Animals-most beautiful creatures
29.06.2007. petak
Vilenjaci
|
Vilenjaci su nadnaravna bića koja su tolio često opisivana u knjigama da se nebih iznenadila da zaista postoje. Negdje ih spominju kao mala, niska bića koja rade kao pomoćnici djeda mraza, drugdje su opisivana kao elegantni stvorovi, u nekim su pričama smrtni, u drugim besmrtni. Svatko stvara svoju viziju vilenjaka, neki ih smatraju stvarnima,a za druge su oni tek plod mašte nekog smotanog pisca. Osobno se slažem sa ovom prvom grupom. Za mene su vilenjaci besmrtnici, ali ih se može ubiti. Elegantni su i otmjeni, ne poznaju 'moderno' oružje, već samo mačeve i lukove i strijele. Žive u skladu s prirodom i vole prirodu. Neki preziru smrtnike, ali to su pojedinci, a njihov način mišljenja i postupci nisu opće prihvaćeni. U nekom drugom svijetu se kreću među smrtnicima i otvoreno pokazuju. Vješti su s mačevima, vještiji od ljudi, pa su im oni osim vlastite pokretljivosti, pameti i brzine najbolja obrana. Nedokučivi su i mnogo složeniji od ljudi. Što se tiče njihovog izgleda, imaju zašiljene uši i lagano ukošene oči, relativno tanke usne i ravni nos. Kosa im je najčešće crna kao ugljen ili zlatna poput sunca, gotovo uvijek svezana u rep. Boja očiju ovisi o podvrsti kojoj pripadaju. Oni se djele na morske vilenjake, šumske, planinske ili snježne i na tamne vilenjake. Morski vilenjaci žive u blizini i u moru, ali normalno hodaju i dišu na kopnu. Ne mogu disati pod vodom, ali mogu jako dugo zadržavati dah i podnositi puno veće pritiske i tlak od ljudi, ali i od drugih vilenjaka. Imaju modro plave oči koje često odražavaju boju mora uz koje su rođeni. Kosa im je zlatna i duga, svezana u čvrste repove i često pletenice. Veoma su otmjeni u vodi, ali se na površini gubi dio njihove otmjenosti. Šumski vilenjaci redovito imaju dugu, crnu kosu, svezanu u rep. Oni su najokretniji od svoje vrste, najlakšeg koraka i najljepšeg plesa. Obično su odjeveni u laganu, zelenu odjeću, pa ih se u njihovom pravom šumskom domu jedva može vidjeti. Imaju smaragdno zelene oči i po šumskom tlu gaze bosonogi i nečujni. Ali unatoč naizgled plahoj prirodi, mogu biti odlični ratnici i hrabri i odani prijatelji. O planinskim i tamnim vilenjacima zna se vrlo malo jer za razliku od svojih rođaka žive na mnogo nepristupačnijim mjestima i skoro nikad se ne pokazuju ljudima. Zna se samo da se planinski vilenjaci još nazivaju i snježnima zbog snježnih planina u kojima nerijetko žive. Kosa im je tako svijetla da se čini bijelom, a oči sive i nepristupačne. Tamni su pak vilenjaci još rijeđe viđeni; govori se da žive ispod zemlje, ali to nitko zapravo ne zna. Crne su kose, crnih očiju i za razliku od svojih rođaka mliječne puti, tamne, smeđe-crne kože. Ovaj veliki post samo je moje mišljenje o vilenjacima, koje, iako su samo likovi iz mašte, na neki način duboko poštujem. To je moja zamisao i opis vilenjaka, pa zato na ovaj post neću staviti nijednu sliku koja bi ga mogla pokvarit. A tko zna, možda ipak postoje... |
- 19:30 - dio za piskaranje... (6) - Isprintaj - =))
23.06.2007. subota
Opet nakon dugo vremena
