30
ponedjeljak
ožujak
2015
Crna žuč i dječja milina
Čudno mi je bilo da me je pozvao kod sebe doma, da mu upoznam ženu, da joj prenesem svoja poljodjelska iskustva sa sela. Njegova žena je iz grada, iz obitelji koja nije nikada čeprkala po zemlji. Oni su za to imali kumice.
Ulazimo u središnju prostoriju povećeg stana. S lijeve strane je neka počivaljka ili kako bi se kod nas kazalo – otoman, ona sjedi s podignutim nogama na otomanu, rukama ih obgrila oko koljena. Pri dnu otomana sjedi njezina prijeteljica.
Ne obraća pažnju na nas. Gradski ljudi se ne drže konvencija koje mi sa sela poštujemo.
Kod nas domaćica nikada tako ne bi sjedila, a ne daj Bože da bi tako dočekivala goste. Svaka bi se skočila i rukovala, s vrata goste nutkala. Gradske žene su komotnije.
Ivan i ja tiho se krećemo po stanu. Rukom mi pokazuje smjer soba. Iz središnje sobe ulazi se u dvije bočne. Jedna je bračna, kako se nekad govorilo, a do nje dječja, soba njihovih sinova, sada već momaka.
S naše desne strane je još jedna soba, a onda nus prostorije kuhinja, kupaona.
Velik stan. Osjećam se kao da sam u tuđu obiteljsku dušu ušla, dom moga nekadašnjeg dugogodišnjeg ljubavnika.
Sada kada smo samo prijatelji ja i dalje istu bliskost osjećam, naše duše povezuje srodnost sela koju nije uništio ambis mraka i gorka čaša zla koju smo popili. Najgoru moju seljačku ćud je oćutio, a ja njegovu seosku poniznost. Satrat sam ga htjela, a on pokorno umrijet pod mojom čizmom.
Al sada smo samo dobri prijatelji.
Pogledam njegovu ženu. Pa zgodna je, crnka, ljepuškastih crta lica. Kad govori jednom rukom prekriva usta. S prijateljicom se nešto smije, ruka se omakla u gestikulaciji i ja shvatim zašto ih prekriva.
A onda iza mojih leđa otvaraju se vrata. Mala djevojčica od oko tri godine, u dugoj noćnoj seljačkoj košulji tiho prilazi središtu sobe. U čudu pratim dijete, još više kada se Ivanu obraća sa tata.
Sjedam na stolicu da se ne srušim, a mala se zaputi ravno meni. Slobodno mi prilazi kao da smo bliske ne znam koliko. Obglim joj ramena. Kao pahulja je nježna. Tjelešca male djece kao da nemaju mišiće nego neki meki napuhani jastučić od svilene pjene. Beskrajnu dragost izmamilo je nevino dijete.
A onda se javi jauk prevare, onako kako bi jauk zacvilio u svake žene kada bi otkrila da joj muž vanbračno dijete ima.
Ovo nevino djetešce je kazna za moju vanbračnu aferu. Obje smo corpus delicti izdaje.
Jauk nenadno utihnu i ja uskoro već ništa ne osjećam. Ni ljutnje, ni bijesa, ni poriva za moraliziranjem.
Ništa, osim dragosti pred malom spužvastom barbikom. Ne dam da ju Ivan digne u naručje i uživa. Držim je za ručice između stisnutih koljena i zapitkujem koju barbiku još nema, koju želi, za čim joj srce žudi, donijet ću joj, dat ću joj sve samo da ju podrgam i izmamim taj pladanj nevine dječje miline.
Kad razmislim, od njezina oca bolje nisam ni očekivala.
komentiraj (12) * ispiši * #
05
četvrtak
ožujak
2015
Jagoda
Začudo, prošli vikend mi je šefica odobrila službeni automobil da privatno odem u mjesto moga djetinjstva, na mladu misu bratića.
Kad sam pogledala na koji automobil upire prstom, skoro sam prasnula u smijeh. Ne kužim se u aute previše, al taj je ličio na nekadašnju ladu karavan, velik retro auto, najstariji u garaži. Vjerojatno je sračunala da bi za njim najmanje plakala ako se skrši, jer baš i ne slovim kao neki vozač.
