Animals-most beautiful creatures
26.03.2008. srijeda
I tako su zečevi obojali jaja u crveno
Eto, prošao je još jedan Uskrs, praznici su počeli i sad su baš u zlatnoj sredini. U subotu sam bila na jahanju, bilo je super, jahala sam Cartaga. To je tako dobar konj! Jedva čekam vikend da opet odem tam! A ipak, nakon tog vikenda je škola. No, to mi se nekak ne čini tako strašno. Imat ćemo je sam u ponedjeljak i utorak, a u srijedu i četvrtak idemo u kino i zoo. Zoo! Tom se najviše veselim. Uskrs je prošao uobičajeno, osim što sam spremalo malo iznenađenje za svoje. Uzela sam stiroporno jaje i u njega stavila čokoladice, i to dala svojima za uskrs, al ih je čekalo kod vrat, za iznenađenje. Al trebalo je obojat to jaje, i onda smo Kristina i ja to kod nje bojale. Al onda je jaje trebalo i sakrit, stavit foliju u njega i čokoladice. Cijeli show. Jaja smo (normalna) kuhali u luku, bila su crvena sa žutim otiscima lišća. Al super su ispala. A ja sam opet počela razmišljat o budućnosti. Zadnje mi je da ću ja i frizersku, tak i tak mi se svidjela ona epizoda sa šišanjem same sebe, a to sam i željela kao mala. A nije ni škola tak užasno daleko. Hm, možda ću moć napredovat, pa radit frizure poznatim zvjezdama. Ali čini mi se kao da opet ulazim u neku depru, polako, neprimjetno, a sigurno, ili možda izlazim? I eto opet problema mojeg pretjeranog planiranja. Zacrtam planove, realne ili ne, ali prilično...konačne. A što ako se ne ispune? Što ću onda? Bojim se što će onda bit. Izgubit ću nadu, pokunjiti se i plakati nad samom sobom i pritom se mrziti. Ježim se od tog scenarija. Znam da ću se probati boriti, ali koliko jako? Shvatila sam da ne mogu graditi budućnost, prije nego izgradim sebe. Kao što sam već jednom napisala, moja daemona još nebi zauzela stalni oblik. Jer koji bi to oblik bio? Jednog dana fikus, a drugog vještica. Jednom vuk, a drugi put miš. I tako ja ostajem nešto zbunjeno između djeteta i odrasle osobe, nešto što nazivaju tineđerom. Nemam volje da napišem kak spada. Sada idem u grad, noseći sa sobom teoriju o pidžamama, možda ću opet staviiti slušalice u uši i hodajući po gradu smješiti se ko budala dok ispod glasa pjevušim stihove pjesme koji idu: It's christmas....  |
- 12:40 - dio za piskaranje... (27) - Isprintaj - =))
20.03.2008. četvrtak
Reakcija na šok
Ne mogu mi sve misli stat u komove, za ovo je potreban cijeli post. Pa neka tema ovog posta bude mržnja i osveta. I ne ono: 'mrzim hrvatski' ili onako 'platit ćeš' mi u šali. Mržnja i osveta su dvije najgore stvari na svijetu. Mržnja toliko truje srce da ne možemo vidjeti kako spada. Ne razumijemo više ništa, toliko je otrovna i tjera na grozne stvari. Ako joj se odupremo i borimo se, onda loš događaj ostaje samo loša uspomena. Ali ako joj se prepustimo, loš događaj postaje životna pogreška. Koliko god puta kažemo žao mi je, to neće promijeniti prošlost. Dužni smo boriti se protiv mržnje, zbog drugih, a i nas samih. Mržnja vodi do osvete. A osveta... Kažemo da smo svi jednaki. Ako svi zaslužujemo patiti, onda bismo se morali svi pobiti. A to niko zaista ne želi. Pa rađe živimo i podnosimo se. Ali ja vjerujem da nitko ne zaslužuje patiti. Život je nemilosrdan i ne daje drugu priliku. Zato ljudi moraju biti pravedni, da umanje nepravdu života. Ako ljudi neće oprostiti nakon svgea što se dogodilo, tko hoće? Odgovorni smo za svoje postupke, ali tko to zapravo shvaća? Ta nam je odgovornost često nametnuta, ali ipak je ovdje. Moramo se nositi s njom najbolje što umijemo. Ali ne osvećuju se oni koji će preuzeti tu odgovornost, koju su si u tom slučaju sami nametnuli. Osvećuju se oni koji misle da zbog njihove patnje i drugi moraju patiti. A zašto? Jer su im ti drugi nanjeli bol? I mi smo drugima nanjeli bol. Jer im je netko drugi nanjeo bol? Kakve veze onda ima treća osoba. Jer im fali pozornosti i pažnje? Postoje i drugi načini. Jer nemaju prijatelja? Neka odu okulistu, jer očito ne vide dobro. Jer je osjećaj osvete dobar? Za to postoje neke durge ustanove žutih zidova. Osveta je samo dokaz slabosti. I ništa, ama baš ništa nije opravdanje za nju. Ništa. Jer svi smo mi u istim g...... (nemre se to ljepše reć), nije nama niš teže neg drugima. Baš zato se treba truditi, ako nam je sad jednako loše, možda će nam ako pomognemo drugom biti i jednako dobro.  P.S. odgovor na tvoj post, Renato |
- 22:16 - dio za piskaranje... (21) - Isprintaj - =))
19.03.2008. srijeda
So what when you fall, when stars lose their glow?