Znam, znam, prošlo je puno od zadnjeg posta...Pa, u srijedu je završila nastava  JEEEEEEEEEEEEEEEEJ!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!! U čet je bila priredba u školi (na kojoj hvala Bogu nije sudjelovao naš razred) i onda je ŠKOLA BILA I SLUŽBENO GOTOVA!!!!!!!!!!!!!! Popodne smo išli na gađanje vodenim balonima, al su svi zaboravili balone  . Pametno... To je zapravo trebala biti zamjena za propali rat balonima s b razredom koji se trebao održati u srijedu. To je išlo ovako: SVE je bilo isplanirano, kupljeni su baloni, cijeli razred se napokon udružio u nečem! A onda mi budale dopustimo da to otkrije ravnateljica! I ona nam zabrani! Bio je zadnji dan škole! Kraj škole! Daleko od škole! Ne kužim! Baš je neka! Da su nam barem pošteno objasnili zašto! I tako smo se mi na kraju ipak rastali uz rat balonima bez balona. U čet navečer ili u petak svi su otišli negdje, tak da mi je sad dosadnooooooooo Danas ujutro me pogodila spoznaja da je škola gotova. Bilo je to ovako: Gotovo je. Gotovo je! GOTOVO JE!  Konačno! Idem sad malo uživat u praznicima...  |
- 21:27 - dio za piskaranje... (0) - Isprintaj - =))
19.06.2007. utorak
Novi dizajn
Nakon mnogih dana mučenja i razbijanja glave kako da si napravim dizajn, odustala sam i jednostavno-skinula jedan! Ko što i vidite... Ali nastavit ću ja pokušavat! No, nisam zato počela pisat post. Nisam već dugo pisala, al to je zato što se nije niš događalo. Za vikend je bio vekin ročkas, u subotu lejlin. Bilo je super, samo što nisam mogla doć na vekin... Jučer smo pisali zadnji test, ali meni su praznici već počeli! Veki i je smo pokupile ovaj napjev: Svega će bit, al škole više neće... Još JEDAN dan!!! JEDAN!!! JEDAN!!! Danas smo bili u Šćitarjevu, onom arheološkom parku... bilo je malo dosadno. To smo išli sa školom, pa smo omali sam dva školska sata, a sutra su skraćeni! A onda počinje ludilo! Do sutra |
- 22:27 - dio za piskaranje... (0) - Isprintaj - =))
14.06.2007. četvrtak
Hey again!
|
Ej! Javljam se iz škole, informatika. Zadnji sat informatike!!! U školi je bilo OK, ovi zadnji dani... Frendica je napravila blog, ovaj. Još je nov al već se vidi da će postat super! Iskreno, neznam o ćem da više pišem. Dosadno je. NA OVOM KOMPU NEMA SLIKA!!!! Grozno. Možda danas domma još napišem post. By! |
- 14:59 - dio za piskaranje... (1) - Isprintaj - =))
07.06.2007. četvrtak
Mini-praznici
Danas je tijelovo, euharistija. Trebalo bi ić u crkvu . Ups. Ali, počeli su ''mini-praznici''. Sad kad se vratimo u školu, počinje prava ludnica. Zadnji tjedan, konačno! Imamo 4 dana da se pripremimo. 4 dana bez škole  Šteta samo što su mnogi pobjegli na more, planine ili bilo gdje drugdje. Dobro za njih, ali s kim ću ja sad vrijeme provodit???!!! Šalim se, nek se dobro provedu. I sunčaju Eh, da. More, more... Još 10 DANA ŠKOLE po mom proračunu ( a pratim to još od početka 5., kraja 4. mjeseca). Nažalost, zadnjih par dana ima dosta kiše, pa ak još zasjaji i sunce... Na netu sam otkrila neku stranicu na kojoj je hrvatsko-talijanski rječnik, pa se s tim zabavljam. Talijanski mi je baš forra. Naučila sam kako reći 'uvijek se smiješiti' : sempre sorridere. Baš mi je to forra. Arrivederci, do ponovnog čitanja! |
- 13:03 - dio za piskaranje... (9) - Isprintaj - =))
04.06.2007. ponedjeljak
Ta predivna stvorenja
|
