je iznutra puna same neobične tehnologije.
Na vratima su nas dočekale dvije mlade djelatnice,
Naše se lice tada obasjalo kao lice neke sretne djevojčice!
Kretali smo se polako iz prostorije u prostoriju, prateći sve što nam je bilo upučeno
A bubnjić naših ušiju, upijajući zanimljivosti unutar tih zida, kao da je bilo ispupčeno.
Osim što unutar zidina skrivaju poznate voditelje i koje kakve scene
Unutar iste zgrade kao da mlado srce nikada ne vene.
Sve samo lijepi i dragi ljudi, puni znanja i želja novih
Da zainteresiraju ljude pred ekranima i srca djevojaka ovih.
Pitanje po pitanje vodilo nas je bliže i bliže samom kraju,
A mi, ne željeći nikada otići iz ovog svijeta tehnologije sporije hodasmo, to i ove djelatnice znaju.
Tu je život kao u priči, svaki se ovdje čovjek svojom titulom diči.
I same bi promijenile svoj životni put,
Da i naš život bude rozi, zelen ili žut!
Ovakva idila ne viđa se svaki dan,
Ali kad ju vidismo kao da ispunjujemo svoj životni san!
Zahvalile smo se damama što su nam pokazale svoj životni smjer
Ovo je kao sreće, veselja i iznenađenja omjer.
Nije nam žao što nismo sjedile u školskim klupama,
Već veliko zadovoljstvo što smo to vrijeme posvetile ovim šarenim dupljama.
Ovakvo što se viđa veoma rijetko,
A njihovu bi zanimljivu poslu mogao zamjeriti bilo tko.
Kao zahvalu i sve same pohvale svim ljudima iz te redakcije
Eto i mi smo napisale ovo pjesmu i njome im same pohvale dale.
By Ines Tarandek

5 razloga zašto se POMIRITI s dečkom

1. Lijepo je biti s osobom koja poznaje sve tvoje dobre i loše mane.
2. Uvijek je ljepše maziti se s nekim uz film nego gledati ga sama ;)
3. Super je osjećaj znati da netko misli na tebe i da je netko sretan zbog tebe.
4. Još ga jako volim i previše mislim na njega.
5. Jedino pred njim ti nije bed biti rasčupana i bez šminke ;)
By Tea Modrić

