Veličina nije bitna. Zaista?!

Veličina nije bitna… jer je ljubav slijepa.
Da, da priznajte da ste ovaj tekst počeli čitati jer vas je privukao naslov. SRAM VAS BILO! Nećemo pričati o toj veličini. Htjeli smo vam reći da nije bitna veličina njegovog...khm auta, novčanika ili kuće. A bome ni onoga na što ste pomislili pod naslovom teksta.
Važna je veličina mozga. Ženskog. Za koji anatomija kaže da je manji od muškog. Ali to ga ne sprječava da bude ful učinkovit. Da ne kažemo pametan (oni s većim mozgom mogli bi se uvrijediti). Dakle istraživanja provedena u Los Angelesu i Madridu pokazuju nam da su ženski mozgovi manji i učinkovitiji. To ustvari znači da su u stanju riješiti iste zadatke uz manje utrošene energije. Sve žene koje čitaju ovaj tekst, zasigurno klimaju glavom prisjećajući se brojnih situacija u kojima su one radile tri stvari u jednoj dok je on čitao novine potpuno nesvjestan ičega oko sebe…
Ali srećom, kao što smo rekli u prvoj rečenici, ljubav je slijepa. I za nju nije važna veličina niti mozga niti svega već navedenog, pa ni onoga na što ste prvo pomislili. Možda su za ljubav baš važne te razlike u veličini, visini, boji, mozgovima i osobinama. Inače bi bilo dosadno i bezveze. Izaberite si pravu veličinu. Cipele. Da vas ne žulja.
By Valentina Turkalj & Maja Feil Ostojić

Podgrijana juha

Pomirba s bivšim? Nikako nije bila dobra ideja. Nema slađe stvari od kratkih flertova sa zgodnim komadima, ispijanja kave s frendicama bez da ikome polažeš račune. Mislila sam da je shvatio da ne ovisim o njemu i da ne može utjecati na moje mišljenje, ali u onoj pauzi još je više oglupavio. Taj drugi put je bio kao ponovno gledanje nekog očajnog filma. Pa što si on misli, tko je on, neki „Gospodin Savršeni“?
Razlozi zbog kojih ste prekinuli prvi put vjerojatno će biti isti kao i oni zbog kojih ćete prekinuti drugi put. Oke, možda se neće pojaviti odmah, ali za dva, tri tjedna opet će vas sve početi živcirati. A u međuvremenu ste možda upoznali nekoga zanimljivog, tko razumije da mu ne možete uvijek biti na raspolaganju. A i zašto obnavljati staru vezu i ponavljati glupe greškice, kada je tako zanimljivo ono svakodnevno otkrivanje slatkih stvari o nekome tko je možda baš onaj pravi.
By Tea Modrić

Kuda za Prvi maj?!

Roštilja vam se na friškom zraku uz cvrkut prica i žuborenje potoka ili rijeke? Prosvjeduje vam se za radnička prava napaćenog hrvatskog življa, koračajući s crvenim karanfilom u zapućku s borbenim budnicama na usnicama? Ili vam se Praznik rada slavi totalnim neradom, ljenčarenjem na trosjedu uz nekoliko najpoznatijih filmskih trilogija?
By Barbara Lukić

Prvi maj ili Međunarodni praznik rada je praznik kojim pripadnici i simpatizeri radničkog pokreta obilježavaju sjećanje na svoja dostignuća, odnosno žrtve koje su njihovi pripadnici radničkog pokreta podnijeli kako bi se izborili za veća radna prava. Prvi maj je svoj korijen imao u odluci vodećih američkih sindikata da, inspirirani pobjedom svojih kanadskih drugova, godine 1884. zahtijevaju donošenje zakona kojim bi se ustanovilo maksimalno osam sati rada dnevno. Taj je zakon trebalo donijeti do 1.5. 1886. Kada se to nije dogodilo, došlo je do velikog štrajka u SAD, a u Chicagu i do krvavih Haymarket nereda. Otada se u SAD, a kasnije i u svim zemljama svijeta, Međunarodni praznik rada obilježavao velikim paradama i demonstracijama, koje su najčešće organizirali socijalistički, komunistički, anarhistički i drugi lijevo orijentirani pokreti.
Dakle, sada kada ste nešto i naučili, krenimo razmotriti sva tri scenarija proslave Praznika rada, predložena na početku ovog teksta.

Krmići na žaru uz pjev slavuja
Osim ako niste jedan od onih jadnika koji su nepisanim kozmičkim pravilom uvijek i zauvijek na svakoj roštiljadi zaduženi za pacanje, prženje, posluživanje i pospremanje, onda vam Prvi maj uz krmiće na žaru može biti itekako zabavan i opuštajući. Ako ste dama poput nas iz Škole za primalje te ste na konstantnoj i ničim izazvanoj dijeti toga dana slobodno možete malo otpustiti ručnu i konačno nešto pojesti. U slučaju da dama ipak niste, pjev ptica pjevica samo će vam opustiti jednjak dok nemilo tučete po čevapima, ražnjićima, kobasicama i naravno sada već legendarnim krmićima. Nađe li se u blizini koji zgođušni trubadur s gitaricom u moćnim, ali nježnim ručicama prvomajski piknik mogao bi se pretvoriti u večer za pamćenje. Zbog toga se nemojte udaviti u mladom luku, jer vas nikakav parfem neće spasiti kada trubaduru zasuze oči od vašeg ljubavnog (za)daha.