Svim ljubiteljima ovih prekrasnih životinja predlažem da pogledaju filmić. Zaista, mislim da nema plemenitijih životinja od konja. Divim im se, zaista su mi prelijepi! Kada tako trče livadom ili šumom, a griva im leprša na vjetru... Konji su snažni, prekrasni, veličanstveni. Kao i uostalom sve životinje, razumiju čovjeka i uvijek su tu za njega. A opet, neovisni su, slobodni, trče tako sigurno i brzo,a opet nekako lako, kao da ih sam vjetar nosi. Oni nikada neće biti zarobljeni. Ljudi ih mogu istrijebiti iz divljine, oduzeti im pravi dom, kao što već i jesu, ali njihova će duša zauvijek ostati u travi, drveću i cvijeću. I nosit će je sa sobom i nikada neće zaboraviti. Koliko god ljudi pripitomili konje, oni će ipak ostati divlji. Konji će zauvijek ostati konji. Zapravo je tako tužno što pravih divljih konja, koji slobodno trče ravnicama, više nema. Kada sam bila mala, željela sam vidjeti divljeg konja. Onda sam shvatila da to nije moguće. U školi jahanja koju sam polazila ( nadam se da ću nastaviti ovo ljeto), u kafiću do škole, ima cjenik sa raznim tekstovima o konjima. Na kraju piše nešto ovako: konj i čovjek biti će jedno sve dok čovjeka ne nestane. Ne slažem se s tim. Konj i čovjek biti će jedno sve dok konja ne nestane, bilo bi pravilnije. Jer čovjek je pripitomio konja, ali danas samo rijetki razumiju njegovu vrijednost. Možda će zvučati licemjerno jer obožavam jahati, ali to je stoga što mislim da konji danas, nakon svih tih godina, ne bi dugo preživjeli u prirodi. Konj je ipak bio najljepši u divljini. Konj je kao vjetar S vjetrom u kosi i dizginom u ruci osjećam se k'o gospodar svijeta. Nitko tada i ništa ne može da me zasmeta. Dok osjećam sedlo i leđa konja ispod sebe osjećam se sigurno poput male bebe. Kada ga gledam kako juri preko dolina i polja, za svim me osim jahanjem prođe volja. Jer kao vjetar on trči, kao vjetar on skače zbog težine jahača nikada ne plače. I dok jašeš konja i ti sam si vjetar, dok trčiš s njime metar po metar.      P.s. Dobra vijest! Saznala kako stavljat slike! Sad idem dodat slike na prijašnje postove! |
- 16:53 - dio za piskaranje... (1) - Isprintaj - =))
02.06.2007. subota
Flora art
Bila sam jučer na sajmu cvijeća, Flora artu. Ove godine je, kao i prošle, bio na Bundeku. Prošle godine nisam bila, al baka kaže da je u Boćarskom bilo bolje. Meni je bilo ok, samo da je prolaz između štandova bio širi. A Boćarskog se i osta mutno sjećam. Zato više ne znam kakvo je cvijeće bilo prije, al ove godine se slažem s bakom: jadno je. Sve je isto, više-manje. Ja baš i ne znam imena tih biljaka, moja baka to zna bolje, ali izbor zaista nije bio neki. Ipak sam dobila paradajz (sadnica, da raste, pa da ga beremo) i onu biljku muholovku koja fakat jede muhe. Ima devet ''usta'' i ja sam, nemojte mislit da sam luda, svakim ''ustima'' dala ime. Pa ču ih sad napisat da ne zaboravim: Piko, Hik, Srećko, Niki, Lino, Soki, Tibi, Jabukić, Loto. Devet gladnih usta za hranit! Zaparavo mi nije bilo u planu sad pisat, trebala sam ić na neki domjenak s mamom. Al nije mi se dalo, šta ću tamo radit? Ne poznam nikog, mogu samo jest. Pa zato nisam išla. Trebala bih učit za test. Ili se igrat s hrčkom. Već me grize savjest... Moram radit neš korisnog danas, ne sjedit pred kompom ili telkom. Nešto... Idem radit to nešto. Pa-paDopuna: evo jedna slika, nije s Flora arta |
