Animals-most beautiful creatures
28.12.2008. nedjelja
One more chance....
|
Još su tri dana do nove godine. Pitam se, koliko je zapravo značajan taj dan, to obilježavanje da se zadnja brojka u odbrojavanju vremena promijenila i da je vrijeme da na zid stavimo novi kalendar. Je li to samo još jedna proslava ili samo noć u kojoj možemo biti budni do zore i time se još hvaliti? Jer sve ide dalje, jedna noć i ništa više. Nova godina je tu, datum je drugačiji. Ljudi su ipak isti. Nema zapravo ništa posebno u toj noći, to je ponoć kao i svaka druga. A ipak je posebna, samo zato što ju smatraju posebnom. Ja gledam na novu godinu kao mogućnost. Razmišljam da li je moguće, na kraju stare, ofucane godine složiti račune i riješiti ih i jednostavno, početi ispočetka. Godina u kojoj smo radili pogreške i donosili krive odluke. I sad je ona iza nas. Možda je moguće gledati tu noć kao oproštaj-oproštaj od svega što je bilo. Dati si priliku da sad pokušamo ono što se prije nismo usudili. Oprostiti svijetu zbog toga što je ono što jest ( sudbini zbog njenih odluka? ), i možda još važnije, oprostiti sebi. Uspjela sam u nekom trenutku prekršiti sve stare novogodišnje odluke. Promijenila sam se. To su neporecive činjenice. Nije važno. Ovo je moja prilika, za nove odluke, zaključke, padove i pogreške. 1.PLAKAT ĆU KAD MI SE PLAČE Suze nikad neće moći riješiti probleme niti ukloniti razloge tuge. Nemaju ama baš nikakvog smisla i potpuno su beskorisne. Osim što su često najbolji prijatelj slomljenog srca. Tek kad suzama isplačemo tugu, možemo naći nadu sa riješimo njezin uzrok. 2.NE MOGU NATJERATI NEKOG DA ME VOLI Jednostavno stvari ne funkcioniraju tako. To je važno shvatiti. Vaćno je shvatiti i da to nije tako važno. Dovoljno je imati barem jednu osobu. Ostalo je čista sreća. Dovoljno je znati da sam ja jako sretna osoba. Ne, ljudima se nemože zapovijedati da nas vole - može im se to samo dopustiti. 3.IMAT ĆU RAZLOG ZA USTAJANJE Zato da čujem najnoviji trač ili zato što je vani sunce, ili zato što se baš danas može dogoditi nešto zanimljivo. Bilo što, kako god kratkotrajno bilo. Svako jutro. 4.NAUČITI ĆU KAKO PODNIJETI ISTINU Što ne znači da ju neću mrziti. Samo ću naći snage da ju prihvatim. 5.S VREMENA NA VRIJEME ĆU PUKNUTI Da, možda je sebično, ali bolje je od alternative. Alternativa je tiho, polako mučenje sebe same. Ponekad ću puknuti, bezobzira na to hoće li me poslije netko sastaviti. "And if I fall I'll take it all" 6.ZNAT ĆU ŠTO ŽELIM Koliko god glupe i neostvarive te želje bile. 7.RULES ARE MEANT TO BE BROKEN Iako, da bi ih prekršili, prvo ih moramo naučiti. A onda ih prekršiti, do jednog. Yes, rules are meant to be broken, however, hearts are not. Nijedno pravilo nikad neće biti vrijednije od nečijeg srca. 8.NEĆU PRESTATI SA SVOJIM TEORIJAMA I ZAKLJUČCIMA Da bismo našli smisao života, moramo ga tražiti. A moje teorije su jednostavno dio mene. Kakve god bile. 9.I WON'T MISS A MOMENT Neću zaboraviti prošlost. Neću se ne obazirati na budućnost. Oboje bi bilo nemoguće. Ali moći ću prepoznati trenutak sadašnjosti i cijeniti ga. I iskoristiti najbolje moguće. 10. NEĆU MIJENJATI SEBE Promijenila sam se, i nemogu si obećati da se neću promijeniti. Ali neću se nastojati promijeniti. Ono sam što jesam i, premda je to daleko od onog što sam željela postati, to je dovoljno. To je moj zbogom ovoj godini. Neću sad o tome što se u njoj dogodilo, nabrajat pozitivno i negativno, zbrajat i oduzimat. Učinila sam to nedavno, i došla samo do jednostavnog zaključka. Ovo je bila zbilja.... posebna godina.  |
- 23:43 - dio za piskaranje... (7) - Isprintaj - =))
25.12.2008. četvrtak
"I wish I could take this day"
|
