Otkad zečevi nose pofarbana jaja?

Poput većine, ma zapravo svih kršćanskih blagdana, tako je i nedavni Uskrs iskomercijaliziran do krajnjih granica. Kršćanski vjernici će na Uskrs bez razmišljanja prihvatiti sliku zeca kako ostavlja jaja u gnijezdo. Međutim, jeste li se ikad zapitali kakve veze zec ima s Uskrsom? Nisam ni ja znala, pa sam malo istraživala po netu te mi je sve postalo jasnije.
U grčkoj antici zec je imao status kultne životinje zbog svoje sposobnosti brzog razmnožavanja, zbog čega je bio sveta životinja boginje ljubavi Afrodite. Većina uskršnjih običaja koje se i danas slavi potječu iz predkršćanskog doba, a to vrijedi za zeca. Uskrs (njemački Ostern), koji je proljetni blagdan, vezan je uz ime proljetne božice Ostare i pokazuje kako je svijet prolazan - sve nastaje i sve nestaje. To je ritam koji potpuno odgovara našem osjećaju za život.
Rasplodna moć zečeva nije fascinirala samo Grke, već su taj simbol plodnosti preuzeli i Rimljani, koji su rado jeli zečje pečenke jer su vjerovali kako se time raspolodna moć prenosi i na muškarce, kako im to jamči da će se u obitelji rađati muška djeca. Vladarima je zato zec bio na tanjuru najmanje tri puta tjedno.
U ranom kršćanstvu zec je došao na loš glas, upravo zbog osobine kojom se u antičko doba proslavio. Papa Zaharije je zbog zečje pohotljivosti zabranio konzumiranje zečjeg mesa, kako se ta osobina ne bi prenijela na ljude. No, zec je preživio tu Papinu odredbu, a to što nije uspjelo iskorijeniti, krščanstvo je jednostavno preuzelo u svoje običaje.
Zec se službeno u spisima o kršćanskim običajima spominje tek od 1690. godine. Preuzet je zbog svoje plodnosti jer se na početku Biblije nalazi poruka: "Plodite se i množite se". Katolička je crkva rano shvatila da se katoličanstvo i plodnost međusobno ne isključuju, stoga je prihvatila da ljudima tako dragi rituali vezani uz zeca postanu sastavni dio crkvenog slavlja.
I tako je zec počeo nositi uskršnja jaja...
By Zvonimira Ivančević