- 11:41 - dio za piskaranje... (0) - Isprintaj - =))
01.06.2007. petak
Konačno i taj dan
Izlet! Bio je jučer! Napokon! Bilo je zakon! Krenuli smo u pol osam, al meni se spavalo od tablete protiv mučnine, pa sam spavala do Fužina U biti smo samo prošli kroz njih, išli smo do špilje Vrelo. Brrr... Što je tam hladno. Zanimljiva špilja. Nije da sam ih puno obišla. Ok, ovo mi je druga. Hrpa stalagmita, stalagtita i stalagnata. I špageta! Bio je neki fakat veliki stalagtit (ono sa stropa) u koji se pol nas zabilo. Bio je i neki potok, neko vrelo, tak je spilja i dobila ime. Navodno je dubok 12 metara. Zadivljujuće. Meni se činilo metar. Onda smo krenuli do Mošćenica. Prošli smo kroz Opatiju al tamo smo stali tek poslije. Imali smo razgled Mošćenica, a onda ručak.  Luce je imala rođendan, pa smo joj mi (razred) još prije dosta vremena organizirali tortu iznenađenja. Bilo je super! Poslije ručka smo imali jedno 2 i pol, 3 sat slobodno. Klara i Veki su se posvađale, ali dok ovo pišem već su pomirene. Bili smo u nekom parkiću. Neki su igrali bocu istine (mrzim tu igru), neki su se igrali ''šlataonice''. Ne kužim smisao ovog drugog. Al o ukusima se ne raspravlja. Oko pet smo išli u Opatiju. Što su plaže na putu do tam lijepe! Al nam nisu dali da se kupamo  Ipak, mi smo nakon šetnje po Opatiji imali slobodno, pa dok su neki skakali po trampolinu, a drugi bili na biku, Veki, Luce i ja smo se izvalili na betonu, sa jaknama pod glavom i tenisicama na betonu ispod onog na kojem smo ležali, jer tam je dopiralo more Ja sam mogla tak cili dan... sam nisam smjela Na povratku smo pivali ''Vratija se Šime, al' di je bija / Vratija se jutros...'' iz reklame. Hanan i Tin su vodili show, pričali su na mikrofon i zvali druge da pričaju cijelim putem. To mi je bio najbolji od sva tri školska izleta u životu! Danas nas u školi nisu niti gnjavili sa testovima ili nećim, samo je profa iz tehničkog zadala plakat Veki i meni. Da ne bi tjedan bija savršen. Iako sam neš pala u depru na likovnom, sad sam onak, ko neki lahor! Još tri tjedna škole! 21 dan manje vikendi i 7. i 8. ! 14 dana! Nedostajat će mi društvo. Al imat ću more! Ovo mi je jedan od duljih postova i neda mi ga se više pisat. A imam još tolko toga za reć... Pisat ću sutra. Do tad pa-pa P.s. Luciji i Vedrani- don't worry be happy  |
- 22:10 - dio za piskaranje... (0) - Isprintaj - =))
Veljača 2009 (1) Siječanj 2009 (1) Prosinac 2008 (5) Studeni 2008 (3) Listopad 2008 (3) Rujan 2008 (5) Kolovoz 2008 (1) Srpanj 2008 (3) Lipanj 2008 (3) Svibanj 2008 (6) Travanj 2008 (5) Ožujak 2008 (4) Veljača 2008 (4) Siječanj 2008 (4) Prosinac 2007 (7) Studeni 2007 (5) Listopad 2007 (6) Rujan 2007 (5) Kolovoz 2007 (2) Srpanj 2007 (5) Lipanj 2007 (8) Svibanj 2007 (8) Dnevnik.hr |
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
|
O Rudiju
Ovaj mali hrčak dole je najvjerniji prikaz mog Rudija. Rudi je zapravo 'šareni', sa raznim smeđe sivim nijansama. Ali eto, morala sam odabrat samo jednu boju, pa... Rudi je inače dosta plašljiv, ali jako sladak hrčak. Kad ga izvadim iz kućice onda je miran, ali se uskoro razbudi pa počne trčat posvuda. Po noći ruži u vrtuljku, kao ovaj ispod. Sad može 'trčat' i po blogu;)  |
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||