Zimska škola učeničkih domova u Poreču

Prošli smo tjedan sastanak naše marljive novinarske grupe održali online. Razlog za to je što je vaša omiljena voditeljica novinarske skupine bila službeno odsutna. U Poreču. U proljeće. Ah, što volim svoj posao!
U Poreču se održavala Zimska škola za odgajatelje učeničkih domova Republike Hrvatske s osnovnom temom čuvanja i unapređivanja zdravlja te zdravstvenog odgoja. Skupili su se brojni ravnatelji, odgajatelji i stručni suradnici iz učeničkih domova iz cijele Hrvatske da razmijene svoja iskustva iz svakodnevnog rada s djecom i dobiju neke nove ideje i inspiraciju za rad.
Neke od tema radionica bile su Budućnost počinje danas, Adolescent u kriznoj situaciji, Kreativno za nenasilje, Seksualnost kroz šest aspekata zdravlja, Spolnost i poštovanje...Također je održana radionica Prehrambeni stilovi na kojoj sam i sama naučila brojne zanimljive stvari. Dovoljno je da vam kažem da neću tako uskoro jesti krumpiriće iz McDonaldsa, a zašto...saznat ćete na radionici koju ću održati za vas.
Kako je tema skupa bio i kontroverzni Zdravstveni odgoj, predavanje s temom Važnost edukacije mladih o spolno odgovornom ponašanju održao je ginekolog dr.sc. Dubravko Lepušić. U predavanju je dr. Lepušić iznio brojne razloge, podatke i brojeve koji govore u prilog tezi koliko je važno mladima dati prave informacije, dozvolu da postavljaju pitanja i slobodu da donesu odgovornu odluku o tome kada će, kako i s kim stupiti u spolne odnose.
Zadnjeg dana Zimske škole odgajatelja veliko zanimanje svih sudionika izazvala su izlaganja gostiju iz Agencije za odgoj i obrazovanje te Ministarstva znanosti, prosvjete i sporta.
Nestrpljivo smo iščekivali odgovor ravnatelja Agencije na bolnu točku svih djelatnika učeničkih domova - ukidanje Domijade! Filipović je ukidanje Domijade očekivano objasnio ekonomskom situacijom i potrebnim mjerama štednje. Naime, Agencija je trebala napraviti 2,1 milijuna kuna uštede te su stoga odlučili uštediti na smotrama i natjecanjima. Uz Domijadu su ukinuti Smotra učeničkih zadruga, Eko kviz te Dani kruha. Filipović je istaknuo da se nada da je ovogodišnje izostajanje Domijade, u stvari samo privremeno stavljanje u stanje mirovanja te da će se, čim financije to dozvole, ove smotre i natjecanja ponovo održavati. Također je potaknuo odgajatelje na uključivanje na Lidrano te dao podršku da samostalno organiziraju županijske Domijade kako bi učenici imali priliku pokazati čime se sve bave za vrijeme boravka u učeničkim domovima. Ne omalovažavajući ostale smotre i natjecanja, ne mogu ne spomenuti da rad odgajatelja s učenicima u domovima kroz slobodne aktivnosti, ulazi u osnovnu djelatnost učeničkih domova, a to je odgoj i obrazovanje. Stoga ukidanje Domijade djelatnici učeničkih domova doživljavaju kao nemogućnost obavljanja svoje osnovne djelatnosti, a i razočaranje učenika koji nemaju priliku pokazati svoj cjelogodišnji trud je nešto o čemu ne razmišlja gospodin Filipović nego odgajatelji tih učenika.
Uslijedila su izlaganja pomoćnice ministra Ankice Nježić i Vere Šutalo o novostima vezano uz elektroničke upise u srednje škole. Upisi u učeničke domove ove se godine neće odvijati elektronski, a osmaši će o tome biti obaviješteni putem brošure koja će sadržavati sve detalje upisa kao i popise svih učeničkih domova.
Ravnatelji učeničkih domova dobili su odgovor na vruće pitanje vezano uz cijene energenata. Naime, učenički domovi plaćaju cijene struje, plina i grijanja kao da su ugostiteljski objekti!!! Iz tog razloga brojni učenički domovi našli su se u velikim financijskim teškoćama, a dosadašnji napori da se promijeni način obračunavanja cijene energenata nisu urodili plodom. Dogovoren je sastanak predstavnika Udruge učeničkih domova Republike Hrvatske s nadležnima za ovo pitanje u MZOS te u Ministarstvu gospodarstva te se nadamo da će se ova apsurdna situacija konačno riješiti i olakšati poslovanje učeničkih domova te da će se veliki novci koje sada domovi daju za struju i grijanje moći upotrijebiti za podizanje kvalitete života u domu od prehrane, preko opreme do slobodnih aktivnosti.
Radionice i predavanja održavali su se u prilično gustom rasporedu, no ipak smo uspjeli pomalo i uživati u pogledu na more, šetnji kroz borovu šumu i buđenju uz zvuke galebova...i napuniti baterije za povratak našoj djeci u učeničkim domovima s novim entuzijazmom za rad...
By Maja Feil Ostojić, prof.