Plamene zore bude me iz sna…
Imate li roditelje sindikalno (pre)aktivne, ne gine vam prvomajski prosvjed u Maksimiru. Ili nekom drugom revolucionarnom lokalitetu na kojem mali broj sindikalnih čelnika viče bučne parole na još manjem megafone. A velik broj sindikalnih članova cupka nogicama od dosade i čeka tren kada će se konačno početi dijeliti besplatan prvomajski grah. Osim ako vam varivo s fažolom i jeftinim kobasicama nije baš neki fetiš, izbjegavajte ovakve skupove u velikom luku. Ako mama i tata sindikalac baš inzistiraju da nosite transparent s parolom „Proljeće je, a u nama nemir, plaća nam je daleko ko svemir“, vi pribjegnite poznatoj frenterskoj metodi generacija i generacija školaraca prije vas. Jedan sirovi krumpir natašte diže temperaturu na 39 Celzija ko od šale, a vi ste spašeni! Aleluja!!!!


Filmski maraton uz tonu kokica
Ako ste dama, poput dama gore spomenutih, najčešće vam se nikud ne ide i ništa ne jede. Šopingiranje je out jer su silne blagajnice na zasluženom prvomajskom odmoru, pa vi ne znate kako Bogu ukrasti još jedan dan. Srećom, prava dama uvijek se može osloniti na svog kavalira. I kao što su u doba baroka kavaliri damama u nevolji dolazili oboružani mačevima i buketima cvijeća, moderne dame 21. stoljeća od aveti prvomajske dosade može spasiti samo kavalir s hard diskom prepunim ilegalno skinutih filmova. Probajte ga odgovoriti od akcijskih gnjavaža sa Stevenom Seagalom, probajte ne inzistirati na Sumrak kvadrologiji, pa prvomajski filmski maraton može završiti itekako ugodno. Osim ako ste solo, a onda utjehu nađite u društvu Bridget Jones ili bljedolikog i besmrtnog zgodnog Edwarda Cullena.

Kako jeftino i zanimljivo provesti dan u Zagrebu

Kao što svi već vidimo i znamo, došlo nam je proljeće. Napokon je došlo vrijeme kada možemo uživati u suncu i kratkoj odjeći. Konačno smo se riješili debelih zimskih jakni, šalova i rukavica. Svima je ugodno uživati u prirodi na suncu uz cvrkute ptica i uz gledanje u drveće koje je tek procvjetalo nego sjediti u kući, gledati u TV i dosađivati se. Svima je ljepše svoje slobodno vrijeme provoditi na divnom sunčanom danu.
Zagreb je veliki grad u kojem ima puno zanimljivih i jeftinih događaja. Dan možemo jako lijepo provesti kada znamo kuda treba otići. Svake prve srijede u mjesecu možete se besplatno uputiti u MSU (Muzej suvremene umjetnosti) koji se nalazi pored Avenue Malla u Novom Zagrebu. Kada smo već u tom kraju grada, možete se i uputiti na jezero Bundek gdje možete uživati u suncu i u raznim sportovima. Dok uživate u sportu i u druženju također možete uživati i u gledanju komada (muških!) koji se rolaju, voze bicikl, trče ili bolje rečeno koji uživaju u sportu i u svježem zraku. Također možete otići i na jezero Jarun. I tamo uživati uz jezero, a može vam se posrećiti da bude neki besplatan koncert. Srijedom možete otići i u CineStar pogledati neki dobar film za sitnu lovu. Tu je i Zoološki vrt gdje možete razgledati razne vrste životinja. Zatim možete posjetiti Botanički vrt gdje možete vidjeti razne vrste biljaka za koje možda niste ni znali da postoje.
Možete posjetiti i Rujanfest na kojem se možete odlično zabaviti uz pregršt odličnih glazbenih izvođača, plesati, pjevatii. Kao što znate Zagreb, ima puno kazališta koja za vas otvaraju svoja mala vrata da bi se mogli zabaviti. Jednom u godini ima i Noć Biologije, Noć kazališta i Noć muzeja gdje posjetitelji besplatno mogu razgledati i pogledati svakakve zanimljivosti što se tiče života, prirode i povijesti.
By Valentina Turkalj

Pletenice su uvijek in

Da bi bio "pletenica majstor" prije svega moraš imati dvije ruke i obavezno razgibljive prste. Svaki pramen dode izmedu dva prsta i dok prebacujes pramen preko pramena dobiješ nevi stajling i pletenice koje nikada neće izgubiti svoju čar. Evo nekoliko uputa kako da i ti svojoj kosi daš malo maštovitosti i napraviš jednu od najlijepših, a opet razigranih pletenica.

1. Prije svega kosu moraš počešljati jer pletenica na raščupanoj zurki nema nikakvog smisla. Dakle, prije ikakvog rada s kosom češalj u ruke.

2. Kad si uredno počešljana, na redu je odvajanje jednog od pramena, ovisno s koje strane želiš započeti plesti. Ako želiš da pletenice započinje s lijeve strane i pada lagano na desnu, onda češ naravno uzeti pramen s desne strane.

3. Kada si uzela pramen u ruke,bez ikakvog straha odvoji taj pramen na tri dijela. Uvijek pleteš normalno, ali ako želiš da ti pletenica prianja uz glavu, onda na svaki drugi prebačaj moraš uzeti manje od pramena kose koji pada niz glavu. Točnije, prvi prebačaj pa zategni, drugi prebačaj pa zategni i treći prebačaj plus malo manje od pramena kose koji lagano pada niz glavu.