Svejedno, kada sam sjela u njega, otvorila prozor i jurnula iz podzemne, osjećala sam se kao Natalie Wood, kroz otvoren prozor vijori crvena kosa, a karavana klizi.
Najprije sam krenula prema Folki pokupiti sestru. Ona pred zgradom puši zamotanu cigaru uz gomilu stvari. Kao i uvijek, uvjerava me da je prilika da tu gomilu prevezemo, da će joj trebati kada ovo ljeto na duže dođe u našu staru kuću. Bicikl da brže može do pijace, staro rasklimano sušilo za rublje, na kojem klatari jedna noga, poklonit će komšinici Zori. Staru torbu na kotačiće, trebat će za veće kupnje, ako se dese. Bezbroj vrećica, zavežljala, prepunih i prijeko potrebnih drangulija, na kraju prepirke, jedva smo ugurale u staru ladu karavan.
Obitelj nas dočekala kako je uvijek kada se dođe rijetko i nakratko. Srca zrače kao vrele grijalice. Primičem se mojim sestrićnama u gradskom podrumu, u koji smo nahrupili nakon mise. Starije tetke i strine, komšinice sjaje od sreće. One jedine istinski slave povod sastanka.
Osjećam kako sa svima prisutnima neku relaciju, neku vezu, nevidljiv neki povodac, lajnu imam, kad cimnem nevidljivu uzicu, okrene se osoba koju sam poželjela, suzbija neko preće htijenje, zaokupljenost, ćud, i tu sekundu posvetiti se meni. Osjećam se prihvaćeno. Osjećam kako nevidljivim uzicama rasutim po zraku, mogu doprijeti do bilo koga u krugu.
U ćošku je moja strina Ivka. Ona hoda po svijetu s najviše razasutih uzica. Ko cimne, nesebično mu se okreće, daje i sluša. Do nje su njezine kćeri, pet ih ima, unatoč dobroti i ushićenosti trenutka, ja dobro znam koja zaguljenu narav ima, koja je poškrta, koja živi u oblacima.
Najstarija je Jagoda. Sto godina ju nisam vidjela.
Ona jedina, otkad za nju znam, svoje uzice čuva kod kotrolom. Ona hoda i cima sve druge kad joj trebaju. Kad ne trebaju, Bože moj! Velika je vjernica, cijelo vrijeme mise držala je uperen pogled na mladomisnika, kao da mu je svetu aureolu sreće željela usisati.
Sada hoda visoko uzdignute glave po restoranu. Prilazi i druži se s onima s kojima hoće. Ostale ignorira.
Pogledam na nju, guram se da ću do nje, al ne primjećuje me. S njom sam u mladosti godinama tulumarila, kada sam baš tu ispred gradskoga podruma, na korzu, kao provincijska zvijezda slovila, tada je Jagoda moja slijepa pratilja bila.
U ćošak je odvukla neke stare prijateljice i s njima nešto dogovara. Ubrzo se dižu i bez riječi izlaze iz podruma.
Ne mogu vjerovati! Pa ona odlazi prije svečane večere, prije molitve mladomisnika. Pa tu smo svi, čekamo. U nevjerici se okrećem drugoj sestrićni, predobroj naivki, koja kao i ja bespomoćno sliježe ramenima.
Ipak olakšanje! Vrate se otvaraju i Jagoda se vraća. Al ravno mladomisniku ide, želi da se cijela obitelj sa njim fotografira, poredava nas kao djecu u kadar, netko škljoca.
Nakon toga opet izlazi. Zbunjeno se okrećem njezinim sestrama, u čudu se gledamo.
Nikom ništa nije jasno.
A onda naglo, instinktivno se dignem i poletim na ulicu, iz sve snage preko korza viknem: Jagodaaaa!
Kasno. Njezina limuzina već je daleko otklizila.
komentiraj (20) * ispiši * #
magle dolaze, 05.03.2015.
12:30
Sredstvo opravdava cilj opravdava sredstvo.
Stav. Plan. Moć.