Obilježavanje Dana rijetkih bolestih

Hrvatski savez za rijetke bolesti organizacija je koja promiče humanost, socijalnu uključenost, unaprjeđenje liječenja, istraživanja, rehabilitacije, zaštitu osoba oboljelih od rijetkih bolesti, te njihovih obitelji u Hrvatskoj i svijetu. Nastoje pružiti kvalitetnu medicinsku i psihosocijalnu skrb za osobe koje boluju od rijetkih bolesti, te olakšati pristup postojećim lijekovima. U Zagrebu kao još i u sedam gradova lijepe naše obilježio se Dan rijetkih bolesti. Na razne načine i organizacije obilježio se taj dan čega je glavni cilj promicanje informacija i svijesti građana o rijetkim bolestima. U Zagrebu se Dan rijetkih bolesti koji je inače 28. veljače obilježio kroz tri dana.
Kako su se zainteresirale neke učenice naše škole za obilježavanje tog Dana rijetkih bolesti pod vodstvom profesorice Konstantine Božak bile su i u mogućnosti sudjelovati. Na taj prvi dan obilježavanja rijetkih bolesti okupilo se oko tridesetak učenica naše škole i našlo na Trgu bana Jelačića gdje je bilo organizirano slikanje Milenijske fotografije u ravno 13h kao i u mnogim drugim glavnim gradovima u svijetu. Na toj fotografiji trebali su se nalaziti mnogi učenici srednjih medicinskih škola, ali od tih mnogih škola u gradu Zagrebu samo su se pojavile učenice naše Škole za primalje i omogućile izradu te fotografije. Fotografija je uslikana iz ptičje perspektive na glavnom zagrebačkom trgu i predstavlja dvije ruke.
Drugi dan bilo je predstavljen Nacionalni program za rijetke bolesti. Naše učenice nisu bile u mogućnosti biti aktivne drugoga dana, no trećeg dana su djelile letke, a za najmanje tu su bili baloni. Taj treći dan bio je organiziran šator na kojemu su se mogli vidjeti razni umjetnički radovi članica udruge, te još svakakve aktivnosti s kojima se udruga bavi (izrada nakita i promotivnih materijala, Art therapy, šminkanje…). Za ovakvu aktivnost učenice su nagrađene od strane udruge sa lijepim majcama, a od strane škole jedan slobodan dan u školi po izboru. Obilježavanje ovakvog dana nešto je plemenito i stvarno korisno i isplati se sudjelovati, zato kada god ste u mogućnosti iskoristite ovakve humanitarne akcije i korisno iskoristite svoje slobodno vrijeme.
By Marina Katušin

 
 

Trijezni tramvaj zvan čežnja i ljubav

Na samo Valentinovo, dakle 14. veljače, učenice trećeg i četvrtog razreda naše Škole za primalje podržale su manifestaciju koja želi pokazati rad Zajednice klubova liječenih alkoholičara, a koja u suradnji sa medicinskim školama radi na prevenciji i borbi protiv svih vrsti ovisnosti. Već petnaest godinu zaredom na Valentinovo obilježava se Dan borbe protiv alkoholizma. Ove godine uz pomoć ZET-a obišle smo zagrebački centar i tako dijelile građanima cvijeće, promotivne letke i Alkohološki glasnik koji upozorava na štetnost alkoholizma i drugih ovisnosti. Cilj ove manifestacije je bio osvijestiti građane o posljedicama alkoholizma, a oni koji problem imaju da da na vrijeme počnu s liječenjem.
By Antonija Radošević

Aktivne pripreme za natjecanje iz prve pomoći

Kao i prošle godine, učenice drugih razreda naše škole odlučile su i ove godine korisno iskoristiti vrijeme, te uz druženje i stjecanje novih poznanstava, dakako i naučiti nešto korisno, a to je pružanje prve pomoći. Uz vodstvo Mladeži Crvenog križa grada Zagreba učenice su u studenom 2012. godine imale izlet preko vikenda u Novom Vinodolskom, gdje su uz ostale vršnjake učile pružati prvu pomoć i naravno izvlačile pouke iz raznih korisnih radionica.
Nisu htjele ostati samo na tome izletu, već su odlučile prijaviti svoju ekipu i ono što su naučile u Novom Vinodolskom pokazati na natjecanju. Prvo idu na školsko natjecanje koje je sredinom ožujka, a mi se nadamo da će rezultati biti dobri i da će otići malo dalje od same međuškolske razine. Ekipu čine četiri učenice koje pružaju prvu pomoć (Andrea Grganić, Lidija Sajko, Maja Bertić i Laura Posavec) plus jedna koja je vođa ekipe (Ivana Ilijaš) i zamjena (Marinela Bombić).
Da cure žele ostvariti dobre rezultate pokazuje i njihova aktivnost. Učenice se dva puta tjedno sastanu i uz puno znoja pripremaju za natjecanje iz prve pomoći. U školi je predivna atmosfera za vrijeme priprema, svi smo tako složni i s radošću to radimo. Prvi razredi su manekeni koji predstavljaju ozljeđene, drugi razredi pružatelji prve pomoći, dok mi, treći razredi koji smo i sami prošle godine ostvarili dobre rezultate podučavamo ih i pomažemo u pripremama za natjecanje. Jako nam je drago da su cure motivirane i vjerujemo da će to pokazati i rezultati.
By Marina Katušin