4. Kada si napravila pravilno postupak nekoliko puta ispočetka, ok, više od nekoliko puta, onda si dobila pletenicu koja neće nikada izgubiti smisao, točnije, pletenicu pod nazivom "riblja kost". Uživaj u svojoj frizuri i pokaži je svima.

Savjet: prije nego zaželiš napraviti pletenicu prvi puta, pokušaj na svojo frendici. Posjedni je na stolac i kaži joj kako se mora osjećati kao da je kod frizera, napomeni je da ti mora vjerovati.
Napomena! U slučaju da nisi nježna, a pogotov ne što se kose tiče, preporučujem da umjesto prijateljičine glave nabaviš lutku s kosom, baš kao za frizere. Razlog je vrlo jednostavan, ona neće morati šišati kosu zbog mnogobrojnih zavrzlama na njoj, a još uz to sve ti nećeš hodati s modricama uokolo, a naučit češ savršeno plesti pletenice.

Nakon ovih par malih koraka i prakse, kreni u zarađivanje novaca jer u domu ili školi ovo se uvijek isplati. Dobra investicije, ali uz sniženja!! Ali isto tako nikada nije kasno da i tvoje frendice s dugom kosom zablistaju kao dive zahvaljujući tvojim rukama i savršenim pletenicama. Sretno s uvježbavanjem!
By Ines Tarandek

Znaju li mlade dame što je nogomet?!

Sigurno se pitate zašto baš sam nogomet odabrala za temu? Mnogi se smiju nježnijem spolu zbog odabranog sporta, no da li ste se ikad pitali kako bi bilo da jedna utakmica bude žene protiv muškaraca? Mnogi bi rekli da će muškarci pobijediti, međutim s dovoljno vježbanja, truda i volje žene mogu biti bolje od muškaraca. Nogomet ne samo da pozitivno utječe na zdravlje nego i na figuru. Noge postaju čvršće, postajemo izdržljivije, i naravno zabava je uvijek na prvom mjestu. To je dokazao profesor Peter Krustrup sa Sveučilišta u Copenhagenu. Nogomet je sport gdje se možeš „ispuhati“ na lopti, nema agresije, a najbolji dio je kada čujete svoje navijače potporu koja vas bodri!

MALI NOGOMET U NAŠOJ ŠKOLI
Kod nas u školi cure se nalaze utorkom u 18 h da bi imali treninge. Iako su kratkim veoma su poučni, profesorica iz tjelesne i zdravstvene kulture nam govori gdje griješimo i što bi trebale i kako napraviti. Za vrijeme igre se zabavimo i naučimo puno novih načina i pokreta u napadu ili obrani. Cure međusobno nerade nikakve razlike,nego si pomažu, te stječu nova prijateljstva .

LOŠE STRANE ŽENSKOG NOGOMETA
Već sam spomenula da su žene nježniji spol, a nogomet zna ponekad biti grub. Plavice po nogama su česte, malo je nezgodno loptu primiti na prsa ili kada napucanu loptu primi igračica ili golman. No, žene su snalažljive pa što više izbjegavaju takve stvari. Nogomet je način života u kojem ili gubiš ili pobjeđuješ. Nogomet te nauči da poštuješ protivnika, jednostavno da uživaš u igri. Nogomet je jedina stvar koja te nikada nece napustiti. Zato voli nogomet jer možda jednog dana postaneš profesionalni nogometaš. :))
Nadam se da će što više žena barem probat igrat nogomet, čisto iz zabave i naravno za čvršću formu.
By Nives Kupčarić

Kreativno i uspješno na Domijadi

Proteklog utorka na likovnoj domijadi natjecali su se učenici iz učeničkih domova grada Zagreba. Radove su ocjenjivali učenički te stručni žiri. Učenički žiri čine po jedan predstavnik iz svakog doma. Dolaskom u Hrvatski školski muzej mogli smo vidjeti svakakve radove koji su bili posloženi po kategorijama. Neke od kategorija su rukotvorine, fotografije, skulpture, slikarstvo, instalacije i slično.
Učenice našeg doma Škole za primalje pokazale su svoja umijeća u instalacijama, slikarstvu, rukotvorinama. Barbara Lukić je izradila dva lustera koji su visili na vrhu prostorije. U kategoriji rukotvorine učenice Ivana Mužar, Barbara Lukić, Valentina Turkalj i Nives Kupčarić izradile su takozvani „Kalem moje bake“ ispleten od pamuka.
Prije objave rezulata od strane učeničkog žirija zabavljala nas je jedna učenica iz učeničkog doma Novoga Zagreba s pjesmama „Ave Maria“ i još jednu pjesmu koju je otpjevala uz sviranje na čaši. Onda su slijedili rezultati učeničkog žirija. Naš dom odnio je 3.mjesto u slikarstvu, za crtež Tijane Mijatović. Rezultati od strane stručnog žirija još nisu izašli. Poslije objava rezultata učeničkog žirija mogli smo se zasladiti uz kolače, sokove i svakakve slastice uz koje smo upoznali i druge učenike i na taj način se sprijateljili s njima.
Hrvatski školski muzej je spomenute učeničke radove izlagao do nedjelje, 21. travnja. Pa su svi namjernici i slučajni prolaznici mogli pogledati ove vrlo zanimljive radove, radove vrijednih ruku i kreativnih duša učenika zagrebačkih domova.
By Zvonimira Ivančević