|
Koraci su postali tihi, A ljudi tek obrisi u daljini. Pred ogledalom duše Možda ipak nismo čisti. Kada dođe do trena Kad morat ćemo reći Lijevo ili desno, Djela ili riječi, Ostat ćemo sami, U mraku ko i prije, Svak sa svojom svijećom Koju zapalio još nije. Jer odluke teške Samo su na nama, Posljedice brojne Samo su naše. I nije stvar želje, već- Života. A što kažemo sada Znati ćemo onda Kad prekasno bude, To je nije odluka za danas, Odluka za jučer, Već odluka za sutra I nema druge prilike. Mi smo ipak mi, I uvijek ćemo biti Misli samo su naše U njima ćemo se skriti.  |
- 21:26 - dio za piskaranje... (2) - Isprintaj - =))
04.03.2008. utorak
Na konju
Prošlo me, barem za sada, ono prvo proljetno raspoloženje, ali trenutno, osjećam se tako dobro, da ni sama neznam što mi je. U školi smo pisali lektiru koju sam jučer pročitala i napisala, pisali test za koji sam jučer učila, ispitivali su nas, prek vikenda sam visila na kompu, svađala sam se, mirila, išla u kino, trčala na engleski... Al tak sam happy! Nekak vedra, razmišljam o budućnosti, utuvim si u glavu neke smiješne ideje, razvijam polako teoriju o piđamama. Ovaj sam vikend išla na jahanje, traje pet tjedana, subotom i nedjeljom. Ujutro, al vrijedi. Sad odbrojavam dane do sljedeće subote, tako je super... Konji su tako dobri i prekrasni, jednostavno sam očarana svim tim. Imam osjećaj da će mi jahanje moći uljepšati ne samo vikend, već i tjedan. Prekrasno je. Cijelo sam vrijeme kao u oblacima, mislim da ne bih mogla past u depru ni zbog čega. I sviđa mi se taj osjećaj. Posvađala sam se s frendicama, al i pomirila, i sad imam dojam da je zaista sve u redu među nama. Čini mi se da više ne moram paziti na sve što kažem. Jučer sam čitala lektiru dok nisam morala na engleski, krenula sam na vrijeme, ali dok sam išla ulicom osjetila sam se tako slobodnom, željela sam poletjeti, vrisnuti... Pa sam trčala, kad već nisam mogla drugo. U glavi mi se ponavlja već dosadna pjesma, ali svijet je lijep... Fućka mi se za greške iz prošlosti, bit će vremena za to. Sretna sam. Sad još samo treba doći vikend. |
- 18:18 - dio za piskaranje... (22) - Isprintaj - =))
Veljača 2009 (1) Siječanj 2009 (1) Prosinac 2008 (5) Studeni 2008 (3) Listopad 2008 (3) Rujan 2008 (5) Kolovoz 2008 (1) Srpanj 2008 (3) Lipanj 2008 (3) Svibanj 2008 (6) Travanj 2008 (5) Ožujak 2008 (4) Veljača 2008 (4) Siječanj 2008 (4) Prosinac 2007 (7) Studeni 2007 (5) Listopad 2007 (6) Rujan 2007 (5) Kolovoz 2007 (2) Srpanj 2007 (5) Lipanj 2007 (8) Svibanj 2007 (8) Dnevnik.hr |
||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
|
O Rudiju
Ovaj mali hrčak dole je najvjerniji prikaz mog Rudija. Rudi je zapravo 'šareni', sa raznim smeđe sivim nijansama. Ali eto, morala sam odabrat samo jednu boju, pa... Rudi je inače dosta plašljiv, ali jako sladak hrčak. Kad ga izvadim iz kućice onda je miran, ali se uskoro razbudi pa počne trčat posvuda. Po noći ruži u vrtuljku, kao ovaj ispod. Sad može 'trčat' i po blogu;)  |
||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||