Projekcija filma „Face of Birth “ (Lice poroda) na Dan žena

Na Dan žena 8. ožujka 2013. godine organizirana je besplatna projekcija filma Lice poroda u 25 gradova diljem Hrvatske, čega je glavni organizator bila Udruga Roda. Kako je tema dosta povezana sa zanimanjem za koje se školuju učenice naše škole, dosta nas se odlučilo da iskoristimo priliku i pogledamo ovaj kvalitetan film u zagrebačkom Art kinu Grič.
Taj australski dokumentarni film govori o iskustvima trudnoće i poroda pet žena koje su to odlučile podijeliti s javnošću, te svijetu poslati poruku kako svaka žena ima pravo odlučiti gdje će i na koji način donijeti na svijet svoje djete. U filmu se govori o intervencijama tijekom poroda, te o tome kako je porod fiziološki, a ne medicinski događaj. Film je naravno bio preveden na hrvatski jezik kako bi ga svi mogli razumjeti. U Zagrebu se skupio zavidan broj posjetitelja projekciji ovoga filma, među kojima su bile primalje, roditelji s raznim iskustvima, profesorice i naravno učenice naše Škole za primalje.
Nakon pogledanog filma svi smo imali temu za razmišljajnje i upustili smo se u razgovor i raspravu. Razgovor je započeo iznošenjem raznih priča i iskustava što lijepih, što ružnih. Čuli smo priče s vlastitih poroda, poroda naših majka, baka i prijateljica. Kasnije se razgovor više usmjerio na temu kako u našoj zemlji primalje po zakonu ne mogu samostalno voditi porod i ne postoji medicinsko osoblje koje je ovlašteno voditi prirodne porode u kućama gdje bi rodilje bile u poznatom okruženju i porod bi tekao prirdnim putem kako one to i žele.
Problem se javlja jer uvijek postoji mogućnost komplikacije koja bi se u bolnici mogla riješiti, a u kući se nema ta mogućnost i ovlašteno osoblje bi odgovaralo za posljedice. Trudnice koje imaju želju roditi kod kuće ili u kućama za porode gdje imaju individualni pristup osoblja moraju otići u inozemstvo ili pozvati osoblje iz inozemstva koje ima po zakonu pravo voditi porod kod kuće.
Žene imaju pravo upravljati svojim tijelom i odlučiti koji je način poroda najbolji za njih i njihovo djete, ukoliko njihova trudnoća nije patološka. Svakako ako budete imali mogućnosti, pogledajte ovaj kvalitetan film, nećete požaliti.
Posebno smo se ponosile što je goste kroz projekciju vodila prof. Maja Feil Ostojić, voditeljica našeg učeničkog doma, koja je i sama rodila kod kuće, uz pomoć primalje iz inozemstva.
By Marina Katušin

I odlikašima se nekad zalomi!

