Svako godišnje doba ima svoje karakteristike i najidealnije bi bilo da je sve baš točno po toj teoriji. Iz prakse znamo da se često neko godišnje doba produži ili skrati. Kao što svi vidimo, a i čujemo, ova zimska idila će se nešto dulje zadržati u našim krajevima.
I što sad? Da se ponašamo kao da je to normalno?! E, pa nije. Mnogi kažu da smo mi ljudi sami krivi što je do tih klimatskih promjena uopće došlo jer ne razmišljamo kojim će posljedicama naše sebično ponašanje uslijediti. Neprimjereno odlaganje otpada, ispuštanje plinova iz tvornica nepropisno u zrak ili štetnih tvari u vodu tek su neki od uzroka. Zagađeni kisik, zagađena pitka voda, uništene zelene površine i mnogi drugi faktori kao posljedica prije navedenih uzroka s vremenom dovode do ovakvih neuobičajenih klimatskih promjena.
A ta silna kiša, pa snijeg, oblačno i tmurno vrijeme čini nas sve skupa pospanima, nezainteresiranima, bezvoljnima i ono najdugoročnije - depresivnima. Već nam je svima dosta tog neprimjerenog stanja za ovo predivno godišnje doba u kojemu se priroda, a tako i mi sa njom, trebamo probuditi i baciti nakon dugo vremena u akciju.
Nije problem samo u našem depresivnom stanju i usporenom metabolizmu. Primarne djelatnosti su do daljnjega obustavljene zbog blata i vode na njivama, promet je usporen i radi vremenskih uvjeta često otežan. Dosta nam je kaputa, čizmica, pulovera i kišobrana. Želimo iz svojih ormara izvaditi sandale, lepršave haljinice, proljetne jakne i košuljice.
Već svi izbjegavamo pogledati vremensku prognozu, ne želimo vjerovati meteorolozima. Nemamo puno izbora - ili se pomiriti sa činjenicom da ćemo do sredine proljeća moći očekivati kišu tj. snijeg ili ostati optimistični i ko zna možda nam se proljeće ipak vrati.
By Marina Katušin