Animals-most beautiful creatures
29.08.2008. petak
"That's just the way we roll"
Vratila se ja tako u zg, nije mi se baš dalo, al nisam imala izbora. Bilo je ovo zanimljivo ljeto, počelo je s maturalcem, bazenima, a i svi su dugo bili u zg-u. Sredinom sedmog mjeseca sam otišla u Mali Lošinj, sva sretna, zadnja dva dana sam umirala od dosade. I bilo je ok, zabavno, al i dosadno, posebno na plaži kad nisam imala što radit. Nisam ja tip osobe koji si lako može nać društvo. Nakon tri tjedna sam već pomalo ludila, al najbolji dio ljeta je tek počinjao. Išla sam u Rovanjsku kod frednice, nemoram ni govorit kak je dobro bilo. A bilo je svega. Sramoćenja, smijeha, glupiranja. Išli smo gumenjakom na neku plažu, isprva sam se pitala hoću li preživjet tu vožnju, jer nisam baš vodeni tip, al to je bio jedan od najljepših djelova ljetovanja. Sjedili smo i pjevali svaku pjesmu koja bi nam pala na pamet, dok su nas valovi prskali, a mi smo se smijali. Upoznali smo neke ljude, igrali picigin s njima, a govorili su nam da nećemo nikog upoznat. Glumila sam supermana, njen mlađi brat i ja smo uzeli ručnike, svaki kraj u jednu ruku, dignuli ih iznad glave i trčali duž plaže vičući Supermaaaaan!. A ljudi pokraj kojih smo prolazili su se sklanjali, ili se smijali (te smo poslije upoznali). U samoj Rovanjskoj smo stekli obožavatelje, prozvali ih zuriteljima, na kraju je već bilo malo čudno, ljudi su buljili u nas. Al i mahali su nam, i bilo je fora. A imali smo i neke susjede Njemce, happy family sa prezgodnim sinom, ispalo je da tip ima curu i 20-ak godina. Vozi BMX, i to dobro, cura je bila neka umjetna plavuša, onak simpa djeluje, nije se smijala mom dobacivanju lopte, al cura nema baš ukusa u oblačenju, i ima neku čudnu torbu. Uostalom, ja sam razvila cijelu teoriju o golubčićima, kak smo ih prozvali. Vjerojatno su vjenčani, možda je trudna, nisam sigurna naravno. Veky kaže da pustim jadnu curu na miru. Zato opet prelazim na tipa, fasciniralo me to što ima hlače na pol guzice, ne kužim poantu, zašto bi neko htio nosit hlače na pol guzice??? U svakom slučaju, golubčići su bili atrakcija. A i stari, valjda njegov, je neki čudak, vozi skate i bicikl, igra nogomet s mlađim sinom... Čudna family. Kad smo išli u starigrad, nakon izigravanja supermana, demonstracije svojih očajnih vještina bacanja lopte 2m u zrak, uspjela sam se pred ljudima koji su nas pozdravili drugi put iste večeri ( englezi neki, fala bogu) spotaknuti na pukotinu u betonu, a nakon toga past u stolicu u kafiću, nakon čeg se konobar smijao, a onda pitao veky dal oće malo il velko pivo. Nije rekla ni p od piva. Bili smo i u Šibeniku, Zadru, zaključili da se ne želimo vratit u zg, ja sam opet zaključila da bi se u Zadru dalo živit (navodno to zaključim u svakom mjestu di dođem. Navodno.) Na moru je sve tak lakše, ljudi se pozdravljaju, ak mahneš slatkim njemcima koji zbunjeno gledaju iz svog vrta, ili na sav glas navečer uz more pjevaš stihove "We were smoking funny things", ili ko idiot cuclaš limun i susretneš pogled neke klinke koja te gleda ko da vidi, neznam, pingvina koji svira gitaru, to sve nije važno. I ako se smiješ ko luđak i pokušavaš objasnit zraku da ne, nismo pijane, i ne, nismo konzumirale ništa...čudno, ljudi će samo odvratit pogled. Jer za godinu dana čak i ako se vratiš i sretneš iste ljude oni te se neće sjećati. Jer znaš da drugi dan odlaziš. I zato možeš mahati i pozdravljati, smijati se i pjevati, i sramotiti se, i izigravati supermana koji više liči na šišmiša. Jer sve je tako prolazno. Ljeti ima vremena za zabavu, za uspomene koje će ostati kad lišće promijeni boje, al i da sve posložimo u glavi, cijelu prošlu godinu, vlastite želje i nadanja, osjećaje. Kad smo se zadnji put vozili čamcem uokolo, mogla sam se mirno osvrnuti prema prošlosti, bez nedoumica, osjećaja žaljenja, bez ičega. A naprijed je budućnost. Ljeto traje još 3 dana, završit će s početkom škole, ali preživjet ćemo, uvijek uspijemo, već 7 godina. Hanan je otišla, i osmaši su otišli, maturalac je prošao zajedno s ljetom, ostale su samo uspomene kojima ćemo se hraniti kao što se vjeverica zimi hrani lješnjacima. A jesen će donijeti nove razloge za sreću. |
- 11:32 - dio za piskaranje... (6) - Isprintaj - =))
Veljača 2009 (1) Siječanj 2009 (1) Prosinac 2008 (5) Studeni 2008 (3) Listopad 2008 (3) Rujan 2008 (5) Kolovoz 2008 (1) Srpanj 2008 (3) Lipanj 2008 (3) Svibanj 2008 (6) Travanj 2008 (5) Ožujak 2008 (4) Veljača 2008 (4) Siječanj 2008 (4) Prosinac 2007 (7) Studeni 2007 (5) Listopad 2007 (6) Rujan 2007 (5) Kolovoz 2007 (2) Srpanj 2007 (5) Lipanj 2007 (8) Svibanj 2007 (8) Dnevnik.hr |
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
|
O Rudiju
Ovaj mali hrčak dole je najvjerniji prikaz mog Rudija. Rudi je zapravo 'šareni', sa raznim smeđe sivim nijansama. Ali eto, morala sam odabrat samo jednu boju, pa... Rudi je inače dosta plašljiv, ali jako sladak hrčak. Kad ga izvadim iz kućice onda je miran, ali se uskoro razbudi pa počne trčat posvuda. Po noći ruži u vrtuljku, kao ovaj ispod. Sad može 'trčat' i po blogu;)  |
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||