Svi preferiraju dobre ocjene u školi i najbolje bi bilo kada bi jedina ocjena u svim rubrikama bila petica iako ponekad to nije tako. Ako se nalaziš u najmanje tri školske ili izvanškolske aktivnosti, vrlo je vjerojatno da ti to zadaje male poteškoće u školi. I onda ti krene točno onako kako si zamisliš, sve je divno i sjajno, ali u jednom momentu shvatiš da si zaljubljena ili imaš praksu ili se sjetiš neke obaveze koju si trebala napraviti, a nisi i u tom momentu zaboraviš na učenje.
Sljedeći dan imaš važan sat, ali po običaju, zbog nekih čudnih i nejasnih rauzloga to gradivo potrebno za taj sat nisi naučila i svladala. A baš ti od svih učenika u razredu budeš prozvana i naravno ne možeš odgovarati jer se nisi pripremila i što onda? Onda profesorica napiše jedinicu u rubriku koja je u tvojim očima velika ko kuća. I što sad?
U sebi si misliš jedna ko ni jedna, pa Bože, ispravit ćeš to, nije ni prva ni zadnja. Do istog tog sata imaš točno tjedan dana, uvjeravaš se kako ćeš to sve stići i kako imaš vremena, no onda ti sine da je baš dan iza tog još jedan jako važan stručni predmet. Naravno, zašto učiti?? Pa naravno da neće baš od svih prozvati tebe i onda, baš u momentu kad si vrtiš tu rečenicu po glavi, tup! Profesor baš izgovori tvoje ime.
I opet ona poznata rečenica u glavi: "Znala si da će biti baš kako je, ali zašto nisi učila?" I opet se tješiš kako nije kraj svijeta. I tako, dan za danom, nakupiš nekoliko nedovoljnih i tebi tek tad postane smak svijeta. Prvo razmišljaš kako se suočiti sa knjigom, nakon toga s odgajateljem, pa je tu i razrednica, a na kraju krajeva roditelji.
Kreneš predmet po predmet ispravljati i kada sve nedovoljne "dovedeš u red" shvatiš kako to zapravo uopće nije bilo potrebno jer si isto to mogla učiniti i prvi put. Ali Bože moj, nije kraj svijeta i svakom se odlikašu takvo što zalomi, a dokaza ima svuda oko nas. Iz vlastitog iskustva znam da skupljanje nedovoljnih samo "nabija" strah u kosti, ali i sram u obraze.
Zato ja, kao jedna od onih koji su ovo doživjeli, mogu reći da je to potpuno nepotrebno. Treba imati vjeru u sebe, vlastito samopouzdanje i učiti na vrijeme jer se samo tako čovjek može osjećati sretno u vlastitoj koži. I za kraj, najvažniji je čimbenik sve to odmah reći roditeljima kako ne bi došlo do "kasnijih komplikacija". Baciti se odmah na posao i poispravljati sve potrebno, a tijekom svog uloženog truda imati roditeljske savjete u glavi i dati im do znanja da ti unatoč svemu nije lako.
Školovanje je dio odrastanja i što su "zrelije" i bolje ocjene to ćeš i samog sebe učiniti boljim. Lakše je reči nekome da si odlikaš nego da ne možes na "cugu" zbog loših i negativnih osoba. Zato, radi samog sebe i svog ugleda, glavu gore i knjigu u ruke, a nakon učenja ekipu na okup i u prvi kafić na neku kavu…
By Ines Tarandek

Top 10 stranih pjesama nakon prekida!!!

Svaka cura nakon prekida dugogodišnje veze pomalo padne u depresiju te se prepusti čarima čokolade i ljubavnih filmova te pjesama u kojima se pronalaze. Donosimo Vam top 10 pjesama nakon prekida, i njihove ubojite stihove.

1. Katy Perry: The one that got away

Stih ubojica: Talk about our future like we had a clue
Never planned that one day
I'd be losing you
Iako gotovo cijela pjesma govori o prošloj, nesretno završenoj ljubavi, ovaj stih će skoro svakoj djevojci slomljena srca natjerati suze na oči, jer možda baš ovaj stih govori o njima.


2. Ed Sheeran: Give me love

Stih ubojica: And it's been a while but I still feel the same.
Maybe I should let you go.
Djevojke, realno gledajući, pokušale ste sve da spasite vezu ali nije išlo, možda je stvarno vrijeme da ga pustite i nastavite dalje.
http://www.youtube.com/watch?v=FOjdXSrtUxA

3. Beyonce: Best thing I never had
Stih ubojica: Thank God You blew it,
Thank God I dodged the bullet.
Bili ste dugo u vezi, i na kraju se ispostavilo da nije onakav kakvim se prikazivao? Upravo o tome govori ovaj stih. Dame moje, zapravo budite sretne da ste se riješile takvog kretena.
http://www.youtube.com/watch?v=FHp2KgyQUFk

4. One Direction: Little things
Stih ubojica: You never love yourself
Half as much as I love you.
Nakon prekida ste tužne i jadne, i potrebno vam je da vam netko kaže kako ste zapravo lijepe, pametne, dobre i da neke sitnice koje vama zapravo smetaju i nisu tako strašne. Upravo su to napravili dečki iz One Directiona. Zato ako nemate nikoga tko će vam to reći uživo, svakako poslušajte ovu pjesmu.
http://www.youtube.com/watch?v=xGPeNN9S0Fg

5. Olly Murs: Heart on my sleeve
Stih ubojica: 'Cause I can't find a better way,
To spek the words I wanna say to you
You know how I love you
You know how i need you
Ako poslušate cijelu pjesmu, primijetit će te da je u skroz laganom tonu, koji je ubitačan za nas djevojke dok smo ranjive, te odličan glas Ollya, i riječi cijele pjesme su jednostavno ubitačan spoj.
http://www.youtube.com/watch?v=uNUd-LKyms