Jacobus apothecarius – od štacuna do industrije

Kao što smo najavili, s projektom E-medice nadamo se mnogobrojnim izletima. Ovo je bio drugi po redu na temu „Antička dostignuća medicine“. Prva razmjena učenica između naše Škole za primalje i Ženske opće gimnazije Družba sestara milosrdnica, a ujedno i naše prvo druženje u ovom projektu održali smo u Varaždinskim toplicama i u gradu Ludbregu.
Pod vodstvom mentorica Irene Marije Vojvodić i Konsantine Božak drugim izletom posjetili smo Muzej grada Zagreba u travnju ove godine. Razlog posjeta Muzeju grada Zagreba bila je izložba autorice Marine Perice Krapljanov „Ja, Jacobus apothecarius – od štacuna do industrije “. Tema te izložbe jednim je dijelom povezana s našom temom projekta. Na sva naša znatiželjna pitanja i poglede odgovorila nam je, a i provela nas po izložbi sama autorica ove izložbe.
Neke od zanimljivosti s izložbe su predmeti, instrumenti, te općenite stvari o ljekarništvu staroga Rima. Kako antički MEDICUS znači liječnik i ljekarnik, tako je bilo i u tom starom vremenu, gdje je jedna osoba imala ulogu dijagnosticirati bolest,pripraviti lijek i liječiti. Ljekarništvo se dosta povezivalo s antičkom mitologijom, pa su bolesni često svojim zaštitnicima smatrali Asklepija, Hygiju, Panaceu.
Jedno od saznanja do kojih smo došli u muzeju je antički način spremanja i pohranjivanja lijeka u bakrene kutijice ili balzamarije i to toliko vješto da se i u današnje doba mogu razabrati sastojci lijekova. Ove, a i mnoge druge zanimljivosti, pronađene su na arheološkim nalazištima u Zagrebu, no i u ostalim krajevima naše zemlje, poput Siska i rijeke Kupe.
Ovo je samo dio onoga što smo vidjeli, dok će najzanimljivije biti u prezentaciji koju ćemo prezentirati na danima E-medice. Kao i na prvom izletu, puno smo korisnih, zanimljivih i sadržajnih informacija dobili, zapamtili i naučili. Vjerujemo da će i ostali izleti s ovim projektom biti još zanimljiviji, pa se nadamo ostvarenju obilaska svih lokacija za koje smo zainteresirani.
By Marina Katušin

Vrijedne novinarke na Bundeku

Proljetno sunce izmamilo je i našu novinarsku skupinu na teren. Bez razmišljanja smo zamijenile učionice i klupe naše Škole za primalje i krenule zajedno na novinarsko-terensku avanturu na jezero Bundek. Nakon obveznog sladoleda i neobaveznog fotkanja, te milih pogleda koje uputismo oznojenim rolerima koji uljepšavaju svaki posjet Bundeku, odlučile smo podijeliti zadatke. Ideje su frcale, brainstorming se dogodio, i uskoro očekujte nove zanimljivije tekstove.
Dobro, priznajemo, nismo se oznojile previše, ali posjet Bundeku bila je izuzetna prilika da napunimo baterije. Kao i da pobliže upoznamo našu novu novinarku Nives Kupčarić, do koje je zasigurno došao glas kako se dobro zabavljamo na novinarskoj. Pa je i ona svoje pero odlučila staviti na raspolaganje...
Vaše proljetne novinarke

Tko zna znanje, a tko pantomimu?

Dugi niz godina pod vodstvom profesorice Danice Zupanc održava se tradicionalan kviz između odgojnih grupa učeničkog doma naše Škole za primalje. Kviz je nešto što više-manje okupi cijeli dom i stvori pravi mali natjecateljski duh u zraku.
Svaku odgojnu grupu predstavljaju po tri učenice. Ove godine prvu odgojnu grupu predstavljale su, naravno, najmlađe natjecateljice, Petra Katarina Valentić, Gabrijela Gorupić i Martina Turk. Drugu nešto malo iskusniju odgojnu grupu predstavljale su Magdalena Kurđipić, Zlata Premar i Ivana Ilijaš. Svoje znanje pokazala je i treća odgojna sa predstavnicama Sanja Babojelić, Martina Šebalj i Marina Katušin. Naše najiskusnije i najstarije predstavnice su maturantice koje su predstavljale četvrtu odgojnu grupu, a to su Sanja Horvatović, Mateja Čićić i Mia Slavić. Osim odgovaranja na općenita pitanja, tu su bile i asocijacije, gdje je bila ključ sreća i spretnost.
Svima najzanimljivije i najzabavnija bila je igra pantomime, gdje je svaka grupa izabrala svoju predstavnicu i pogađala što li to ona glumi. A moglo se vidjeti svega, od zanimanja, sportaša, životinja, pjevača. Ono što se moglo i očekivati s obzirom na iskustvo, to se i dogodilo. Treća i četvrta odgojna su rasturile po tom pitanju i u rekordnom vremenu odradile sve zadatke.
Uz smijeh, zabavu i natjecanje tu su bili keksići, sokići, razni transparenti navijanja, atmosfera je bila savršena. Za sve natjecateljice bili su tu i prigodni darovi koje nam je omogućila voditeljica doma, profesorica Maja Feil Ostojić. Darovi su bili prilagođeni s obzirom na osvojeno mjesto.
Prvo mjesto pripalo je četvrtoj odgojnoj grupi, drugu nagradu odnijela je druga odgojna grupa, treće mjesto pripalo je trećoj odgojnoj grupi, a zadnja utješna nagrada došla je u ruke prvoj odgojnoj grupi.
Za kraj izrecimo velike pohvale stručno obavljenom poslu našeg žirija (Mateja Jurić, Katarina Trupec, Lucija Marčinko i Ema Heger) i voditeljicama koje su bile pomoćni organizatori i sastavljači kviza (Ivana Horvat, Ivana Mužar i Barbara Lukić). Jako smo zadovoljni cjelokupnim dojmom ovogodišnjeg kviza. Ipak, nadamo se usavršavanju organizacije za sljedeću godinu modernijim metodama, jer uvijek može bolje. Sljedećih godina svima želimo sreću, dobru zabavu i naravno zablistajte znanjem i spretnošću!
By Marina Katušin i Barbara Lukić