Evo, Božić je, a ja sam tako sretna.... Ove godine sam se dugo opirala Božiću i činjenici da dolazi, ali konačno, on je tu, i ja radim najviše što mogu: uživam u njemu svim srcem, koliko god patetično to zvučalo. I baš mi je nekako lijepo, nešto posebno u trenutku kad razdereš papir u koji su zamotani pokloni, ne zbog poklona, već zato, što je to Božić. Zato što je taj dan tu, nakon dugo iščekivanja, ovdje i sada, i nigdje drugdje. On je naš pogled na svijet. Božić su običaji, ali još više, Božić su ljudi i ljubav koju ti ljudi daju. Onda kad se čini da je svijet zaboravio voljeti, evo ga, dođe, taj Božić sa svojom čarolijom, i pokaže mi još jednom, svake godine opet, da svijet nije tako loše mjesto. Božić nije stvar dana, već trenutka. On ne mora biti savršen, ne mora biti onakav kakvog smo planirali ili zamišljali. Ni čudesan ni neobičan ni po čemu drugom osim što je to taj trenutak, Božićni Trenutak. Kad su svi snovi mogućnosti, a sve što nemamo samo nešto što nas čeka. Sretan Božić!  |
- 16:09 - dio za piskaranje... (0) - Isprintaj - =))
19.12.2008. petak
O prosincu i vremenu
Prosinac je odraz naših skrivenih osjećaja, mjesec kada smo samo ono što jesmo, pa i ako ne znamo što je to. Mjesec na kraju godine, kad zbrajamo izgubljeno i dobiveno, da bismo proveli Božić sretni i ušli u Novu s osmijehom. Prosinac je sve. On je u onoj šetnji po kiši, izbjegava sa mnom lokve vještinom malog djeteta. On je odraz lica u izlogu dućana s adventskim svijećama. On je u svijetlu plavih lampica kojima su ukrasili drveće. Tako zguran na sam kraj godine, iza svih drugih, iza svih pogrešaka, propuštenih prilika i obećanja, ima najteži zadatak. Ispraviti učinjeno. Pokušati učiniti ono što nismo, a trebali smo, zaboraviti ono što moramo, srediti si život, ili se barem zavarati dovoljno da pomislimo da smo ga sredili. Prosinac je kao zadnja prilika. Ali na kraju, ostaje samo odvagnuti sve što se dogodilo. Polako, dati si vremena, da razmislimo. Da se sjetimo. Svih neostvarenih želja, i one pokoje koja je postala stvarnost. Svih nevoljenih riječi koje nikad nismo htjeli izreći, kao i onih koje smo rekli premda je bilo teško. Odluka koje su nas stajale mnogo toga i koje su nam donjele još više. Mogućnosti koje nismo iskoristili i putova kojima smo krenuli. Sve te misli, svi ti osjećaji, promjene. Prošlost, prisutna, nevidljiva, nepromijenjiva. Možemo se samo osvrnuti, onda kad nam nešto jače od nas ne dopušta da zakoračimo nazad. Kad nas vrijeme ograničava. Njegova nepromijenjiva prošlost i neodgodiva budućnost. Nekad je to kao utočište, stalan oslonac nestalnosti koji nas čuva poput nekog čudnog anđela. Kad se želimo vratiti, kad bi bilo drugačije, spašava nas od neodlučnosti onako kako nijedan čovjek ne bi mogao. Onda kad želimo stati, odustati, nestati, kad neznamo kako sutra, kada je to sutra crna rupa, kad bi da nas itko pita samo preskočili budućnost, zaustavili se u vlastitoj boli, kad poželimo da zemlja stane, tada nastupa vrijeme. Gurne nas u sutra, pretvori budućnost u sadašnjost. Uči nas na pogreškama i prilikama, daje nam lekcije protiv kojih se borimo svom snagom. Ratujemo s njim, makar znamo da ne možemo dobiti rat. Ali ipak se borimo, pa makar da pokušamo dobiti bar jednu bitku, samo jednu. Jer takvi su ljudi. I naposljetku uspijemo. Dobijemo bitku uspomenama i prihvaćanjem. Kad se zaista prestanemo boriti i kad ga jednostavno prigrlimo. S onom tihom čežnjom, ali spokojem u duši, u trenutku kad shvatimo da prijatelji odlaze i da se godina primiče kraju. Vrijeme s kojim ratujem prolazi. Na kraju dana, pomirena sam sa sobom i svim što se dogodilo. U prosincu, mjesecu praštanja sebi i drugima, pronašla sam način mu budem zahvalna, da mu oprostim i da ga prihvatim. Pomirila sam se s vremenom. |
- 15:50 - dio za piskaranje... (6) - Isprintaj - =))
10.12.2008. srijeda
Ne daj mi da razmislim
