Kako sam propustila koncert Slavonia banda...

By Marina Katušin

Poput mnogih mojih vršnjakinja, i ja imam teen napade favoriziranja određene glazbe, samo što ja svoju šizu pronalazim najčešće u tamburicama. Volim zvuk tamburice, riječi pjesama, no jedan od razloga je i taj što to slušam od malena u svom rodnom kraju, Baranji.
Danas postoji širok spektar tamburaških sastava, no za mene je ipak na prvom mjestu Slavonia band. Osim klasične tradicionalne glazbe u svoj su miks ubacili bubnjeve, pa su tu «monotoniju» razbili s nečim modernim. Svaka je pjesma posebna na svoj način te se u svakoj od njih uspijem pronaći. Svakim me hitom pozitivno iznenade, nikad ne razočaraju. Čudno je zamisliti da je jedna djevojka od 18 godina njihov fan, ali ja to stvarno jesam. Znam za njih od kad su osnovali svoj band, znam sve melodije i riječi svih njihovih pjesama. U Hrvatskoj su sve popularniji, baš zbog te njihove posebnosti i neobičnosti. Naravno, dosta ljudi ima kritike na to njihovo ubacivanje bubnjeva u tamburice, no za mene je to dobitna kombinacija. Imaju tjedno jedan do dva koncerta, ti koncerti su diljem Lijepe naše. Nastupaju na svim poznatim festivalima, raznim događanjima, ali i privatnim gažama.
Iskreno, nemam prilike pratiti ih na svim koncertima, no mogu se pohvaliti sa stvarno velikim brojem koncerata iza sebe. Svaku priliku kad sam u blizini mjesta gdje nastupaju ja ne propuštam. Bar je to tako bilo do prije mjesec dana. Prije otprilike dva tjedna bili su mi tako blizu, a tako daleko... Da se razumijemo, ne zato što nisam htjela ići ili da mi se nije dalo, već su okolnosti bile malo drukčije.
Bila je nedjelja, oni su nastupali u glavnom šatoru na Rujanfestu. Na taj koncert trebala sam s mojom jako dobrom prijateljicom Ivom. Iako ona nije njihov obožavatelj kao ja, htjela je ići zbog mene. Plan je bio da taj dan nakon koncerta prespavam kod nje, jer u domu imamo izlazak taman do početka koncerta (prestrašno, zar ne?!) pa to nije bilo izvedivo. Ali, sudbina je htjela drugačije...
Iva mi se prehladila, mislili smo da će joj se zdravlje poboljšati do koncerta, no poboljšanja nije bilo.
Dan prije koncerta bila sam u svatovima pa mi je dan nakon tog lumpovanja započeo tek oko 15 sati. Trebala sam cijeli dan provesti u krevetu. Od mene su bili udaljeni sat vremena, a ja u pidžami provodim večer uz plakanje, bediranje i kukanje u domu. Ivi je bilo žao, no ja sam njoj zahvalna što je uopće imala volju ići, nije ona kriva što se tako razvila situacija.
I dok sam ja tako bila u depresiji pokazalo se tko mi je još prava prijateljica... Nives je pogodila pravu terapiju: slušanje hitova Slavonia benda, bar u sobi! Uz njenu pomoć, urazumila sam se i shvatila da mi zdravlje prijateljice Ive mora bit na prvom mjestu, te da ne smijem misliti samo na sebe, ionako sam već puno puta bila na njihovim koncertima, a znajući sebe, bit će ih dosta i u budućnosti. Ovo je samo bilo jedno iskustvo iz kojeg sam naučila da treba cijeniti prave prijatelje i ne biti sebičan jer ih možemo izgubiti.I da se drugi puta dogovaram s barem dvije frendice za odlazak na koncert ;-)