U svakome od nas čuči Picasso

Zagrebu je ovog proljeća zaista trebao Picasso da unese boju i živost u maglu, kišu i sivilo koji su predugo vladali... I uspjelo mu je!
Potaknuti postavljanjem izložbe slavnog slikara u zagrebačkim Klovićevim dvorima i portretom Dore Maar koja nas gleda s brojnih jumbo plakata, likovna grupa našeg učeničkog doma pod vodstvom profesorice Mine Ruljančić, izradila je pano inspiriran njegovim radovima.
Maštovitom upotrebom snažnih boja i miješanjem tehnika slikanja i kolaža, nastala je prava picassovska slika. Ana, Marta i Valentina tako su kroz kreativan rad na slici naučile ponešto o životu Pabla Picassa, fazama njegovog rada te pokazale da svatko od nas može biti Picasso ako si dozvolimo crtati kao dijete!
I, da, jedva čekamo odlazak na izložbu - voljeli ili ne njegov rad, to je prilika koja se ne propušta!
By Maja Feil Ostojić

Pogled u ogledalo: Zašto stalno tragamo za sparing partnericama?

Već od prvoga razreda primjetili smo da su u našoj školi narušeni odnosi domašica, cura koje tijekom školovanja stanuju u Učeničkom domu Škole za primalje, i domaćih, zagrebačkih cura. Vanjske i domske djevojke se jednostavno ne slažu. Domske su protiv vanjskih i obrnuto.
Netko bi rekao da za to nema valjanoga razloga, i vjerojatno zaista jest tako. Kada smo prije tri godine došle u ovaj dom nadale smo se da ćemo se svi jako dobro slagati i da ćemo se svi jako lijepo družiti, a zapravo to nije bilo tako. U potpunosti smo se prevarile. U stvarnosti se djevojke uopće ne slažu. Slažu se, ali to je samo kad nisu u blizini i kada im nešto treba. Onda su svi super sa svima, a realno se ne mogu podnijeti. Postoji naziv za to - dvoličnost!
Također u razredu postoje neke učenice koje su po strani i sa nevjericom gledaju kako se ostale djevojke vrijeđaju, svađaju i međusobno se omalovažavaju. Nažalost, takvih je vrlo malo. Umjesto da s godinama postajemo sve bolje i zrelije mi se ponašamo sve djetinjastije. Još malo pa ćemo završiti ovu školu i razdvojiti se. Razred i društvo iz škole trebali bi nam ostati u lijepom sjećanju, ali kako vrijeme prolazi izgleda da to neće biti tako.
Što možemo promijeniti? Najbolje da svatko od nas počne od sebe. Ne kaže se badava „Prvo pometi pred svojim dvorištem, a onda gledaj u tuđe!“ U domu nam je prije svega potrebno više tolerancije. Za one kojima ni Google ne pomogne shvatiti značenje te riječi, da pojasnimo: svi zajedno moramo naučiti prihvaćati druge i drugačije. Prihvaćati tuđe mane i razumjeti ih jer smo i sami prepuni mana pred kojima očito zatvaramo oči pa onda u bilo kakvoj razmirici jedino vlastite stavove smatramo ispravnima i poštenima.
Nijedan čovjek nije otok. Ne možemo niti bismo htjeli kroz život se probijati sami samcati. Vjerojatnije je da bismo se u slučaju nasukavanja na pusti otok ubrzo prestali diviti tropskim bijelim plažama i kristalnome moru te počeli svađati s prvom palmom, čije lišće ne bi vijorilo kako bismo mi željeli.
U čovjekovoj je prirodi da voli, ali i da se svađa. Stoga je sasvim normalno da u kući u kojoj živi gotovo stotinjak „kokoški u pubertetu“ svatko ima potrebu za sparing partnerom. Ali cure, ajmo se prestati kljucati i shvatimo da kukuruza na dvorištu ima za sve. Premlade smo da bi nam svakodnevnicu ispunila gorčina, zavist i ljubomora. Jer kako je jednom rekao jedan čudnovati čupavi gospodin sa smiješnim naočalama:
„ALL YOU NEED IS LOVE…“

By Zvonimira Ivančević i Valentina Turkalj

Kako primalje poslati na maturalac? Teško!