Onda se budim i onda neznam što da radim, jer boli me grlo i neidem u školu, onda gledam gluposti na televiziji, pa onda malo čitam. Pa mi se spava, ali nemogu zaspati, što ako počnem sanjati? Želim sanjati... Onda televizor krepa. Pa malo buljim u prazno. Sjetim se one vekine: zagledala sam se u točku na zidu i skužila puno o sebi. I onda sve ode kvragu, i sve se raspadne u besmislenost. A ja sjedim za kompom, oko mene samo ti ostaci razumijavanja, prašina. Misli se kovitlaju, neće stati, odustala sam od molbi da prestanu. S vremena na vrijeme izvučem neku smislenu rečenicu iz njih i pokušam ju zapisati prije nego se i ona smrvi u prah. Možda se u svemu nađe neki odgovor, ako zatvorim oči dovoljno snažno. Ali duboko u sebi znam da smisao neće doći sam od sebe, treba ga tražiti da bismo ga mogli pronaći. Poput sreće. Ali kako da ga tražim u ovim mrvicama? Od kuda početi? Sve je to zatvoreni krug, jedno je potrebno za drugo, najlakše je odustati, ali to ne smijem, ne mogu, ne želim. Dosadna sam već sama sebi. Trebam ono super ljepilo, patafiks, da zakeljim komadiće dok još nije prekasno. Ali nije tako jednostavno. Ništa nije, moram to nekako shvatiti. Moram naučiti donositi odluke, umjesto samo razmišljati o njima. Ma ne bih uopće trebala razmišljati. Da...kad je postalo ovako komplicirano? Ili možda, kad će prestati, i hoće li ikad, prestati biti? |
- 12:26 - dio za piskaranje... (5) - Isprintaj - =))
04.12.2008. četvrtak
Samo da kažem....
|
....da mi je ponestalo riječi.... ....da ništa ne znam.... ....heh, ko da sam nekad znala.... ....da sam sretna.... ....da sam tužna.... ....kažem da je Božić.... ....i Sveti Nikola..... ....i da ovo nije ono što sam htjela reći.... ....ponekad čujem stihove.... ....ponekad ih ne želim čuti.... ....tražim smisao, ali..... ....ma nema smisla..... ....tko je zapravo rekao da ga treba biti..... ....nitko........................... ....a ja sam u nekom međuprostoru..... ....i dosta mi je toga..... ....želim promjene..... ....želim da prijeđem na neku stranu.... ....svijetlu ili tamnu.....svejedno... ....samo da je nešto...... ....a ne ovo dosadno ništa..... ....valjda je ovo što pričam ono što sam željela reći.... ....samo da kažem.... ....ako ste se ikad zapitale znam li.... ....znam....da nisam sama.... ....ali.... ....to sam samo ja..... ....moji pokušaji da nađem smisao kojeg nema..... ....vratit ću se ja..... ....samo da otkrijem nešto.... ....nešto važno..... ....javim kad saznam što tražim.... ....možda nije važno svijetu, ali meni je.... ....bez brige.... ....neću se izgubiti.... ....i samo da kažem.... ....da bih mogla mnogo toga reći.... ....premda mi fali riječi..... ....a mogla bih.... ....ali neću.... ....ne,ne, ne još.... ....opet sam smislila nove zaključke.... ....a pa ne bih to bila ja drugačije.... ....a danas je nekako važno biti tko jesi.... ....no nekom drugom prilikom o tome.... ....jer još samo... ....samo da kažem.... ....da nije svijet tako okrutan.... ....neznam kako, ali nije.... ....ne želim da bude.... ....i ja ću pronaći.... ....što tražim.... ....i opet ću znati.... ....onako ko prije.... ....znati pitati........ ....bez brige....... ....a sad više.... ....samo da kažem još.... ....da neznam što reći.... ....neka pjesme govore umjesto mene.... ....umjesto mog srca.........  |
- 22:37 - dio za piskaranje... (5) - Isprintaj - =))
Veljača 2009 (1) Siječanj 2009 (1) Prosinac 2008 (5) Studeni 2008 (3) Listopad 2008 (3) Rujan 2008 (5) Kolovoz 2008 (1) Srpanj 2008 (3) Lipanj 2008 (3) Svibanj 2008 (6) Travanj 2008 (5) Ožujak 2008 (4) Veljača 2008 (4) Siječanj 2008 (4) Prosinac 2007 (7) Studeni 2007 (5) Listopad 2007 (6) Rujan 2007 (5) Kolovoz 2007 (2) Srpanj 2007 (5) Lipanj 2007 (8) Svibanj 2007 (8) Dnevnik.hr |
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
|
O Rudiju
Ovaj mali hrčak dole je najvjerniji prikaz mog Rudija. Rudi je zapravo 'šareni', sa raznim smeđe sivim nijansama. Ali eto, morala sam odabrat samo jednu boju, pa... Rudi je inače dosta plašljiv, ali jako sladak hrčak. Kad ga izvadim iz kućice onda je miran, ali se uskoro razbudi pa počne trčat posvuda. Po noći ruži u vrtuljku, kao ovaj ispod. Sad može 'trčat' i po blogu;)  |
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||