Jednom riječju - Jagoda :-))
mecabg, 05.03.2015. 13:08 Poželila sam biti Jagoda :))
Dinaja, 05.03.2015. 13:26 hvala ti na tragu u tvoj svijet... Jagoda kao @mecabg poželjeh biti ona... sjetih se i Maline... pišeš divno... Ingeborg Bachmann bi ti darovala nagradu... sigurna sam... uživah u tvom štivu... i još jednom hvala na tragu u ovu ljepotu izričaja... :)
Annaboni, 05.03.2015. 13:41 Ne svidja mi se ta tvoja sestrična. Uobražena i samouvjerena , daleko od svih
Zena gaza, 05.03.2015.
14:50
@Dinajina sjecanja - hvala ti puno na divnim riječima. Nije navlakuša, ali malo imam samoupozdanja što se pisanja tiče, makar, naravno, jako volim pisati.
Uspjela sam postići da se ne opterećujem rezultatom, uživam dok priča nastaje. Čitamo se, pozdrav...:)
Zena gaza, 05.03.2015.
14:52
@Magle - da, lijepo si sažeo u par riječi, to je Jagoda ...:))
@mecabg - svi to ponekad poželimo ::))
@Annaboni - nisi jedina kojoj se ne sviđa...)
lion queen, 05.03.2015. 19:18 ja sam nekada htjela biti višnja iz istog razloga :):) danas mislim da bi višnja možda htjela biti lq :)
malo ti malo ja, 05.03.2015.
21:11
Ništa novo, ništa čudno, na svim tim obiteljskim okupljanjima,
uhvatim se kako ispružene ruke hvatam one što odmagliše
bez potrebe da meni ili nekim nevažnim obiteljskim elementima
upute bar pozdrav. Ostanem otvorenih usta, očiju, ušiju i vratim
se u bazu s utjehom samoj sebi, ma od...i:))
j., 06.03.2015. 09:35 "svijet je pun ljudi koji znaj šta treba da rade" :)
shadow-of-soul, 06.03.2015.
11:18
kod nas su obiteljska okupljanja uvijek bila sa 3 osobe: tata, mama i ja...
nastavi pisati, onako spontano, iz srca i kako ti misli dolaze...
hvala na lijepom komentaru kod mene :) (tko god mi ostavi komentar, uvijek odgovorim na blogu osobe, koja mi komentira....takav mi je običaj već dugo, ne volim chateraj ispod bloga, no izuzetne situacije prekrše to pravilo) :)
Moja Moda, 06.03.2015. 12:05 Slična ovom okupljanju su bila i okupljanja kod moga svekra. Imali smo i mi svoju " Jagodu " :)
jelen, 06.03.2015.
14:02
Uredništvo se osramotilo stavivši uz članak na naslovnici sliku Lade Nive koja nema veze s ovim postom.
Što se tiče karavana spomenutog u tekstu, veliš da je "ličio na nekadašnju ladu karavan, velik retro auto", ako odbacimo kao najluđu nemogućnost da se zaista radilo o Ladi, da li je moguće da je to možda bio neki stari Volvo karavan?
Eto sad ću izreklamirati nečiji oglas na njuškalu, ali ne nalazim bolje slike da li je to ovako izgledalo:
http://www.njuskalo.hr/auti/volvo-850-karavan-estate-plin-oglas- 9541129
Zena gaza, 06.03.2015. 14:53 jelenko jelen - hvala ti na komentaru, ma ja sam opisala prvi dojam koji sam imala o autu, kad sam ga vidjela, nebitno je koji je, poanta je da sam vozila najstariji, jer mi novi šefica ne bi dala, nisam neki vozač
jelen, 06.03.2015. 15:48 da... naravno, razumijem da je poanta čitave priče nešto drugo. Mene je jednostavno obuzelo taj segment gdje se spominje ladoliki karavan jer to je nešto jako mistično, a ladu nivu kakvu su stavili na nalovnici imam i ja, tj. imao sam dok nisam rasprodao po dijelovima :-))
luki 2, 06.03.2015. 16:24 Drago mi je; Matoš i Proust su mi nadraži od Milane....Pozdrav, L+B+G
Razmišljanja jedne žene, 06.03.2015.
18:36
Ima nas svakakvi pod kapom nebeskom.
Ako zanemarimo pojedince koji uvijek strše, druženja su lijepa. Naravno, one koji strše zanemarimo.