6. Jessie J: Who you are
Stih ubojica: It's ok not to be ok
Sometimes it's hard, to follow your heart
Tears don't mean you're losing everybody's brusing
Just be true to who you are
U redu je biti depresivna i žalosna nakon prekida, ako ti se plače, plači. Bolje da to izbaciš iz sebe nego da se negativne emocije nakupljaju u tebi i da jednoga dana samo jednostavno eksplodiraš.
http://www.youtube.com/watch?v=j2WWrupMBAE

7. James Morrison: You make it real for me
Stih ubojica: And I'm running to you baby
'Cause you are the only one who save me
That's why I've been missing you lately
Cause you make it real for me
You make it real for me
Mislim da komentar nije potreban. Svatko tko posluša pjesmu, znati će da i dečki pate nakon prekida. Iako to ne žele priznati.
http://www.youtube.com/watch?v=rRxccy-zcJ8

8. Rihanna: We found love
Stih ubojica: You feel hopeless like nothing can save yopu.
And when it's over and it's gone,
you almost wish that u could have
all that bad stuff back and have the good.
Najgore od svega, nakon prekida se stvarno ponekad tako osjećaš, i dala bi sve od sebe da se pomirite, iako ti nije bilo dobro u toj vezi.
http://www.youtube.com/watch?v=tg00YEETFzg

9. Gabrielle Alpin: The power of love
Stih ubojica: Love is the light
Scaring darkness away
I'm so in love with you
Make love your goal.
U nekim trenutcima ljubav stvarno je svjetlo koje tjera tamu. I svatko treba napraviti svoj ljubavni cilj. Stoga se može reći da je ovo ljubavno/poučni stih.
http://www.youtube.com/watch?v=zNpeK7sDLzE

10. Adele: Someone like you
Stih ubojica: nema ga! Cijela pjesma je ubojita.
http://www.youtube.com/watch?v=hLQl3WQQoQ0

To je dakle top 10 pjesama nakon prekida. Nemojte predugo biti tužne, jer je vani hrpetina dečki koji čekaju na Vas, a jedan među njima je sigurno i onaj pravi, stoga ne gubite nadu i nemojte se uvući u duge dane koji se temelje na čokoladnim proizvodima i lošim ljubavnim filmovima. I ne zaboravite. Nakon kiše, dolazi sunce.

By Monica Scholz

Opasnosti života u velegradu

Svaki grad bio on velik ili malen ima svoje opasnosti. Veliki gradovi opasni su po tome što u njima ima puno više ubojstava, pljačka, otmica i slično, dok u manjim gradovima nema toliko opasnosti. Ima ih i u manjim gradovima, ali se ne priča toliko o njima koliko u velikim gradovima. Kada se dogodi nešto tako, npr. ubojstvo ili otmica brže će se to saznati i više će se pričati o tome nego da se to dogodi u nekom manjem gradu.
Kada sam došla u Zagreb na školovanje u rujnu 2010. godine (a inače sam iz malog mjesta Repušnica kraj Kutine) bilo me je strah, zato što nisam znala što me čeka. Bilo mi je nepoznato kako i kuda voze tramvaji, i zapravo nisam baš puno znala o Zagrebu. Sada me više nije strah, naviknula sam se i tješim se što sam još samo jednu godinu ovdje i onda opet odlazim. Više me nije strah velikih gradova zato što sam sa 14 godina došla u jedan takav, ali naravo uvijek treba biti oprezan zato što manijaka i luđaka ima na svakom uglu.
Svake nedjelje kada se vraćam u Zagreb mama mi obavezno naglasi: „Čuvaj se tih zagrebačkih luđaka“, a ja joj na to samo kažem: „Da me netko i ukrade, brzo bi me vratio!“ Svi znate da ni jedan grad nije bezopasan, bez obzira na to bio on velik ili malen, pa se onda čuvajte i slobodno udarite napadača!
Da ne bi ispalo da je Zagreb grad iz filmova strave i užasa u ove tri godine koliko ovdje živim, školujući se za primalju, doživjela sam i bezbroj lijepih stvari. Za početak u Zagrebu ima znatno više mladih momaka nego u mojoj Repušnici. Nadalje ovdje sam naučila klizati, češće hodati u kazališta, a i kina su na svakom koraku. Dok su moji vršnjaci iz manjih sredina osuđeni da svaki imalo zanimljiviji sadržaj idu potražiti u nekom većem gradu.
By Valentina Turkalj