Opasnosti života u velegradu

Svaki grad bio on velik ili malen ima svoje opasnosti. Veliki gradovi opasni su po tome što u njima ima puno više ubojstava, pljačka, otmica i slično, dok u manjim gradovima nema toliko opasnosti. Ima ih i u manjim gradovima, ali se ne priča toliko o njima koliko u velikim gradovima. Kada se dogodi nešto tako, npr. ubojstvo ili otmica brže će se to saznati i više će se pričati o tome nego da se to dogodi u nekom manjem gradu.
Kada sam došla u Zagreb na školovanje u rujnu 2010. godine (a inače sam iz malog mjesta Repušnica kraj Kutine) bilo me je strah, zato što nisam znala što me čeka. Bilo mi je nepoznato kako i kuda voze tramvaji, i zapravo nisam baš puno znala o Zagrebu. Sada me više nije strah, naviknula sam se i tješim se što sam još samo jednu godinu ovdje i onda opet odlazim. Više me nije strah velikih gradova zato što sam sa 14 godina došla u jedan takav, ali naravo uvijek treba biti oprezan zato što manijaka i luđaka ima na svakom uglu.
Svake nedjelje kada se vraćam u Zagreb mama mi obavezno naglasi: „Čuvaj se tih zagrebačkih luđaka“, a ja joj na to samo kažem: „Da me netko i ukrade, brzo bi me vratio!“ Svi znate da ni jedan grad nije bezopasan, bez obzira na to bio on velik ili malen, pa se onda čuvajte i slobodno udarite napadača!
Da ne bi ispalo da je Zagreb grad iz filmova strave i užasa u ove tri godine koliko ovdje živim, školujući se za primalju, doživjela sam i bezbroj lijepih stvari. Za početak u Zagrebu ima znatno više mladih momaka nego u mojoj Repušnici. Nadalje ovdje sam naučila klizati, češće hodati u kazališta, a i kina su na svakom koraku. Dok su moji vršnjaci iz manjih sredina osuđeni da svaki imalo zanimljiviji sadržaj idu potražiti u nekom većem gradu.
By Valentina Turkalj