Druženje u srednjoškolskim klupama, glupiranje, prepisivanje i tračanje svakako su stvari koje bi nam trebale biti svima ucrtane u lijepo sjećanje za cijeli život. Takvo nešto predivno običaj je postao zaključiti sa razrednim putovanjem popularno zvanim maturalac. U Lijepoj našoj na maturalac se najčešće ide ljeto prije završetka školovanja, a relacije su većinom znameniti europski gradovi poput Praga, Budimpešte, Beča, Madrida, Barcelone, Atene, Pariza, Londona…
Baš poput svake generacije u mojoj školi, i moj razred se odmah pri početku trećeg razreda pokušao dogovarati oko maturalca i to u dogovoru A i B razreda. Nažalost, to je propalo kao i prošle godine. Barem s naše strane. Svakako pohvale B razredu jer su se uz razrednicu ipak uspjele bar djelomično dogovoriti i organizirati maturalac.
Budući smo vrlo tužni što se moj A razred nije uspio dogovorit, i to već drugu generaciju zaredom, postavljaju se pitanja gdje je uzrok i zar je naša škola posebnija od drugih. Naravno da nismo toliko drukčija škola od drugih, ali jednostavno se dosta negativnih okolnosti poklopi i propadne maturalac.
Neki od najčešćih uzroka su neslaganje oko odabira relacije putovanja, prevelike cijene, nedovoljno dobra organizacija, međusobne netrpeljvosti učenica u razredu, neodgovaranje ponuđenih termina… Realno gledano, sami smo si krivi za ovakav rasplet događaja i žao nam je zbog toga. Trebamo znati zapravo koja je prava vrijednost maturalca.
Najbitnije da odemo na putovanje, pa makar i na par dana i makar u našoj zemlji, samo da smo svi zajedno i po posljednji puta se družimo svi zajedno kao razred izvan škole i van obaveza. To je zapravo prava vrijednost maturalca, a ne samo obilazak kulturnih znamenitosti, obilazak stranih zemalja, kako bi se kasnije time mogli pohvaliti. Niti radi šopinga po famoznim gradovima.
Na maturalac se ide jednom u životu i stvarno bi on trebao biti poseban događaj. Zato želim sreću budućim generacija da za razliku od nas uspiju uskladiti želje, potrebe i mogućnosti. Te da im maturalac ostane u najljepšem sjećanju.
By Marina Katušin

Putopis: Antička dostignuća u medicini

Kao i prošle godine, naša Škola za primalje uključena je u projekt E-medice pod vodstvom profesorice Konstantine Božak. U tom projektu nas tri učenice sudjeluju zajedno s dvije učenice škole Ženske opće gimnazije Družbe sestara milosrdnica, koje su pod vodstvom profesorice Irene Marije Vojvodić.
Prošle godine smo također sa tom školom, no i sa Zdravstvenom školom iz Splita, bile uključene u projekt E-medice, na temu Aleja glagoljaša. Saznanja do kojih smo došli raznim radionicama i istraživanjima prezentirale smo u Dugoj uvali.
Ove godine naša tema su Antička dostignuća u medicini, pa smo u sklopu toga obavile i svoj prvi izlet krajem ožujka u cilju istraživanja o toj temi. Naš prvi izlet sastojao se od posjeta Varaždinskim toplicama i grad Ludbrega. Posjet Varaždinskim toplicama bio nam je velika čast i zadovoljstvo jer smo jako puno toga naučile i saznale zahvaljujuću izvrsnom vodiču.
Varaždinske toplice su značajno zdravstveno, obredno, kulturno pa i gospodarsko središte antičke Gornje Panonije. Arheološki lokalitet Aquae Iasae koji se nalazi u gradskom parku Varaždinskih toplica je jedno od najvrijednijih antičkih arheoloških iskopina u Hrvatskoj. Aquae Iasae su sastavljene od termalnih kupališta, svetišta, te trga (foruma).
Naše istraživanje je bilo usmjereno načinima na koje su Rimljani koristili termalnu vodi, blato, te kakve su instrumente rabili u medicinske svrhe. Čak smo u svrhu detoksikacije organizma imali i mi priliku probati piti termalnu vodu. Moram priznati da nije baš ugodnog mirisa jer sadrži veliku koncentraciju sumpora, no okusa je vrlo sličnog obične vode. Zanimljivo je kako je temperatura vode na izvorištu visokih 58 stupnjeva celzijevih, a dnevni kapacitet vode iznosi dva milijuna litara.
U Varaždinskim toplicama smo posjetili i zavičajni muzej gdje smo čuli također jako zanimljive priče iz antičkog doba, vidjeti (a neki i probati) masažu sa termalnim uljem i sitnim pijeskom koju su koristili još stari Rimljani.
Nakon svih zanimljivih saznanja o antičkim dostignićima u medicini posjetili smo grad Ludbreg u kojem smo čuli priču vezanu uz čudesan događaj u kojemu je svećenik služeći misu posumnjao u riječi pretvorbe kruha i vina u pravo tijelo i krv Isusovu. Čuli smo i legendu koja govori o tome da je Ludbreg središte svijeta, pa smo tako imali priliku na trenutak zaustaviti se u središtu svijeta koji se nalazi usred gradskog trga. Oko kojeg se nalaze pločice sa natpisima gradova i njihovom kilometražnom udaljenošću od središta svijeta.
Ovo je bio prvi naš izlet ove godine s tim projektom, a mi se nadamo ne i posljednji. Vjerujemo da ćemo još puno toga zanimljivog naučiti i imati priliku vidjeti po pitanju antičkih dostignuća u medicini, a na kraju taj svoj koristan rad imati priliku prezentirati i pred ostalim učenicima koji rade na projektu E-medice isprezentirati.
By Marina Katušin

Otkad zečevi nose pofarbana jaja?