Pozdrav
Dinaja, 06.03.2015. 19:22 hvala ti što si došla u moj trenutak, što si ostavila trag ka tvom svemiru... uživam čitajući tvoje štivo... sretna sam što si ti u mom prepoznala traganje za izričajem bez patetike i plitkosti... da, teško je opisati nostalgiju i sjetu... one imaju tisuću lica... mjenjaju se iz trena u tren... uranjanje u tkivo emocija... da to činim već destljećima... i osjećam mjenja se njihova energija, nameće mi novu geometriju izričaja... a ritam?... pokušavam one zaboravljene otkucaje srca pretočiti u riječi... moj komentar tvojoj "Jagodi"... da postoji jedna divna pjesnikinja, Ingeborg Bachmann... njena pozija i njeno štivo je oplemenilo vrijeme moga traganja za izvorištem ljepote... a takvih umrlih, neumrlih žena ima u povijesti poezije... Nely Sachs, Slvia Plath... naša Vesna Parun... snažni izričaji bez patetike i sebeljublja... pisale su srcem... i ucrtale tragove ženske poezije... divno je što su bile i što još uvijek hrane našu znatiželju... svaki puta kada uronim u njihovu poeziju događa se novo osjećanje osjećaja... novi doživljaj stare ljepote... ma hvala ti draga što smo se susrele u ovome ovdje i ovome sada... :)
double-trouble, 06.03.2015. 22:45 koga nema, bez njega se može...
Riba Luca, 07.03.2015. 01:29 Svi mi imamo poneku Jagodu :)
Mela, 07.03.2015. 15:36 Glavno je da je tebe tvoja limuzina odvela na obiteljsko druženje. Tko zna koje je planove imala Jagoda i tko zna s kome ? Ti si joj daleko i nije čudo da te je zamijenila.
Annaboni, 30.03.2015. 15:22 Mala vanbračno dijete ?
Nisam shvatila, oprosti, a temeljito pratim nit ćitajući
Razmišljanja jedne žene, 30.03.2015. 16:28 ono što sam uspjela naći , iskreno, ono i jedino vrijedno iz bilo kojeg odnosa muškarca, bilo to selo ili seljaci u gradu......, jest dijete.
čije? ni to nije važno.
ono je jedan novi život koji ima neprocjenjivu vrijednost.
lion queen, 30.03.2015. 22:56 lijepo opisana čežnja...teška čežnja.. znam taj osjećaj...zna ga i on, inače te ne bi vodio, ne bi pokazivao ništa.
joca muškarčina samo takva, 31.03.2015. 08:10 bem ti rakiju, stvarno zanimljivo pišeš, a to kad ti krkan kaže, znači nešto :)))))
Dinaja, 31.03.2015. 12:19 divno je što si ponovo tu... tvoja čežnja oplemenjuje... hvala ti na tragu u mojim sjećanjima... veselim se dolazećim susretima... piši češće... divno pišeš... :)
Mela, 31.03.2015. 22:25 Nestala je žuć, prevagnula milina.
malo ti malo ja, 01.04.2015. 11:03 Poanta mi je nevino dijete, no baš nisam skontala 'ko
mu je majka...?
airsoft pokret Plaćenici, 01.04.2015. 12:11 Kako ne kužite? Majka je ona crnka, ljepuškastih crta lica...
NF, 01.04.2015. 16:24 ajme meni radoznalih ljudi, lijepo dijete, ko da je bitno tko mu je ćaća tko mater
marionetta, 02.04.2015. 22:02 odrasli si bas zakompliciraju zivote..
djetetom biti što duze je moguce..
prica je jako emotuvna - kao žal za propustenim..
SarahB., 02.04.2015. 22:10 hm....prijatelji ?
meni se samo čini da vi čeznete za vašim blizinama...
a ljubav vam se pretvorila u nešto mekano,
uvijek ponovno nevino, nalik oblačku....nalik ovom mirisnom djetetu.
Bolno. Meni odveć bolno.
Ljubav ne treba kvariti prijateljstvom, rekao je neko...
lion queen, 05.04.2015. 22:30 Sretan i blagoslovljen Uskrs želim tebi i cijeloj tvojoj familiji!