Kako se zove muška babica…?

By Martina Brkanac i Ines Tarandek

Vjerovali ili ne, u našoj ženskoj školi postoje i tri osobe muškog roda. Oni su baš kao i mi cure poželjeli biti primalje, rekli bismo babice, ali je oko realizacije njihove želje bilo mnogo procedura. Osim što se moralo čekati odobrenje Ministarstva zdravstva kako bi dečki mogli upisati ono što žele, od njih samih saznajemo da se trebao mijenjati i naziv smjera odnosno zanimanja kojeg upisuju.
Zanimanje se vodilo pod nazivom primalje asistentice, ali zahvaljujući dečkima, sada se naše zanimanje naziva primaljski asistent/ica. O tome kako bi se trebala zvati muška babica pitalo se ponajprije Filozofski fakultet, nakon dobitka prijedloga, to se slalo u Narodne novine i na kraju krajeva trebalo je taj naziv, odnosno novi termin uvesti u evidenciju Matice hrvatske. Cijela procedura trajala je ukupno godinu dana.
Momci su se jako dobro uklopili u cijeli sustav. Marko, Roman i Bruno ne žale se na to što su okruženi samim curama. Marko kaže kako to nije ništa posebno te da je škola ista kao i sve druge bez obzira što ovo zanimanje privlači samo cure. Roman kaže da cure ponekad znaju biti naporne, a naš najmanje pričljivi sugovornik Bruno na sve je rekao samo kako mu je - dobro!