Poput većine, ma zapravo svih kršćanskih blagdana, tako je i nedavni Uskrs iskomercijaliziran do krajnjih granica. Kršćanski vjernici će na Uskrs bez razmišljanja prihvatiti sliku zeca kako ostavlja jaja u gnijezdo. Međutim, jeste li se ikad zapitali kakve veze zec ima s Uskrsom? Nisam ni ja znala, pa sam malo istraživala po netu te mi je sve postalo jasnije.
U grčkoj antici zec je imao status kultne životinje zbog svoje sposobnosti brzog razmnožavanja, zbog čega je bio sveta životinja boginje ljubavi Afrodite. Većina uskršnjih običaja koje se i danas slavi potječu iz predkršćanskog doba, a to vrijedi za zeca. Uskrs (njemački Ostern), koji je proljetni blagdan, vezan je uz ime proljetne božice Ostare i pokazuje kako je svijet prolazan - sve nastaje i sve nestaje. To je ritam koji potpuno odgovara našem osjećaju za život.
Rasplodna moć zečeva nije fascinirala samo Grke, već su taj simbol plodnosti preuzeli i Rimljani, koji su rado jeli zečje pečenke jer su vjerovali kako se time raspolodna moć prenosi i na muškarce, kako im to jamči da će se u obitelji rađati muška djeca. Vladarima je zato zec bio na tanjuru najmanje tri puta tjedno.
U ranom kršćanstvu zec je došao na loš glas, upravo zbog osobine kojom se u antičko doba proslavio. Papa Zaharije je zbog zečje pohotljivosti zabranio konzumiranje zečjeg mesa, kako se ta osobina ne bi prenijela na ljude. No, zec je preživio tu Papinu odredbu, a to što nije uspjelo iskorijeniti, krščanstvo je jednostavno preuzelo u svoje običaje.
Zec se službeno u spisima o kršćanskim običajima spominje tek od 1690. godine. Preuzet je zbog svoje plodnosti jer se na početku Biblije nalazi poruka: "Plodite se i množite se". Katolička je crkva rano shvatila da se katoličanstvo i plodnost međusobno ne isključuju, stoga je prihvatila da ljudima tako dragi rituali vezani uz zeca postanu sastavni dio crkvenog slavlja.
I tako je zec počeo nositi uskršnja jaja...
By Zvonimira Ivančević

Vjesnici proljeća pod snijegom?!

Svako godišnje doba ima svoje karakteristike i najidealnije bi bilo da je sve baš točno po toj teoriji. Iz prakse znamo da se često neko godišnje doba produži ili skrati. Kao što svi vidimo, a i čujemo, ova zimska idila će se nešto dulje zadržati u našim krajevima.
I što sad? Da se ponašamo kao da je to normalno?! E, pa nije. Mnogi kažu da smo mi ljudi sami krivi što je do tih klimatskih promjena uopće došlo jer ne razmišljamo kojim će posljedicama naše sebično ponašanje uslijediti. Neprimjereno odlaganje otpada, ispuštanje plinova iz tvornica nepropisno u zrak ili štetnih tvari u vodu tek su neki od uzroka. Zagađeni kisik, zagađena pitka voda, uništene zelene površine i mnogi drugi faktori kao posljedica prije navedenih uzroka s vremenom dovode do ovakvih neuobičajenih klimatskih promjena.
A ta silna kiša, pa snijeg, oblačno i tmurno vrijeme čini nas sve skupa pospanima, nezainteresiranima, bezvoljnima i ono najdugoročnije - depresivnima. Već nam je svima dosta tog neprimjerenog stanja za ovo predivno godišnje doba u kojemu se priroda, a tako i mi sa njom, trebamo probuditi i baciti nakon dugo vremena u akciju.
Nije problem samo u našem depresivnom stanju i usporenom metabolizmu. Primarne djelatnosti su do daljnjega obustavljene zbog blata i vode na njivama, promet je usporen i radi vremenskih uvjeta često otežan. Dosta nam je kaputa, čizmica, pulovera i kišobrana. Želimo iz svojih ormara izvaditi sandale, lepršave haljinice, proljetne jakne i košuljice.
Već svi izbjegavamo pogledati vremensku prognozu, ne želimo vjerovati meteorolozima. Nemamo puno izbora - ili se pomiriti sa činjenicom da ćemo do sredine proljeća moći očekivati kišu tj. snijeg ili ostati optimistični i ko zna možda nam se proljeće ipak vrati.
By Marina Katušin

Čini li odjeća čovjeka ilitiga svaki mood nosi svoj look

Bila tužna ili sretna, ljuta ili nervozna, za svako raspoloženje imam vlastitu modnu kombinaciju popraćenu različitim bojama.

Ako mi dan započinje smijehom, tada na meni prevladavaju vesele boje. U tom trenutku na top listi su široke i lepršave majce, uske hlače svijetle boje i naravno neke cool tenisice. U tom trenutku u obzir dolazi i neki otkačeni friz i make up koji je poprilično istaknut. S obzirom da nisam ljubiteljica nakita i „đinđa“ to znači da takvih stvarčica nema na mom popisu ni u planu.

