Zašto volim životinje?

Mala i slatka njuškica, velike, tople, smeđe oči, široke bijele šape i uši mekane kao kod plišanog medvjedića… pa tko ne bi pao na to?
Koliko god napravili neke stvari od kojih nam se diže kosa na glavi i tlak nam skoči na 200, poput svakodnevnog kupanja u gnojnici ili raznošenja novih tenisica po susjedstvu, nemoguće ih je mrziti, nemoguće je odoljeti tom slatkom i nevinom pogledu. Kada te zle ljudske riječi povrijede i dosta ti je sarkastičnih ljudskih pogleda te grubih i lažnih dodira, potreban ti je pogled koji ništa ne traži za uzvrat. Neki vragolasti pogled, oči koje govore bez tona i najnježniji dodir sa oštrim kandžama koje ni ne osjetiš. Kada ti se plače i nije ti do ničega umjesto da se zatvoriš u sobu uz tužne pjesme i more suza, napravi đir s psom po kvartu, vjeruj mi bit će ti jako zahvalan, a i tebe će oraspoložiti nekom svojom nepodopštinom ili će te toliko izmoriti da ti plakanje neće biti ni na kraj pameti.
By Margareta Petković