Dan koji počinje tmurno i mene samu čini takvom, popračen je kombinacijom koja tad nema ni reda ni raspored. Tada ne biram neke posebne kombinacije već jednostavno „upadam“ u odjeću koja mi se nađe na putu. Za čudo, s takvim raspoloženjem uvijek završim u tamnim i beznačajnim bojama. Tada u planu nije ni make up ni fizički izgled. Bitno mi je samo da sam sama i da samu sebe preispitujem. Vrištim, sve oko sebe doživljavam kao jednim velikim užasom, a ja sama kao da imam rogove. Na listi je odjeća koja najbolje pristaje uz osobu koja „puca“ po šavovima. Dakle, riječ je o veoma ljutoj osobi koja taj dan izgleda baš kao da je imala posla s malim vragecima. Na planu je odjeća koja izgleda pomalo vulgarno, tajce s ponekom rupom ili hlače koje imaju razdere od početka do kraja. U tom slučaju izgledam pomalo opasno jer doslovno „skačem“ na svaku osobu i bilo bi najbolje da me taj dan nitko ne dira. Riječ je jako lošem make up-u i općenito „opasnom“ fizičkom izgledu.


Kada mi jutro počinje pogledom na bilo kakvu sportsku spravu, tada sam sigurna da je pravo vrijeme za sportski look. Na tapeti su trenirkice kombinirane uskim majcama i širokim naramenicama. Kosa je, naravno, u repu bio on „razigran“ ili veoma ozbiljno povezan bez i jednog čuperka. Na nogicama se tad nalaze strkice, a u džepu obavezno neki privjesak sportskog tipa koji lagano viri iz džepa, a zadržavaju ga ključevi na kojima se nalazi. Ti dani su mi svakako najdraži.


Zaljubljenost je najdraža riječ koju volim čuti bilo ujutro ili uvečer. Mislim da o kombinacijama koje tada dolaze u obzir ne moram ni pričati jer svi mi znamo kako izgleda „zaljubljenko“. Kombinacija ovisi o rozoj boji i šminkerskom looku. Tada je najbitnije izgledati lijepo i biti in u svakom pogledu. Za pravo čudo, tada u obzir dolaze i neke full-cool naušnice, naravno, ne jako uočljive. Make up je u lakšim dozama, ali opet lagano naglašen i tada se fokusiram prvenstveno na oči jer kako kažu „oči su ogledalo duše“. A tada je i duša „poprimila“ boju zaljubljenosti, bila ona roza ili crvena, žuta ili zelena, što ovisi o pojedincu. U ruci se obavezno nalazi neka trendy torba u kojoj se mogu naći kojekakve stvarčice potrebne u svakom slučaju. Parfem, žvake, dezodorans i labelo. Bez toga nikada ne izlazim u ovom „svijetu rozila“ jer nikada ne znam kad ću vidjeti upravo onu osobu o kojoj sanjam. U svakom slučaju u meni tada prevladava mala šminkerica velikog srca.


By Ines Tarandek

Kad se male ruke slože...

Kada ne učimo ili nismo na praksi negdje moramo potrošiti svoje dragocjeno vrijeme, a za to na sreću imamo kreativne radionice u našem učeničkom domu. Jedna od njih je Uradi sam, koju vodi odgajateljica Saša Lautenbach, kada svatko od nas može pokazati svoje sposobnosti i umjetničke pretenzije. Radionica se održava jednom tjedno i vjerujem da svi jedva čekaju pokazati svoju bujnu maštu.
Ponekad pomislimo da ne posjedujemo nikakvu vrlinu ni talent, ali kada dođemo na radionicu Uradi sam ili likovnu grupu shvatimo da zapravo ništa nije nemoguće i da svatko u sebi nosi skriveni talent. Imamo priliku oslikavati na platnu ili svili što je vrlo zanimljivo, no ne smijemo zaboraviti ni pletenje vune ili izrađivanje nakita koje je također zanimljivo na svoj način, zbog prepunih kutijica šarenih perlica koje svatko slaže po svom ukusu. Izrađeni nakit nikada ne završi nezapaženo što možemo vidjeti na djevojkama koje se njime krase. Uradi sam nije jedina radionica, ali mislim da je jedna od najboljih upravo zbog toga što iz nas izvlači kreativnost, dosjetljivost i potiče nas da razmišljamo kao umjetnici. Barem ta dva sata tjedno.
By Martina Brkanac

Za nezbrinutu djecu skupljeno 28 tisuća kuna

Povodom Dana svoje škole, učenici zagrebačke Gimnazije Tituša Brezovačkog organizirali su humanitarni koncert u kino dvorani Studentskoga centra. Skupljao se novac za Kuću svetog Josipa za nezbrinutu djecu u Leskovcu. U tom plemenitom cilju sudjelovali smo i mi, uz mnogo drugih učenika, roditelja, profesora i djelatnika škole, kupivši karte za taj koncert pod nazivom „LUKA NA GORNJEM GRADU“. Osim što je prikupljeno 28 tisuća kuna, učenici Gimnazije Tituša Brezovačkog pokazali su nam kako se snalaze u umjetničkim vodama poput plesa, pjevanja i glume. Uz malo zavidnih pogleda, smijeha i tuge završio je još jedan naš zajednički izlazak te je učinjeno još jedno plemenito djelo u kojem smo i mi imali svoje prstiće.
By Margareta Petković